Drago Gabrić (28) prije tri pol godine bio je na rubu života. Teška prometna nesreća odvojila ga je od nogometne karijere koja ne samo da je obećavala već je Gabrić igrao i za hrvatsku reprezentaciju, a nogometni kruh zarađivao je u prvoj turskoj ligi.
Gabrić je kod Biska sletio s autoceste i danima se borio za život. Nakon višednevne kome i bdijenja njegove obitelji i oca Tončija, ali i cijele Hrvatske, Drago je došao svijesti.
– Sve je u Božjim rukama – rekao je prije nego što mu je sin došao svijesti legendarni Hajdukov golman.
Drago je došao svijesti, ali sljedeći dani bili su teški. Drago je ponovno morao učiti čak i hodanje, a nakon mukotrpne rehabilitacije u Krapinskim Toplicama koja je trajala tri mjeseca opet je udario loptu. No, Trabzonspor mu je otkazao ugovor...
Bio sam sretan što sam živ
Gabrić se vratio u Hajduk, naravno nedovoljno spreman, slijedila je Rijeka i novi pokušaj vraćanja u formu... Danas je Drago Gabrić najzvučnije ime prijelaznog roka u zadarskim Stanovima. U jesenskom dijelu ponekad i mlakom fenjerašu sa Stanova trebao je čini se baš takav igrač, znalac, i borac. Danas 28-godišnji Drago Gabrić za Max s vidljivim grčem na licu prepričava svoju borbu za život, a potom i za nastavak nogometne karijere.
– Kada sam se probudio iz kome u kojoj sam bio nakon prometne nesreće, nisam ni znao što se dogodilo. A onda je slijedio teški oporavak. Doslovno sam ponovno učio hodati jer mi je zbog ozljede stradala koordinacija. U tim trenucima nisam puno razmišljao o povratku. Znate da bolestan čovjek ima samo jednu želju, da ozdravi. Ja sam doslovno bio sretan što sam živ. Oporavak je trajao mjesecima, a potom sam krenuo na teren. Hajduk, Rijeka, pa Zadar. Sad je vrijeme... – rekao nam je Gabrić .
– Evo, danas mogu reći da sam na 90 posto onoga što sam bio prije nesreće, a u Zadru želim biti i bolji. Rijeka me posudila i tu se želim dokazati, zbog Zadra, ali i Igora Štimca. Meni da bi bio onaj stari treba samopouzdanje, da mi omogući da igram u kontinuitetu više utakmica i to je ono što nakon prometne nisam dobio. Doduše, meni je kad sam se vratio nogomet bio gotovo stran, ali sada sam se vratio i drago mi je što trener Igor Štimac vjeruje u mene – kaže nam Drago Gabrić.
Htio bih se vratiti u Hajduk
Oduševljen je što ga u Zadru vodi bivši izbornik reprezentacije.
– Štimac me nazvao i to mi je bila čast. Nisam uopće razmišljao hoću li doći. Atmosfera i rad na treningu su sjajni, a ja ću učiniti sve da pomognem Zadru u borbi za opstanak – rekao je Gabrić i naglasio još jedan motiv:
– Meni je bilo drago što me Rijeka zvala. No, iako je Kek znalac i ima 40 dobrih igrača, potrudit ću se da uvidi da je po pitanju mene pogriješio. Kek ima svoju viziju, ali ja sam spreman pokazati da je pogriješio. Na kraju sezone ćemo vidjeti tko je bio u pravu.
U odluci da dođe u Zadar Drago Gabrić imao je i podršku oca, proslavljenog hrvatskog golmana Tončija Gabrića. Kada odradi polusezonu u Zadru, vidjet će što će dalje, no kao i većina Splićana gleda prema svom gradu.
– Pa naravno da bih se jednom htio vratiti u Hajduk. U Hajduku sam prvi put uzeo loptu sa sedam godina i uvijek ću gledati prema Hajduku. Pa i u Zadar sam pristao doći jer ovo je drugi Hajdukov dom. Ovdje svi vole Hajduk i to mi je drago. Zadranima ne mogu sad obećati da ću dati deset golova, ali da ću dati sve od sebe, to je sigurno. Dobra smo ekipa, prihvatili su oni mene i ja njih i vjerujem u uspješan rezultat i opstanak. Ja sam timski igrač i, ako uspije tim, neće izostati ni moj osobni učinak – zaključio je Drago Gabrić.
Eto,dečko otvoreno kaže, Hajdukov drugi dom...E a da netko iz bilo kojeg konteksta izvuce negdje nesto za Dinamov drugi dom digla bi se kuka i motika...