Ekonomisti sumnjaju da će Hrvatska tako skoro, ako će i ikad, dostići zaposlenost koju je imala prije deset godina! Posla konačno ima, no ponestaje ljudi koje poslodavci sve teže pronalaze i u okruženju. Prije su tvrtke cviljele da nema majstorskih zanimanja u metalnoj industriji, no u odnosu na prošlo, ovo se ljeto udvostručila potraga za liječnicima i običnim proizvodnim radnicima!
Nema ih jer jedni i drugi odlaze u inozemstvo, tako da ćemo se suočavati s još većom nestašicom u raznim strukama i profesijama. Nadležni kažu da je više od tisuću liječnika pripremilo papire za odlazak, a ako se i predomišljaju, ništa se ne čini da ostanu ovdje. Druge države povećavaju plaće, nude dodatnu edukaciju, dijele stanove, a Hrvatska stoji kao paralizirana. Problem nije novac, nego sustav. Manje je poznato da su hrvatski domovi zdravlja najprofitabilnije javne institucije, plivaju u novcu, no njihovi su liječnici ipak najslabije plaćeni liječnici u državi!
Za isti posao, liječnik koji je u koncesiji zaradi dvostruko više od liječnika zaposlenog pri domu zdravlja, a nitko ne može dati suvisao odgovor zašto se toleriraju takve nelogičnosti. Država je ove godine osigurala rekordne 2,5 milijarde kuna za aktivne mjere zapošljavanja, a svejedno obrtnici kažu da bi mogli zaposliti 20 tisuća obrtnika samo da ih ima. Djeca neće u strukovne škole jer ih država nije uspjela motivirati. Tisuću kuna mjesečne stipendije napunilo bi razrede u Hrvatskoj kao što ih puni i u drugim zemljama. Strukovne bi škole postale atraktivne kad bi mladi ljudi znali da ih za tri-četiri godine čeka posao i pristojna plaća.
Možda je te silne milijarde trebalo iskoristiti za linearno porezno rasterećenje, pa da zapošljava onaj tko to zna i može umjesto da se nezaposlene povlači za rukav i nutka ih novcem s kojim ne znaju što će i oni sami, a i država. A opet, ako se i nađe netko tko želi zasukati rukave, kao mladić iz doline Neretve Luka Jelčić, državna će ga administracija pokušati slomiti i učiniti sve da ovisi o njezinoj milosti.
Sve bivše socijalističke zemlje su to prošle ulaskom u EU. Mi ušli zadnji i umjesto da iz njihovih primjera naučimo nešto, naša vrla vlast trpa novce u hž i agencije, a ne diže plaće gdje treba. U Rumunjskoj ima već dosta manjih gradova koje nemaju nijednog doktora. Ne sela, gradova. Kad više nije bilo nikoga za dežurstva u Varšavi, ovi digli plaće specijalistima na 4000 eura. I sad nekako funkcioniraju, ali im se ovi koji su otišli nisu vratili. Treba li čekati da i u Zagrebu nema tko dežurati? A ovi ne mrdaju prstom. Ministar samo konstatira loše je stanje i slegne ramenima. Napravi nešto čovječe da se stanje popravi. Odmah