'Zanimljiva je metamorfoza Milanovića koji je pomagao političkoj dekonstrukciji Hrvata u BiH'

S novinarkom Lanom Kovačević u studiju Večernjeg TV-a Domagoj Knežević, doktor znanosti s Hrvatskog instituta za povijest i savjetnik ministra vanjskih poslova Gordana Grlić Radmana, razgovarao je o aktualnoj političkoj situaciji u BiH. Točnije o izbornom zakonu koji osporava mogućnost Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH da bira svoje predstavnike u sam vrh tamošnje Vlasti.

Nezaobilaznim se pitanjem nametnula i reakcija hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića na događanja u BiH koji je i ulazak Finske u NATO uvjetovao promjenom izbornog zakona u BiH.

- Danas se raspisuju izbori za predsjedništvo Bosne i Hercegovine unatoč činjenici što taj izborni zakon nije doživio izmjenu. Što to znači za Hrvate i BiH – pitala je Lana Kovačević na samom početku.

- Za Hrvate u BiH to znači daljnje urušavanje njihovog statusa konstitutivnog naroda u BiH i daljnju destabilizaciju BiH i rušene svih osnova na kojima počiva BiH. Podsjetimo, osnove te države leže u dva dokumenta. Washingtonski sporazum koji su Hrvati i Bošnjaci potpisali 1994. godine i na temelju koje je nastala Federacija BiH i Daytonsko-pariški mirovni sporazum iz 1995. godine temeljem kojeg je BiH postala država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Svi događaji trenutno urušavaju tu priču i brišu status Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH – pojašnjava Domagoj Knežević.

Dodaje i da ta priča nije od jučer, obzirom da traje već preko 20 godina. Sve je započelo, ističe, intervencijama visokih narodnih predstavnika koji su promijenili određene odredbe Ustava i izbornog zakona BiH što je, u biti, omogućilo provođenje izbornog inženjeringa kojim je pak, omogućeno da se glasovima Bošnjaka izabiru predstavnici Hrvata i u Domu naroda federacije i u predsjedništvu BiH.

- Hrvati, koji su doprinijeli opstanku BiH posebno u prvim danima agresije kada su Hrvati obranili BiH, ne mogu se složiti da im se oduzimaju prava koja su im svim spomenutim sporazumima omogućena. I ponižavajuće je da Hrvatima, kao starom, autohtonom narodu BiH netko drugi bira legitimne političke predstavnike. Sada je vrijeme da se ta pitanja riješe na tragu sporazuma iz 1994. i 1995. kojima je i završen ratni sukob u BiH. Daytonsko–pariški sporazum je mirovni sporazum i zadiranjem u njega zadire se u mogućnost eskalacije međunacionalnih odnosa u BiH – kazao je D. Knežević.

Kada su u pitanju temeljne odrednice Izbornog zakona BiH, sugovornik u kontekst čitave priče stavlja dvije važne sudske presude.

- Jedna je Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić koja je poništila izbor hrvatskih političkih predstavnika u Dom federacije. No, u toj presudi stoji i rečenica gdje piše da svaki konstitutivni narod ima pravo birati svoje legitimne predstavnike u sve razine vlasti. Imate i presudu EU suda za ljudska prava Sejdić – Finci koja traži prestanak diskriminacije u važećem izbornom procesu onih koji ne pripadaju konstitutivnom narodu. No, tu je i drugi spin koji se vrti u javnosti. Naime, presuda Sejdić-Finci ne traži uvođenje takozvanog građanskog koncepta, već traži popravljanje trenutnog političkog sustava – kaže Domagoj Knežević.

Činjenica je i da je Ustavni sud BiH izborni zakon proglasio neustavnim, no on je i dalje na snazi.

- Prije mjeseca dana se ustavni sud BiH oglasio o toj svojoj odluci i rekao da ta odluka nije implementirana. Nije, i to voljom najsnažnije političke snage u BiH, a to je Stranka demokratske akcije kojoj je na čelu Bakir Izetbegović. Oni se ne žele odreći mogućnosti da nameću Hrvatima političke predstavnike kao što su do sada to napravili već tri puta; u slučaju izbora Željka Komšića koje u hrvatskim mjestima u BiH zovu antihrvatskim predstavnikom Hrvata i dva puta kada je izabrana federalna Vlada, ako se sjećate priče oko Alijanse za promjene i platforme gdje su u Vladu Federacije ušli politički predstavnici Hrvata koji nisu imali relevantnu važnost u politici.

- Jesu li to jedini razlozi opstrukcije Hrvata ili postoje još neki?

- U BiH postoje dva bošnjačka predstavnika koji stalno tvrde da nije u redu to što se po pitanju izbornog zakona događa Hrvatima. To je Fahrudin Radojčić koji je o tome iscrpno svjedočio u nedavnom intervjuu o političkom inženjeringu i Konaković koji je govorio da biranje Hrvata bošnjačkim glasovima neće dovesti do stabilizacije situacije u BiH. Naravno, svaki nacionalizam želi ostvariti maksimalno svoje ciljeve. Taj bošnjački nacionalizam to pokušava već 30 godina: kroz maskirani koncern građanske države nastoje majorizirati ostala dva konstitutivna naroda u BiH. Sjećate se da se zbog te priče raspala i Jugoslavija s konceptom Slobodana Miloševića i njegovog principa glasovanja jedan čovjek – jedan glas u Jugoslaviji. U ovakvim višenacionalnim državama takav koncert može voditi samo do sukoba naroda u toj državi – kaže sugovornik.

Pitanje je bilo i zašto EU i SAD zbog takvog izbornog zakona ne radi veći pritisak na Sarajevo, te koliko doprinosi Hrvatska rješavanju problema?

- Vođeno je više rundi pregovora do sada po to pitanju u EU. Tu je sporazum u Mostaru, te sporazum Čović-Izetbegović da će se implementirati u izborni zakon odredbe iz presude Ljubić. Sve nakon toga je slijed tih prvih pregovora. Sve se odigravalo pod nadzorom međunarodne zajednice, u Neumu i Sarajevu. Hrvatski narodni sabor u Neumu je imao prijedlog koji je bio prepoznat od Venecijanske komisije kao prijedlog koji rješava oba slučaja presude. No, u Neumu je Bakir Izetbegović, kada je došlo mišljenje Venecijanske komisije napustio pregovore jer je želio minirati put ka pomirenju. Nastavili su se pregovori u Sarajevu gdje je hrvatska strana ponovno prepoznata kao najkonstruktivniji dio pregovora, međutim, postalo je jasno da Bošnjačka strana,odnosno SDA i B. Izetbegović ne želi dogovor i da pokušava kupiti vrijeme da do dogovora ne bi došlo. Kada je Hrvatska u pitanju, podsjećam da se gotovo 15 godina iz Zagreba vodila politika po kojoj su Hrvati iz BiH bili prepušteni tom političkom inženjeringu, nerijetko su bili i ohrabrivani, posebno od strane Stjepana Mesića, Vesne Pusić, pa i današnji predsjednik Zoran Milanović koji je u više navrata pomagao političkoj dekonstrukciji Hrvata u BiH, čak i odlazio u Sarajevo više puta zbog toga i podržao je Komšića.

Sjetite se ucjene prema Vladi Jadranke Kosor gdje se smanjio broj zastupnika koji se biraju u 11. izbornoj jedinici za hrvatsku dijasporu. Zato mi je danas zanimljivo gledati Milanovićevu metamorfozu prema Hrvatima u BiH. Kada je u pitanju SAD, njih zasigurno zanima stabilnost BiH i čitavom tom geopolitičkom dijelu koji je pod utjecajem Ruske agresije na Ukrajinu. Jesu li oni odlučili da će pretpostaviti stabilnost BiH tako što će poduprijeti stav Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda misleći da ih na taj način ne antagoniziraju, to i nas zanima. Ono što moram reći za Hrvatsku, jest da hrvatska Vlada, ministar vanjskih poslova kontinuirano ukazuju na postojanje hrvatskog pitanja u BiH. Rezultat svega toga je da se to hrvatsko pitanje prije nije spominjalo, a sada se postavlja i na najvišim razinama u Bruxellesu i u Washingtonu. Želimo stabilnu i funkcionalnu BiH gdje su sva tri naroda zadovoljni svojim statusom, a imamo i najviše znanja kako bismo pomogli da se to i realizira – D. Knežević, kazao je savjetnik ministra vanjskih poslova

Pitan je i ima li predsjednik Zoran Milanović osnova da uvjetuje Finskoj ulazak u NATO s izglasavanjem izbornog zakona u BiH?

- To je promašen potez po meni. Mislim da države koje se osjećaju ugroženima i žele ući u NATO pakt zbog dodatne sigurnosti, ne bismo smjeli antagonizirati na taj način. Kada se nama to događalo 90-ih sigurno ne bismo voljeli da se naše priznanje uvjetuje bilateralnim pitanje neke druge članice EU-a – kazao je sugovornik.

Na pitanje kakva je sigurnost Hrvatske od utjecaja Rusije na Balkan, Knežević kaže da tu ima više utjecanja, ne samo Rusije.

- Postoji i utjecaj Ankare na Balkan i utjecaj nekih snažnih arapskih zemalja kroz organizaciju Islamskih država. Velik je to geopolitički kontekst. Mi želimo da sve te države postanu članice euro-atlantskih integracija nakon što ispune sve uvjete za to, jer je to najbolji put za stabilizaciju ovog dijela Europe. Za stabilnost Hrvatske pokazala se važnost što smo članica NATO-a i EU-a. To se vidjelo i u pandemiji jer smo sve teškoće lakše prošli, a i sada kroz probleme u Ukrajini, pokazuju se prednosti toga što smo dio najmoćnijeg vojnog saveza na svijetu – kaže Knežević.

- Smatra da je ulazak Finske u NATO pozitivna stvar.

- Finska bi NATO savezu donijela neku vrstu svog iskustva kao najbližeg susjeda Rusije. I oni su bili žrtva ruske agresije, odnosno SSSR-a 40-ih godina. To je i stabilna demokracija i ekonomija i takva bi članica doprinijela svim kapacitetima sjevernoatlantskog saveza. Kada je u pitanju Rusija i njen stav o tome, činjenica je da Rusija ima doktrinu velike države. Ona nije nastala tako velika jer je dijelila cvijeće i bombonijere po svijetu, već se širila ratovima i vojnim potezima. Rusija je odlučila da sve bivše SSSR republike i države spadaju u njihov geopolitički prostor, i od Gruzije do Armenije, Rusija je godinama raznim hibridnim ratovima prisutna na tom području kako ne bi dopustili da te države postanu dijelom asocijacija EU-a ili euroatlantskog pakta.

No, to je u ovo vrijeme teško prihvatljivo. U euroatlantske se asocijacije ulazi glasovanjem naroda. Čak i da prihvatimo ograničeni suverenitet koji je SSSR poticao u vrijeme hladnog rata, riječ je o dokidanju suvereniteta naroda koji na taj način ne mogu odlučivati o svojoj daljnjoj sudbini. Nažalost, baš se to dogodilo u Ukrajini. Rusifikacija Ukrajine počela je davno, nametanje ruske kulture i zakona. Čitav je niz povijesnih razloga i uzroka onoga što se danas događa u Ukrajini. Rusija je zajamčila suverenitet Ukrajini nakon raspada SSSR-a sporazumom kojim su se Ukrajinci odrekli atomskog naoružanja i taj je sporazum Rusija prekršila. Iskreno, nisam mislio da će Rusija napasti Ukrajinu znajući koliko je Rusija uložila u vrstu 'softpowera' diljem Europe. Rusija je postala, novcem koji je pritjecao od prodaje energenta, vlasnik velikih tvrtki u Europi. Rusija je vlasništvom bila ugrađena u puno toga, od tvrtki, do nogometnog svijeta. Rusija je gradila imidž države koja može funkcionirati u trenutnom međunarodnom pretku. Nisam vjerovao da će se taj čitav sustav srušiti, a urušio se i sami su sebe agresijom na Ukrajinu isključili iz međunarodnog poretka – dodao je Domagoj Knežević.