'Matei Janković i njenoj obitelji izražavam najdublju sućut, ali ja nisam ubio njeno dijete'

U proteklih gotovo mjesec dana vinkovački ginekolog specijalist Nikola Kolak (51) postao je jedan od najspominjanijih liječnika uopće u Hrvatskoj. Upravo njega je Matea Janković (24) optužila za smrt svoga sina pri porođaju. Od toga trenutka na račun dr. Kolaka čule su se brojne optužbe, ali nijedna njegova riječ. Ovo je prva ispovijest dr. Kolaka o tome događaju, a on je već neko vrijeme zbog stresa i svega što proživljava na bolovanju. Inače je Povjerenstvo ministra zdravlja ocijenilo da je porođaj djeteta vođen nestručno.

Jeste li poznavali otprije Mateu Janković, odnosno, jeste li joj vi vodili trudnoću?

Ne, nisam je znao. Prvi put Mateu Janković sam vidio 30. siječnja u 8 sati ujutro kada sam preuzeo dežurstvo od kolege koji ju je zaprimio na odjel.

Što vam je tada rečeno?

Kolega mi je rekao kako mi na odjelu ostavlja jednu rodilju, prvorotkinju, bez predvidljive patologije, niti su bilo kakve teškoće očekivane tijekom porođaja. Rečeno mi je da rodilja nema opterećenu anamnezu i nikakvih bolesti. Već je bio obavljen inicijalni pregled, uobičajeni bolnički intervju s rodiljom, a bio je prokinut vodenjak i rodilja priključena na drip. Što se mene kao liječnika tiče, ja sam preuzeo zdravu prvorotkinju tijekom čijeg se porođaja nisu očekivale nikakve komplikacije.

Kako je dalje tekao postupak toga dana u bolnici?

Uz mene u dežurstvu je bio i mladi liječnik specijalizant. U dogovoru sa mnom on je vodio porođaj, a ja sam dolazio jer sam morao biti i na odjelu. Poslije podne toga dana, oko 13-14 sati, ja preuzimam rodilju i otad se cijelo vrijeme brinem o njoj. Moji boravci u rađaonici prekidani su nakratko samo radi eventualnih odlazaka na odjel jer sam bio jedini liječnik specijalist na odjelu.

U kakvom stanju je bila Matea Janković?

U početku je njeno stanje bilo u redu. Nije bilo problema. Nije bilo ni pretjerane uzbuđenosti. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, ona je bila sve uznemirenija, usplahirenija i psihički nespremna za porođaj. Bila je izrazito nemirna kao pacijent i uplašena. Govorila je da ne može trpjeti bol... Isto tako bila je i bez ikakve pratnje u rađaonici iako je to moguće. Tek kasnije tijekom razgovora doznao sam da je začela potpomognutom oplodnjom i da je prije par godina imala pobačaj.

O tome ništa niste znali kada ste je preuzeli na odjelu?

Ne. Nijednom riječju to nije spomenuto. Rečeno mi je da je bez bolesti. Tek na moje inzistiranje doznajem da se više godina liječila od neplodnosti, a da je uzrok mehanički. Doznajem i za pobačaj i komplikacije. Sve to spada u proširene indikacije za mogući porođaj carskim rezom. Tek nakon porođaja doznao sam i da Matea boluje od nasljedne bolesti trombofilije. O tome nema ni riječi u njenoj trudničkoj knjižici niti u medicinskoj dokumentaciji koja je uzeta prilikom dolaska na odjel.

Što bi te informacije promijenile u vođenju porođaja?

Obično takve rodilje, koje su opterećen nekom anamnezom i kod kojih je plod začet izvantjelesnom oplodnjom, naručujemo u redovno vrijeme. Tada se taj porođaj dovršava na način koji liječnik smatra najidealnijim. Porođaj osobe s tom bolesti mogao bi dovesti do dodatnih komplikacija.

Kako se dalje odvijao porođaj?

Sve češće je ponavljala zahtjev za carski rez. Govorila je da je imala problema sa začećem i ja to tek tada prvi put čujem. Cijelo vrijeme obavlja se monitoring otkucaja djetetova srca. U 20.27 sati skinuli smo monitoring otkucaja srca, što je i sama Matea potvrdila u medijima.

Spominje se da je oko 16 sati potpisala zahtjev za carski rez?

To nije nikakav zahtjev za rađanje carskim rezom, nego uobičajena bolnička procedura koju babice obavljaju prilikom zaprimanja rodilje. Iz nekoga razloga to nije napravljeno kada je ona došla u bolnicu pa su to babice napravile oko 16 sati. Radi se zapravo o suglasnosti rodilje na nužne medicinske zahvate, porođaj carskim rezom, ako je to potrebno, i prihvaćanje anesteziološkog postupka. I dalje čvrsto stojim iza svoje odluke da nije bilo indikacija za porođaj carskim rezom.

Zašto se tada niste odlučili na porođaj carskim rezom?

Liječnik mora odluku donijeti u sekundi i ja sam procijenio da porođaj mogu obaviti vaginalnim putem. Pripreme rodilje za carski rez, anestezija i drugo produljili bi vrijeme porođaja. Matea je rodila u 20.40 sati nakon tri truda od kojih smo u dva truda babica i ja pritiscima na vrh maternice stimulirali porođaj.

Na moj rad nema nijedne žalbe u 2-3 godine, koliko je inspekcija tijekom nalaza pregledavala knjigu žalbe. Ovo mi je prvi incident u 20 godina rada

Jeste li se popeli na trudnicu?

Ne, ni u jednom trenutku. Moje noge su bile na tlu pokraj stola. Njen dojam je možda bio takav jer smo prilikom trudova mi svojim pritiscima dodatno pojačavali stisak. To je njen subjektivni doživljaj. Nije ni krvarila na stolu i lopti, kako je rekla kasnije, nego je otjecala plodna voda.

Dijete je rođeno u 20.40 sati. Tada se odmah krenulo s reanimacijom?

Kada je dijete izašlo, nije zaplakalo. Napravilo je jedan pokret ručicama i nožicama, pokušalo udahnuti i opustilo se. Babica je odmah prerezala pupkovinu. Vidjevši da dijete nije vitalno, započeli smo reanimaciju. Neonatolog, koji je uvijek pri rađaonici, preuzeo je aspiraciju dišnih putova dok sam ja nastavio s masažom srca. Uključio se i anesteziolog. Pokušavali smo 35 minuta reanimirati dijete, ali nažalost nismo uspjeli. Smrt je službeno proglašena u 21.13 sati. U dokumentima se dijete vodi kao živo rođeno jer je smrt službeno proglašena tek kasnije. To se sve događalo na par metara od stola gdje je ležala Matea koja je mogla vidjeti naš trud, reakcije i našu patnju. Nakon porođaja sam je pregledao, a posteljicu poslao na analizu.

Od čega je dijete Matee Janković umrlo?

To će utvrditi struka. Kroz medije se doznalo da je Matea imala upalu posteljice. Konceptualno su tijekom trudnoće dijete i posteljica jedno. Nadam se samo da će se sve to brzo doznati zbog svih nas.

Biste li i sada jednako postupili?

Kada je riječ o Matei, ne znam, ali kada bi na odjel došla neka NN osoba, sve bih isto ponovio i napravio. I ovom prilikom Matei i njenoj obitelji izražavam najdublju moguću sućut, ali ja nisam ubio njeno dijete kako se prikazuje.

U rađaonici ste telefonom razgovarali s Mateinom majkom. Kažu kako ste im samo hladno priopćili da je dijete mrtvo.

Dok smo bili u rađaonici, zazvonio je telefon. Osoba se predstavila kao majka Matee Janković i pitala je li Matea rodila. Rekao sam joj jest, ali nažalost, dijete je mrtvo. Uslijedio je histeričan plač s druge strane. Čekao sam na liniji, a kako nije bilo odgovora, spustio sam slušalicu. Sve do rezultata obdukcije obitelj je normalno komunicirala sa mnom. Kada je u nalazu obdukcije napisano da je dijete rođeno bez vidnih oštećenja, tada se odnos obitelji prema meni promijenio.

Kako to mislite?

Postali su hladni. Matein otac mi je jasno rekao kako neće žaliti novca da mi se zabrani raditi u bolnici, i to ne samo u Vinkovcima nego u cijeloj Hrvatskoj. Rekao mi je u lice: “Uništit ću te.” Nisam reagirao jer sam računao da će vrijeme malo smiriti situaciju, a nisam htio dolijevati ulje na vatru.

I neke druge pacijentice žale se na vaš grub odnos prema njima?

Što se tiče moje grubosti s nekim rodiljama, na taj način ih se stimulira da same pomognu i aktivno sudjeluju u porođaju, a ne da odmažu. Grubljom konverzacijom pokušavam ih vratiti u stvarnost. Ako sam i rekao neku grubu riječ, ja se ispričavam. Kada sam im govorio o tijelu djeteta nakon obdukcije, koja je obvezna, upoznao sam ih s njihovim zakonskim mogućnostima ukopa i nisam bio bezosjećajan. Riječ je jednostavno o zakonskoj proceduri koju moram predložiti, a koju bolnica pruža roditeljima koji se nađu u sličnoj situaciji.

Kako vi kao liječnik sve ovo proživljavate?

Veoma teško. Bilo je i neprospavanih noći, preispitivanja što bi bilo kada bi bilo i slično. Predmet sam javnoga linča i osude bez suda. Imam troje djece, a dvoje od njih je prekinulo s predavanjima na fakultetima kako bi bili uz mene i pružali mi podršku. Najmlađa kći pitala me smije li ići u školu. Boli me sve to jer mislim da poslije 20 godina rada to nisam zaslužio. Pa slučaj je prijavljen DORH-u koji još nije pokrenuo istragu.

Smatrate li da će se greške ginekologa širom Hrvatske možda slomiti baš na vama?

Moguće je, iako smatram da nisam kriv. Godinama smo svjedoci brojnih pritužbi na slučajeve u ginekologiji. Na moj rad nema nijedne žalbe u 2-3 godine, koliko je inspekcija tijekom nalaza pregledavala knjigu žalbe. Ovo mi je prvi incident u 20 godina rada. Radio sam u bolnici kada je nas četvero ginekologa, bez pomoći sa strane, godišnje obavljalo i do 1800 porođaja. O broju operacija da ne govorim. Imali smo i po 350-400 radnih sati mjesečno. Osobno mogu reći da iza svoga školovanja i rada stojim. Uostalom, u bolnici postoji arhiva i cjelokupni moj rad može se provjeriti.

>> Zbog uvreda i trauma na porođaju žene odustaju od idućih trudnoća

>> Ministarstvo zdravlja zaključilo: 'Porod nije vođen sukladno pravilima'