- Međimurske su šume jako stradale ove godine. Kriza je i ljudi masovno sijeku drveće u svojoj šumi. U redu je ako, u skladu s propisima, pozovu šumara, koji im označi što je za rušenje. No uglavnom to izbjegavaju i posijeku je "na golo" – kaže Siniša Golub, ravnatelj Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Međimurske županije, sa sjedištem u Križovcu.
No ima i onih koji nemaju svoje šume pa bi rado omastili brk kod susjeda. Međimurska policija svakodnevno izvješćuje o krađama drva. Najčešće stradaju državne šume, no ni privatne nisu pošteđene, osobito one u koje vlasnik rijetko zalazi, što lopovi pomno prate.
Lopovi podivljali
Jučer je tako objavljeno da je u šumi Krtači, kod Macinca, srušeno i ukradeno šest grabova, čiji je vlasnik 71-godišnjak iz Nedelišća.
- Mi u javnoj ustanovi, rendžeri, pazimo na šume unutar nedavno proglašenog Regionalnog parka Mura-Drava. Kada nepravilnosti vidimo, alarmiramo nadležne. Bilo da je riječ o krađama bilo o krivolovu, onečišćenju... - kaže Golub.
- Teško je znati što se događa baš u svakom kutku međimurskih šuma. Lopovi dođu i riješe stvar u jednoj večeri - dodaje lugar, koji nije želio da ga imenujemo.
No svi su složni da međimurske šume više nisu kao nekad.
- Priroda više nije ono što je bila prije 100 godina. U šumama je počeo vladati bagrem, koji je kao korov. Zadovoljni smo stanjem šuma tamo gdje gospodari šumarija. U Međimurju je više privatnih šuma nego državnih, čak dvije trećine. Na ostalim područjima u Hrvatskoj više je državnih šuma nego privatnih. Tko bi sadio hrast kad njegove "plodove" mogu brati generacije za više od sto godina! Za to su krivi i naši stari jer su porušili previše hrasta - kaže Golub.
Vraća se nacionalizirano
U Udruzi šumoposjednika Međimurja Jegnjed kažu da je možda i tri četvrtine šuma privatno.
- Taj se omjer još povećava zbog povrata nacionalizirane imovine - kaže predsjednik udruge Tomislav Nikolić.
Prema podacima Hrvatskih šuma iz 2010. godine, u gornjem Međimurju bilo je 20.000 kubika hrasta lužnjaka, a upola manje bagrema. Nekad je bilo posve drugačije, a indikativno je što je prirast bagrema postao veći nego lužnjaka, 585 kubika prema 480. Približno su isti omjeri lužnjaka i bagrema i u donjem Međimurju, no ovaj put uz podatke iz 2002. godine, što znači da se situacija pogoršala te je bagrema još više.
Zbog sustava hidroelektrana uz Dravu i osjetno je isušivanje tla. Stoga je najrasprostranjenija vrba.
- Podzemne vode pale su uz Dravu. Uz Muru to nije problem, tamo su šume bujne. No ljudi se, na žalost, ne pridržavaju pravila. Šuma gubi svoju reproduktivnu mogućnost - kaže Siniša Golub.
Pa kaj je Večernjakj tak nisko pal kaj spominje ništkorisnog parazita Sinišu Goloba. Joj žalosno je to denešnje vrijeme. A gdaj bu Golob dal izvještaj koliko je opljačkal Međimurce sa svojim nebuloznim projektima i bedastočama. Ali očito taj čovjek nema srama.