Dok dijabetičari plaćaju inzulin, nabavljaju se nove limuzine

Britanski ministar za imigraciju Mark Harper podnio je nedavno ostavku jer je zaposlio čistačicu iz inozemstva koja nije imala dozvolu za rad, iako Harper vjerojatno nije znao da čistačica nema dozvolu za rad u Velikoj Britaniji. Ali kako je sam naveo, ostavku je morao dati jer se od političara očekuju viši standardi ponašanja nego od običnih građana. Nedavno je i talijanska ministrica poljoprivrede Nunzia De Girolamo podnijela ostavku zbog sumnji da je zloupotrijebila ovlasti imenovavši osoblje u sektoru javnog zdravstva te zbog rezultata istrage o upravljanju fondovima EU namijenjenim poljoprivredi. I ima još takvih primjera u europskoj demokratskoj praksi.

Primjerice, češki premijer Petr Nečas podnio je ostavku nakon korupcijskog skandala u koji je bila umiješana njegova bliska suradnica. Britanski ministar Andrew Mitchell podnio je ostavku nakon što nije uspio odbaciti optužbe da je vrijeđao policajce, psovao i nazivao ih “plebejcima”. Ili, drugi britanski ministar David Laws dao je ostavku kada je dnevnik Daily Telegraph otkrio da je nezakonito primio više od 40.000 funta (47.100 eura) na ime naknade za dodatne troškove. Njemački predsjednik Christian Wulff podnio je ostavku nakon što je izbio korupcijski skandal kada su mediji otkrili njegovu zloporabu položaja.

I tako bismo mogli nabrajati i nabrajati primjere. A u Hrvatskoj? Političke i korupcijske afere vladajućih toliko su se namnožile, iz dana u dan dolaze nove, da više nije u pitanju samo ostavka pojedinog ministra nego bi bilo razborito da cijela Vlada ode. I ne samo zbog afera nego u prvom redu zbog katastrofalnih rezultata njihova rada, a paralelno s time zbog krajnje besprizorne bahatosti koja nema granica. Najnoviji primjer takve krajnje bahatosti jest nabava novih luksuznih limuzina u isto vrijeme kada se proračuni ministarstava drastično smanjuju, kada se ukidaju kolektivni ugovori, smanjuju plaće zaposlenicima, kada će dijabetičari morati sami kupovati inzulin... Ali zato hrvatski socijaldemokrati i narodnjaci svoje položaje moraju dobro čuvati u skupim automobilima i u skupim foteljama, sve na račun onog malog broja ljudi koji još radi i puni državni proračun.

No ni to nije dovoljno! Naš premijer Milanović svojim ministrima zapovjedi radni vikend, a on nestade. Socijaldemokrati ne znaju gdje im je premijer, ali kad dođe vijest da se on skija na mondenom austrijskom skijalištu, daleko od očiju osiromašene hrvatske raje, tada se Željko Jovanović prvi podboči i kaže kako se njegov premijer treba malo i odmoriti. I to baš na skupom skijalištu na račun poreznih obveznika, u vrijeme kad se broj nezaposlenih u Hrvatskoj približava brojki od 400.000! To samo govori o njegovoj krajnjoj odsutnosti od svakodnevnog života, to je čovjek koji živi u svojoj elitnoj mašti i koji nema veze s onim što se događa na ulici običnom čovjeku. I ne samo on nego i svi partijski poslušnici oko njega. Isti taj Jovanović, oličenje ministra obrazovanja i znanosti, grakne na novinare kad ga pitaju za skupe automobile i odbrusi: “Hoćete da dođem kočijom u ministarstvo.” Njemu je to sve normalno, i još se pjeni na novinare što ga uopće o tome išta pitaju.

I još jednom se pokazuje kako domaća politika nema respekt prema građanima i da političari ne žele dijeliti sudbinu sa svojim građanina. Hrvati su danas među najsiromašnijim narodima u Europi, u prvom redu zbog katastrofalne politike koje su vodile naše takozvane političke elite. Ali te iste elite ne žele živjeti unutar okvira koji su oni sami stvorili. Oni još misle da zaslužuju audi A6 3.0 tdi quattro, a ne škodu. Nema oporavka dok imamo vlade kojima smrde škode i ne razumiju da ne zaslužuju audije. Njima u glavi nije jasno da su oni krivi za ovu situaciju.

Da ministre, vozite se u kočiji, jer ako hoćete audi, onda ga kupite sami ili prvo zasučite rukave da nam BDP raste barem tri posto.