Na kanalu National Geographic 5. svibnja u 21 sat počinje i svakog četvrtka emitira se nova sezona serije "Primitivno preživljavanje" s Hazenom Audelom, američkim avanturistom koji već 27 godina istražujući pokušava preživjeti u najzabačenijim dijelovima svijeta. Sada je na redu Amazonija, u pet epizoda sezone nazvane "Bijeg iz Amazonije" Audela ćemo pratiti na 800 km dugom putu kroz prašumu koji savladava koristeći samo tradicionalne vještine i alate. Na tom putu susreće i domorodačko pleme Wai Wai koje i dalje živi u Amazoniji mahom se koristeći baš takvim vještinama pa će Audel s njima naučiti raditi poznati otrov kurare, pa onda i loviti ribu na neobičan, ali učinkovit način. Inače, već s 19 godina Hazen Audel imao je prilike osam mjeseci živjeti s plemenom Quecha u Ekvadoru na svojem putu prema tome da postane svjetski priznati biolog specijaliziran za područje etnobotanike i tropske ekologije. Danas je među vodećim svjetskim prirodoslovcima i stručnjacima za preživljavanje u divljini.
Amazonija je stalna tema medija, i zbog svojeg biljnog i životinjskog svijeta i zbog prostora koji joj čovjek uzima. Kakve nove priče iz Amazonije ćete nam pokazati?
Ova ekspedicija bila je nešto o čemu sam sanjao barem 30 godina, otkad sam se prvi put upoznao s prašumom, kada sam tamo otišao s 19 godina. Amazonija je nevjerojatna zemlja čudesa divljine. Kada sam sve to vidio, shvatio sam da tako želim provesti ostatak svojeg života, da je to moje životno putovanje. I onda sam uvidio koliko još ima divljine u svijetu, vjerojatno je u tom smislu u cijeloj Južnoj Americi najistaknutije ono na sjeveru Gvajane kamo sam 30 godina želio otići pa je ovo ispunjenje tog mog sna. Bilo je sjajno jedan period života posvetiti tom nevjerojatnom mjestu o kojem inače ne biste čuli. Ne vjerujem da je previše ljudi čulo za zemlju koja se zove Gvajana. A to je zato što tamo nema cesta, nema turizma, no koga briga, tamo je sve puno života, anakondi, jaguara, orlova, mravojeda, nevjerojatnih riba, to mjesto jedno je od rijetkih u svijetu koje je takvo već tisućama godina. Pješačeći tim predjelima u kojima nema cesta ili parkirališta, nema telekomunikacijskih baznih stanica, vidite kako izgleda mjesto kakvih je malo ostalo u svijetu.
Koji događaj vam je posebno ostao u sjećanju iz ove avanture u Amazoniji?
Jedna od stvari kojih ću se svakako sjećati je da nisam mogao predvidjeti što ću kojega dana vidjeti. Nije se ništa moglo planirati. Jednom sam se tako od oluje sklonio u špilju nedaleko od koje se pojavio divovski mravojed koji je nevjerojatna životinja koju sam do tada mogao vidjeti jedino u emisijama Davida Attenborougha. Nisam se nikada nadao da bih ga mogao vidjeti uživo pa sam mu se, znajući da ima sjajan njuh, ali slabo vidi, pokušao približiti preko bare iza koje je bio očekujući da će me ipak čuti. I uspio sam, približio sam se toliko da sam mu mogao vidjeti sjaj u očima i uvjerio se da se radi o stvarnom biću koje ne postoji samo u knjigama već dijeli život s nama. I onda me osjetio, okrenuo se i odšetao dalje. No to je bilo iskustvo koje možete doživjeti samo u toj netaknutoj divljini. Svi u ekipi shvatili smo koliko smo sretni što možemo uživo doživjeti ta posljednja mjesta divljine koja postoje.
Susreli ste u Amazoniji i ljude koji ondje žive. O tome povremeno čitamo u medijima, no kako njihov život doista izgleda?
Domorodačko stanovništvo očito je vrlo važna točka u onome što radim, pogotovo kada se radi o "Primitivnom preživljavanju". To pokazujemo, te nevjerojatne ljude koji žive u tim predjelima te i dalje uspijevaju i napreduju, a velika većina svijeta ne zna da oni postoje. A mislim da bi trebalo vidjeti i čuti kako sjajnim životom žive jer nas imaju čemu podučiti, oni i dalje znaju tajnu kako svijet može biti bolje mjesto. Bio sam s tim ljudima i ne bih ni približno uspio izdržati toliko u divljini bez znanja i vještina koje sam od njih dobivao cijelo to vrijeme.
Postoji li neko mjesto u svijetu koje je i izbliza usporedivo s Amazonijom?
Avantura nije prestala s Gvajanom iako smo proveli mjesece u njezinoj divljini. Premda sam se vratio umoran i šepajući, ubrzo sam se vratio u divljinu, u drugu džunglu u Aziji te ondje proveo nove mjesece. I to je mjesto, ne želim otkriti još o čemu se radi, koje je najbliže Amazoniji, također ima područja tropske prašume s prirodnom raznolikošću i također je vrlo veliko. Ono što bih još želio vidjeti su afričke prašume.
Mogli biste doći i u Hrvatsku, i ovdje imamo predivnih predjela koje tek treba istraživati.
Definitivno želim vidjeti vašu zemlju! Trebao sam doći u Hrvatsku i prije tri godine i lani, no morao sam otkazati plan zbog pandemije. Ali i dalje zaista želim doći k vama, gledam slike vaše zemlje koja je prelijepa, imate i neke od najljepših šuma istočne Europe. I zbog toga želim tamo otići, sve je to fascinantno. No u Hrvatskoj se puno toga može i naučiti, imate i veliku tradiciju, vaše stare koji i dalje uživaju zemlju i čuvaju je, uzgajaju povrće na tradicionalne načine. I kao što znate, na nama mlađima je da te načine sačuvamo jer ovo kako mi živimo u ovom modernom svijetu nije pravi život. U onom trenutku kad bude prekinuta opskrba plinom, kada nestane namirnica u trgovinama, nitko neće znati preživjeti. A naši stariji mogu nas poučiti takvim vještinama, kako uzgajati, loviti divlje životinje, kultivirati, bilo da se radi o plodovima zemlje ili stoci.