Hitler nikada ne bi otvorio veleposlanstvo u Jeruzalemu

Prošlo je više od dvadeset godina otkako je američki senat, tada pod demokratskom kontrolom, gotovo jednoglasno donio Zakon o veleposlanstvu u Jeruzalemu, koji je trebao stupiti na snagu do 31. svibnja 1999. Tri su se američka predsjednika, svaki s po dva četverogodišnja mandata, izredala s obećanjima da će tu odluku potpisati, ali na kraju nisu imali snage, nego su svakih šest mjeseci potpisom prolongirali njegovu primjenu.

Nakon 20 godina predizbornih obećanja i postizbornih izmotavanja, sada vidimo da je jedino Trump ispunio svoje obećanje, i to u prvoj godini mandata. Pritom se je vjerojatno vodio onom starom da upornim ponavljanjem istih postupaka ne možemo na kraju očekivati drukčiji rezultat.
 Kada se u lipnju 1987. Ronald Reagan u svom govoru u Zapadnom Berlinu direktno obratio sovjetskom lideru pozivom da sruši Berlinski zid, svi su mislili da to nije baš pametna ideja, jer su te riječi narušavale sva pravila hladnoratovskih odnosa i ravnoteže dviju supersila. Danas znamo da je taj njegov potez doveo do pada komunizma i učinio naš svijet boljim mjestom za život. Reagan je tim svojim čuvenim riječima srušio ograde u glavama ljudi, naveo ih da razmišljaju o tome da je svijet bez Zida moguć. “Glupi kauboj” i “Glumac”, kako ga je predstavljala komunistička propaganda i zapadni liberalni mediji, pokazao se mudrijim od plejade “pametnih”, koji su nam govorili da s Hladnim ratom naučimo živjeti i predviđali komunizmu dugovječnost.
Ovaj Trumpov potez je, kao i Reaganov prije njega, naravno, samo gesta. Do preseljenja veleposlanstva u Jeruzalem proći će dosta vremena. No, ta gesta ima jaku simboličku snagu i lijepo se uklapa u njegovo umijeće pregovaranja, a ovo i jest priprema za nove mirovne pregovore o arapsko-izraelskom pitanju koji će se voditi u novim okvirima.

Njegova filozofija pregovaranja kaže da se suparniku uvijek pristupi potezom koji će ići u krajnost i izazvati šok, pa se onda polako popušta, tako da drugi troši resurse tog popuštanja i postizanja dogovora. Kao što je rješavanju, recimo, sjevernokorejskog pitanja pristupio provokacijama na račun njihovog diktatora, tako i arapsko-izraelskom sukobu sada pristupa izazivajući šok najavom premještanja američkog veleposlanstva u Jeruzalem. Time ruši stare ograde i čisti prostor za novu igru.
Trump je krenuo s pravljenjem ustupaka Izraelu, jer je s njima lakše napraviti okvirni dogovor. Palestinci dotle svoj stav izražavaju paljenjem ulica i prijetnjama pokretanjem nove Intifade. Bori li se za svoj Jeruzalem tako da se zapali vlastita ulica? Kad se malo ispuše i kad uvide da rade na svoju štetu, Trump će krenuti s “popuštanjem”, ali na sasvim novim temeljima i izvan starih ograda. Kompromis će se tražiti na visini na kojoj je Trump postavio letvicu.

Podršku za takvo rješenje je već osigurao kod glavnih lokalnih igrača, Saudijaca i Egipta, s ciljem micanja utjecaja Irana na Bliskom istoku, pa tako i među Arapima u Izraelu. Pripremu je odradila egipatska tajna služba ujedinjenjem Fataha i Hamasa, čime je Palestincima onemogućena igra dobrog i lošeg djeteta, kojom igrom su izvrdali svaki dosadašnji mirovni sporazum.
Reakcije na ovaj Trumpov potez pokazuju visoku usuglašenost u stavovima terorista i svjetskih lidera. Svi su zapanjeni njegovim potezom i sa svih strana stižu upozorenja kako bi to moglo imati nesagledive posljedice po mir na Bliskom istoku i u svijetu. “Trump je otvorio vrata pakla”, zabrinuto upozoravaju Hamas i njihovi sponzori iz Irana, dok se njihovoj jadikovki zborski priključuju politički, intelektualni i duhovni autoriteti na Zapadu. Svi oni vjeruju kako je “zamrznuti konflikt” koji imamo već dvadeset godina u Izraelu optimalno stanje, koje ne treba pogoršavati “jednostranim potezima”. Slično kao i kod hladnoratovske doktrine “aktivne miroljubive koegzistencije”, kada se rade ustupci komunistima i teroristima, to se proglašava mudrom politikom i dijele se Nobelove nagrade za mir, a kada se napravi ustupak Izraelu i da podrška demokratskoj državi, onda je to ratnohuškački potez koji zaslužuje osudu.
Protivnici se od početka mandata trude prikazati Trumpa kao novog Hitlera, a mediji su pojačavali tu sliku. Sada vidimo da i notorni CNN kaže kako je Trump ovim potezom pokazao dosljednost. Ne morate voljeti Trumpa, da bi ste shvatili kako Hitler nikada ne bi svoje veleposlanstvo preselio u

Jeruzalem. Političare ne sudimo prema njihovim proklamacijama i dobrim namjerama, već prema djelima. Oni s dobrim namjerama daju obećanja, oni s karakterom obećanja ispunjavaju.