Bivši vlasnik Agrokora Ivica Todorić nedavno je na zagrebačkom Županijskom sudu, zasad nepravomoćnom presudom, oslobođen optužbi da je svoj nekadašnji koncern s troje suradnika oštetio za 1,25 milijuna eura. Uz Todorića su u ovom slučaju oslobođeni nekadašnji Agrokorovi menadžeri Ante Huljev i Piruška Canjuga te četvrtooptužena Nicole De Rossi. Sutkinja je u obrazloženju presude kazala kako i nije dokazano da su optuženi počinili kaznena djela na način na koji im se ona stavljaju na teret optužnicom. Naglasila je kako nijedan dokaz ne potvrđuje da je švicarska tvrtka Agrokoru ispostavljala fakture za nepostojeće usluge vrijedne 1,25 milijuna eura. Navela je kako su svjedoci potvrdili da su savjetodavne usluga zaista izvršene te da nije utvrđeno da je nastala šteta na račun Agrokora. Rekla je i kako su se savjetničke usluge i prije koristile u Agrokoru te je oslobađajuća presuda bila jedina ispravna odluka. Medijima se tim povodom obratio i Ivica Todorić.
"Osobe koje su otele privatnu imovinu Agrokor optužile su nas da bi sakrile svoj kriminal. Za vrijeme procesa nisam želio davati izjave, ali danas mogu reći da je tužiteljstvo u sud poslalo monstruoznu optužbu koju je izradila Borg grupa na čelu s Ramljakom, a pod Plenkovićevim pokroviteljstvom", kazao je Todorić pa potom prozvao premijera Andreja Plenkovića da je doveo zemlju na prosjački štap te da je od Hrvatske napravio najkorumpiraniju državu Europe. Na pitanje kako očekuje da će završiti slučaj "veliki Agrokor", rekao je kako se ni u tom postupku uopće neće braniti, kao i u ovom netom okončanom.
Iza posrnulog vlasnika imperija, čije je poslovno carstvo hranilo 60.000 ljudi, najteži su dani u privatnom i profesionalnom životu. Posljednjih godina, od gubitka koncerna vjerojatno mu je teže padalo još samo rasulo njegova obiteljskog gnijezda: baš kao i on osobno, i članovi njegove obitelji noćili su u pritvorskim ćelijama i smjenjivali se pred istražiteljima, a dok su pred ogradom njegova doma kampirale novinarske ekipe, uzurpirajući mu posjed, uznemirujući mu unučad i kućne ljubimce, on sam je sa suprugom 2017. potražio utočište u Londonu. A još ne tako davno, Gazda – kako su ga prozvali mediji – kroz staklenu stijenu salona iza koje puca prekrasan pogled na Šestine snatrio je o spokojnoj starosti kada je prevrtljivi život ispisao novo poglavlje ove sage o usponu, moći i vrtoglavom padu na hrvatski način.
A sve je otpočelo 1999. upravo ondje, na obroncima Medvednice, kada je Todorić, jedan od junaka tajkunske privatizacije kojom je hrvatska politička elita stvarala nove bogataše, bacio oko na to velebno zdanje u kojem su, nakon Gregorijanca, stolovali Zrinski, Turoviczi, Mikulići, Ćikulini, plemići Sermage i naposljetku Kulmeri po kojima je rezidencija, koje se prostire na imanju od 55.000 četvornih metara, i dobila ime. Novom vlasniku trebalo je četiri godine da pribavi sve dozvole i okonča sudski spor oko zemljišta s Barbarom Kulmer, nasljednicom grofa Ferdinanda Kulmera, koja je tražila povrat imanja. Nije to bila jedina nevolja za Todorića. Dosadni gradski birokrati izluđivali su ga papirologijom pa su Kulmerovi dvori u prvo vrijeme registrirani kao hotel kako bi se zadovoljila forma, a vlasnik Agrokora mogao izigrati ograničenja gradnje u zelenoj zoni. Kada se po njegovoj mjeri izmijenio Gradski urbanistički plan (GUP), Kulmerovi dvori naposljetku su postali rezidencija obitelji Todorić. Na rekonstrukciji koja je počela 2003. angažirao je uglednog zagrebačkog arhitekta Branka Kincla, projekt uređenja dvorca okončan je tri godine kasnije, a u obnovu je uloženo 2,7 milijuna eura. Naposljetku, brojna Todorićeva obitelj nastanila se u dvorcu.
Središnju stambenu palaču koja se prostire na 2000 kvadrata i na tri etaže Todorić je namijenio supruzi Vesni i sebi, a u istoj je zgradi živio i njegov vremešni otac Ante. Prizor koji ga je dočekivao kada otvori masivna vrata na glavnom ulazu u kuću bilo je dvostrano zavojito stubište koje vodi na gornje katove – nešto slično smrtnici su vidjeli samo na špici serije “Dinastija”. Posljednju etažu, u potkrovlju koje se prostire uzduž cijele površine kuće, domaćin je zamislio kao mjesto druženja i slavlja većeg broja gostiju kojima je na raspolaganju i nekoliko kupaonica. S obzirom na to da taj prostor nije predviđen za pripremanje obroka, potkrovlje je povezano s kuhinjom u prizemlju iz koje se liftom dostavljaju hrana i piće. Kuhinja i blagovaonica spoj su tradicionalnog i suvremenog pa su u starinske elemente ugrađeni najmoderniji kućanski aparati. Todorićeva djeca su pak smještena u neposrednoj blizini.
U neka sretnija vremena, u većoj zgradi koja se nalazi s lijeve strane živjela su dvojica braće: stariji Ante sa suprugom Martinom i djecom te mlađi Ivan s djevojkom Milicom Mihajlović, kada boravi u Zagrebu. Rezidenciju s desne strane namijenio je pak kćeri Ivi te njezinu tadašnjem suprugu Hrvoju Balentu i njihovoj djeci. Premda gledano sa strane ili iz zraka djeluju samostalno, rezidencije su povezane hodnicima koji, ispod središnjeg objekta u kojem živi pater familias, iz podzemne garaže vode do obiju kuća u kojima stanuju djeca, dok se iz garaže u kuću Ivice Todorića dolazi dizalom. Sve tri kuće spaja i golema zelena površina gdje su se do jučer susretala sva Todorićeva djeca i unuci, a mjesto za druženja bio je i vinski podrum sa šankom i lovačkim trofejima. Smješten je u podzemnom dijelu središnje rezidencije, a prilikom arheoloških istraživanja tu su pronađene cigle s originalnim Kulmerovim žigom, koje su zatim ukomponirane u zid vinoteke. U blizini je i bazen iz kojeg, zbog strmog terena, puca pogled na Šestine, tu su i saune i sadržaji za rekreaciju, skladišta, servisne prostorije, smještaj za osoblje te parking-zona do koje se stiže podzemnim tunelom.
Svi članovi obitelji, koji žive zasebno, na raspolaganju su imali svoje osoblje: vlastite domare, kuharice i dadilje. Prilikom zapošljavanja posluga je potpisala ugovor o tajnosti koji podrazumijeva diskreciju o svemu što su vidjeli i čuli tijekom obavljanja zadaća, a to se odnosi na obitelj i na brojne, mahom ugledne goste. Njih je u pravilu dočekivao domar pa potom dopratio do salona gdje bi već spremno čekao netko od članova obitelji. U medijima je ranije zabilježeno kako posluga nije imala problema s članovima obitelji i obrnuto. Dobro upućeni izvori tvrde kako su Todorići bili prisni i pristojni prema djelatnicima u svome domu, na što im je posluga uzvraćala dugogodišnjom vjernošću. Je li uistinu bilo tako, pokazat će vrijeme: povijest je prepuna primjera posrnuća moćnika koja su dojučerašnji suradnici, putem intervjua i preko noći sklepanih biografija, znali masno naplatiti.
Možda hrvatska javnost nikada ne bi dobila priliku zaviriti u interijer najluksuznije hrvatske rezidencije da se britanski dizajner Stephen Ryan na svojoj internetskoj stranici 2017. nije pohvalio svojim uistinu impresivnim radom na interijerima “jednog hrvatskog dvorca”. Premda dizajner izrijekom ne navodi lokaciju ni ime vlasnika, ne treba puno da se zbroji dva i dva. Osim licitarskog srca s inicijalima “IT” odloženog na jednoj od stilski savršeno dotjeranih komoda, vlasnika otkrivaju i bijeli ručnici s istim inicijalima u kupaonici kojom dominira reljef s potpisom Ivana Meštrovića. Prostrani dnevni boravak s udobnim sofama urešen je i monumentalnom bibliotekom s knjigama koje se čine netaknutima, kupljenim “na metre”, a od materijala dominiraju mramor i drvo, dok WC školjka asocira na zmijsku kožu. Je li luksuzno uređenje Kulmerovih dvora plaćano novcem koncerna Agrokor, tužitelji u sudskom postupku tek trebaju dokazati.
Dakako, život obitelji Todorić nije se odvijao samo unutar zidina Kulmerovih dvora. Otok, helikopter, lovište, vozni park, putovanja, brendirana odjeća... statusni su simboli koji Todoriće su doveli pod reflektore javnosti premda je to posljednje što je Gazda želio. U jednom je intervjuu rekao: “Djecu pripremam za posao koji će naslijediti, zadovoljan sam njihovim napretkom, ali na moju poziciju moći će doći tek ako za to budu spremni.”
I, zaista, svi su počeli od, recimo to tako, nule. Stariji sin Ante počeo je karijeru 1996. kao poslovođa cvjećarnice, a do vrha se uspinjao prošavši brojna radna mjesta u koncernu, ne preskačući stepenice. Za izvršnog potpredsjednika odjela maloprodaje promoviran je tek nakon diplome na Ekonomskom fakultetu te magisterija na temu financija. Tatina ljubimica Iva još je kao djevojčica radila u obiteljskom stakleniku u Kloštar Ivaniću kod djeda i bake gdje je sortirala i pakirala cvijeće, dok je tijekom srednje škole za džeparac zarađivala radeći na Agrokorovu štandu na Velesajmu kao konobarica i voditeljica štanda. Na značajnu poziciju direktorice marketinga tvrtke, baš kao i brat, dospjela je tek nakon završenog studija.
No s dolaskom društvenih mreža Todorić stariji više nije uspio držati obitelj podalje od javnosti. Za razliku od povučenih starijih generacija koje se nikada javno nisu razmetale bogatstvom – suprugu Vesnu godinama je krasio epitet “samozatajna” jer se u društvu supruga pojavljivala samo na rijetkim događajima – mladi Todorići počinju puniti stupce društvenih kronika. Zahvaljujući Instagramu, Iva Todorić sve je manje prepoznatljiva kao uspješna menadžerica i majka troje djece, a sve je više na glasu kao ljubiteljica dizajnerske odjeće, osobito skupocjenih torbica: neki mediji spominjali su i kolekciju vrijednu 300.000 kuna. Kako prema sebi i svojoj obitelji, Iva je bila darežljiva prema svojim poznatim prijateljicama pa se javnost zabavljala pričom o skupocjenim čizmama Balenciaga koje je za jedan rođendan darovala Severini. Možda i sita života iza zidova Kulmerovih dvora, sve češće je obilazila modne revije i društvena događanja u društvu Ive Balaban, Hrvoja i Andreje Čermak, modne dizajnerice Aleksandre Dojčinović, prijatelja po svojoj mjeri.
Ispod svjetala pozornice zakoračio je i Ivan Todorić, mladi i ambiciozni predsjednik Nadzornog odbora Agrokora, u javnosti percipiran prije svega kao pripadnik zagrebačke zlatne mladeži i plejboj, često viđan u ljetnim mjesecima na partyjima duž cijele obale. Diplomirani ekonomist pažnju medija više je zaokupljao vezom s pjevačicom Lanom Jurčević nego svojim radnim učincima, a kasnije je bio zanimljiv zbog svoje dugogodišnje veze sa srpskom manekenkom Milicom Mihajlović koja je nedavno rodila i njihovo drugo dijete.
Njegov stariji brat Ante, magistar ekonomije i očeva uzdanica, koji je u velikoj mjeri bio preuzeo poslovanje Agrokora, najpovučeniji je od djece Ivice Todorića: nije prisutan na društvenim mrežama i rijetko ga se može vidjeti u javnosti, a izuzetak su tek poslovni eventi. Njegov odabir slijedila je i supruga Martina, djevojački Novosel, Miss Hrvatske 1997. koja je u bračnu luku s najstarijim sinom Ivice Todorića uplovila 2002. godine. Bilo je to spektakularno vjenčanje za 300 uzvanika, na kojem su goste zabavljali Jasmin Stavros i Jole, a u ovom braku rođeno je troje djece. Svoj privatni život dugih su 15 godina uspješno držali podalje od očiju javnosti, sve dok poput bombe prije nekoliko godina nije odjeknula vijest o razvodu zlatnog para koji je pokrenula – ona, a o njezinu “bijegu iz zlatnog kaveza” posvjedočila je i odvjetnica koja u vrijeme dok je pripremala parnicu. Zanimljivo, Ivica Todorić je u srpnju 2015. darovnim ugovorom vlasništvo nad imanjem i dvorcem podijelio između sebe i svoje djece pa danas svatko od njih posjeduje po četvrtinu.
Je li bio dalekovidan, oprezan ili dobro informiran, taj mu se potez višestruko isplatio. Istodobno s viješću o poslovnom krahu Agrokora, naime, objavljeno kako je zagrebački Županijski sud blokirao četvrtinu Kulmerovih dvora, onu u vlasništvu Ivice Todorića, pa svoj dio imovine ne smije prodati ni opteretiti, dok udjeli njegovih sinova i kćeri nisu bili blokirani. No jedno je izvjesno: život obitelji Todorić kakav su poznavali naposljetku je okončan. Razasuti po europskim prijestolnicama poput rakove djece, a s njima i njihova djeca, rastrgani između sudnica i kaznionica, teško da će ikada više u isto vrijeme na istome mjestu – u Kulmerovim dvorima – biti idiličan prizor za oči Ivice Todorića. Karijere u Hrvatskoj za njih su u većoj ili manjoj mjeri završene, tvrtka raskomadana, a s njom i bračne idile Todorićeve djece. Preostaje vidjeti hoće li Ivicu Todorića jednog dana na kraju pravosudne trakavice čekati zatvorska ćelija, dobro čuvana, ali ni izbliza tako udobna poput Kulmerovih dvora, koji će i dalje nadvisivati Zagreb kao simbol rađanja i propasti novog hrvatskog kapitalizma, ma tko ondje bio gazda.
Bile su povezane hodnicima????? strava