Promjene su zakon života jer oni koji misle na prošlost i sadašnjost i ne gledaju naprijed izgubit će priliku da dođu u budućnost, riječi su švedske ministrice Kristine Persson koja vodi Ministarstvo budućnosti, kako ga zovu, ili preciznije Ministarstvo za buduće strategije i nordijsku suradnju. Treba li Hrvatskoj, u kojoj su političke elite uglavnom u raspravama o prošlosti ili vladanje zemljom shvaćaju kao plijen u kojem je najvažnije zauzeti pozicije u ministarstvima i drugim institucijama – ministarstvo budućnosti? Možemo li barem očekivati da se političke elite dogovore oko strateških interesa države i ključnih politika koje se moraju provoditi da bi ova zemlja imala budućnost? Hoće li i sada, dok traju pregovori o formiranju Vlade, biti najvažnije tko će i koja ministarstva zauzeti?
Zbrinjavanje svojih ljudi
Švedska ministrica budućnosti, napominjući da ni jedno društvo ne može preživjeti bez solidarnosti, ističe da je za stvaranje razvitka u jednoj zemlji nužna vizija na duge staze, uz povjerenje u inovacije i institucije, a u skladu s promjenama u globaliziranom svijetu trebaju se mijenjati državne administracije. No, zna li se kod nas koje su to djelatnosti na kojima će se temeljiti razvoj ove države i kako će zemlja izgledati sutra? Dok u Švedskoj osnivanje Ministarstva budućnosti govori o zrelosti političke elite, u nas se politika shvaća dominantno kao sredstvo osobnog i stranačkoga promaknuća i zbrinjavanja „vlastitih ljudi“, govori dr. Drago Čengić, sociolog koji se bavi ekonomskom i sociologijom modernog društva. Iako, kaže, zvuči politički simpatično da i mi osnujemo ministarstvo budućnosti, Čengić se pita što bi ono radilo i kako u našoj situaciji, gdje tekuća zbivanja i kratkoročni dobici političkih i drugih sudionika zastiru strateški horizont i potrebu djelovanja države na dulji rok.
– Ideja o ministarstvu budućnosti pretpostavlja stvarnu orijentaciju predsjednice, Vlade, Sabora strateškim istraživanjima i studijama i izvođenju iz njih relevantnih političkih implikacija za djelovanje države. Da je to još teško zamislivo, pokazuju barem dva procesa. Hrvatski premijeri ne djeluju kao moderni menadžeri, koji smisleno koordiniraju rad ministarstava u smjeru dugoročnijih ciljeva, već je sve ostavljeno soliranju ministara kao „malih bogova“ u sklopu njihovih sektora. Čim netko postane ministar, postane nedodirljiva svetinja, bez sluha za timski rad i odrađivanje tekućih i strateških zadaća. Drugo, u nas djelovanje Vlade u pojedinim sektorima ne proizlazi iz oblikovanja modernih, nadstranačkih „sektorskih politika“, onog što se popularno zove “policy”, već prije svega iz stranačkih predizbornih radionica, koje ponekad ne korespondiraju sa stvarnim procesima u vremenu i prostoru i s dugoročnim interesima države – kaže Čengić.
Predsjednik HAZU-u Zvonko Kusić ističe da kaskamo za razvijenim svijetom u mnogim područjima života i inovacijama.
– Vizija budućnosti ove zemlje mora biti prisutna u svim segmentima društva. Nisam siguran da mora postojati ministarstvo budućnosti, ali nužna nam je strategija razvoja cijelog društva. Imamo mi strategije u znanosti i u gospodarstvu, ali kod nas svatko radi svoju strategiju, nema koordinacije između raznih segmenta društva i ministarstava, niti tijela koje bi koordiniralo njihov rad. Nužan nam je konsenzus o strateškim stvarima i razvoju zemlje. Nema kod nas ni kontinuiteta jer, kad se promijeni ne samo Vlada nego i ministar u istoj Vladi, mijenja se i strategija i vizija tog ministarstva. Nismo dobro orijentirani ni u inovacijama. U globaliziranom svijetu mladi će se suočavati sa zanimanjima koja sada ne postoje – govori Kusić.
Nužna funkcionalna Vlada
U Švedskoj Ministarstvo budućnosti, uz ostalo, razmatra odnos tehnološkog napretka i svijeta rada kako bi se napredak iskoristio da se ljudi zadrže na radnim mjestima i da nitko ne bude nezaposlen. Znanstvenik Sanjin Marion s Instituta za fiziku, ističući da je obrazovanje u Hrvatskoj sustavno zanemarivano, kaže: Hrvatskoj ne treba Ministarstvo budućnosti, već funkcionalna Vlada koja snažno i strateški provodi sustavne reforme. Treba mehanizme vlasti usmjeriti na to da savjesnije izvršavaju svoj posao. Kao država imamo strateške planove i mehanizme da ih provodimo, no preširoki su, nerealistični i bez podrške s vrha. Naš problem nije nedostatak strateških planova usmjerenih na budućnost, već naša nesposobnost da se odlučimo za njih i provedemo ih do kraja – zaključuje Marion. Strateško planiranje o budućnosti zemlje traži, kaže, uključivost stručnjaka te političku volju da se provedu mjere koje bi donijele napredak. Koliko ćemo to dugo čekati?
>> Pernar policiji odbrusio: Tko ste vi da prijetite saborskom zastupniku prisilnim dovođenjem
Narod bez prošlosti nema ni budućnost. Strateški cilj ovog naroda mora biti i ispravljanje nepravdi iz bliske prošlosti i nakon toga jednostavnije i brže ćemo krenuti u bolju budućnost.