GORNJI MIHOLJAC – Od mučkog ubojstva obrtnika Tihomira Vilčeka (38) u selu Gornji Miholjac nedaleko od Slatine prošlo je 385 dana, a ubojica nije otkriven. Tihomir Vilček ubijen je u klasičnoj “sačekuši”, 29. listopada 2008. u 17.35 sati u dvorištu oca Ivana Vilčeka, s tri metka iz automatske puške, gotovo pred očima obitelji.
Otad mještani s prvim mrakom zaključavaju vrata i nerado noću nekoga puštaju u dvorišta.
Selo još u strahu
– Ubojica je među nama – komentiraju te se pitaju hoće li bolesna osoba, koja je bez oca ostavila njegove malodobne sinove (17 i 13 godina) te Vilčekovu suprugu Zoricu, biti otkrivena.
– Dođite i pišite. Pitajte policiju dokle je stigla. Dajte kroz medije policiji malo “gasa”, da ne posustane i da uhvati ubojicu moga brata koji nije zaslužio živjeti na slobodi. Ne mogu reći da svih ovih mjeseci policija nije ništa radila, ali je možda tragala u pogrešnom smjeru.
Sve je više argumenata koji upućuju na sumnju da je moga brata ubio netko tko je dobro poznavao selo i svakodnevne običaje Tihomira i obitelji. Zato mislim da je nevjerojatno da policija u tako malom selu kao što je Gornji Miholjac ne može pronaći ubojicu – kaže Damir Vilček, čija obitelj neće imati miran san dok se ne uhvati ubojica.
U obiteljskoj kući ubijenog Tihomira Vilčeka kao da je vrijeme stalo. Na svim prozorima spuštene su rolete, vrata zaključana. Supruzi Zorici svako malo pogled bježi na fotografiju obitelji snimljenu samo koji mjesec prije tragedije.
– Čudno je kako se tog kobnog dana sve poklopilo. Poslije kolinja i večere, u petnaestak minuta, desetak naših rođaka i prijatelja ustalo je od stola i krenulo kući. Tiho je sjedio kao siroče. Pitao je goste: ‘Pa, što vam je, kamo ćete svi?’ Ispratila sam goste, a onda otišla pospremati ono što je ostalo od kolinja.
Ulazila sam u kuću i izlazila... Odjeknuli su pucnji, a kada sam izašla na dvorište, Tiho je umirao na rukama svoga oca Ivana… Jedan metak zabio se u kuću, kraj hodnika kojim je samo nekoliko sekundi prije prošao moj sin. Mogao je i on poginuti – priča s tugom i boli Zorica Vilček.
Ubojstvo kao u filmu...
– Sve se dogodilo kao u nekom filmu u kojem je zapisano da netko treba poginuti. Kada sam vidjela sve te policajce u dvorištu, mislila sam da će ubojicu pronaći do jutra.
Poslije, kada sam došla s pogreba, očekivala sam da će me policija dočekati i reći tko je ubojica. Ali, mjeseci prolaze, a nitko ne zna ništa.
Posljednjih dana stalno sanjam jedan te isti san. Dvorište je puno policajaca, nešto rade, izlazim iz kuće i pitam: ‘Tko je ubio moga Tihu?’, pa se onda probudim jer odgovora nema.
Da noću nema policije ispred kuće, djeca i ja osjećali bismo se još gore – kaže Zorica Vilček.
U prvih nekoliko mjeseci nakon ubojstva policija je gotovo svakodnevno, tragajući za oružjem ubojice i drugim materijalnim dokazima, bila u selu.
Posljednjih tjedana inspektori u G. Miholjac dolaze rjeđe, ali svakodnevno ažuriraju podatke o slučaju i tragaju za dokazima koji bi razotkrili ubojicu. Na tome poslu proveli su više od dvije tisuće radnih dana. No, lukavi i drski ubojica očito je dobro isplanirao krvavi pothvat, pa materijalnih dokaza, zasad, nema dovoljno za podizanje optužnice protiv mogućih osumnjičenika.
Policija ne smije odustati
– Ubojica je očito pratio svaki Tihomirov korak, a na brata je pucao u trenutku kada u dvorištu nije bilo nikoga. Da ga je pogodio samo koji centimetar dalje od aorte, moj brat Tiho bi, kako je bio snažan, zasigurno preživio ozljede. Ovako, preminuo je mirno za nekoliko sekundi, vjerojatno i ne znajući što mu se dogodilo.
Okrutno ubojstvo još izaziva strah u selu, a pogotovo u Tihomirovoj obitelji, pa i javno molimo policiju da ne odustane od potrage.
Neka pronađu ubojicu i bratovoj obitelji i selu donesu mir kakav, nakon tragedije, zaslužuju – kaže Damir Vilček, brat ubijenog obrtnika Vilčeka.
i kaj kad nadju ubojicu? kaj bu onda? onda bu joj lakse? zakaj?