Donio mir ali i nepravdu

Najuglednija imena bosanskohercegovačke politike našla su se u Washingtonu s ciljem da nastave započete razgovore o novom ustavnom ustrojstvu BiH. To je nastavak nedavnih trodnevnih razgovora o ustavnim promjenama u Bruxsellesu, koji su završeni bez rezultata. Čudi otkuda toliki pritisci od strane SAD-a i međunarodne zajednice za ustavnim reformama kada je do prije godinu dana međunarodni predstsvnik u BiH sankcionirao sve one koji su se drznuli i progovoriti o nelogičnostima u funkcioniranju Daytonskog mirovnog sporazuma.

Stotinama se broje političari, od najnižeg ranga do samog državnog vrha, koji su zbog toga isključeni iz javnog i političkog života te im je oduzeto temeljno ljudsko pravo - birati i biti biran.
I tvorci Daytonskog mirovnog sporazuma su u ovih deset godina shvatili da Dayton ne osigurava BiH normalno funkcioniranje niti samoodrživost te su započeli otvorenu kampanju njegove promjene.

Svi nezadovoljni
Istina, Daytonom nisu samo nezadovoljni njegovi tvorci, koji u posljednje vrijeme ističu da on i nije bi namjenjen za ustvano sređivanje BiH, nego i sva tri konstitutivna naroda. Hrvati zato što im Dayton nije osigurao ono što imaju druga dva naroda - Srbi entitet, a Bošnjaci Federaciju BiH praktično kao vlastiti entitet zbog institucionalne nadmoći. Srbi strahuju da će u novim pregovorima izgubiti Republiku Srpsku, a Bošnjaci se nadaju kako će Srbi u BiH konačno izgubiti entitet i da će entitetske ovlasti prijeći na državnu razinu, odnosno u Sarajevo.

Kad su upitanju Hrvati, najgore je što oni u BiH još uvijek nisu postigli suglasnost što hoće. Takve im poruke ovih dana stižu s puno strana. Bilo je pokušaja da se ključna pitanja opstojnosti usuglase na raznim skupovima intelektualaca i političara, ali konsenzus o tome nikada nije postignut. Neuspjesi kojima su rezultirali prijašnji hrvatski projekti za jednakopravnu poziciju u BiH stvorili su strah za glasno zagovaranje trećeg hrvatskog entiteta u BiH.

Što žele Hrvati BiH
A što Hrvati zapravo žele? Hrvatski političari BiH govore da za sebe i svoj narod ne traže ništa drugo osim onoga što imaju i druga dva naroda. Na ozbiljnost položaja hrvatskoga naroda u BiH sve češće upozorava i uzoriti kardinal Puljić koji kao i ostali biskupi upozorava na neravnopravnost hrvatskoga naroda i predlažu regionalni ustroj BiH u četiri regije sa središtima u Mostaru, Sarajevu, Banja Luci i Tuzli. Biskupska konferencija BiH nedolazak svojih uglednika obrazlaže činjenicom da nema razloga za slavlje u Daytonu jer je taj sporazum potvrdio bezakonje i posljedice etničkog čišćenja.
Političari iz BiH spremni su na razgovore o konačnom ustavnom rješenju u BiH jer su svjesni da je Dayton dostigao najvišu točku svoje eksploatiranosti koja jasno govori da se daljni razvitak BiH ne može temeljiti na njemu. Kažu kako je Dayton donio mir, ali je isto tako donio i ostavio nepravdu.

Hrvati se plaše da ih novi Dayton ne odvede u još goru poziciju. Sve su glasnija mišljenja kako međunarodna zajednica ne bi trebala imati neko favorizirano ustavno rješenje nego da treba poduprijeti ono koje bi bilo rezultat dogovora Srba, Hrvata i Bošnjaka.

Bez favoriziranja
Naravno, i sva tri naroda puno više nego do sada trebaju imati fleksibilnosti i razumijevanja jedni za druge. Ovako, ako Bošnjaci i Sarajevo budu favorizirali kao jedino rješenje centraliziranu i unitarnu BiH (jedan čovjek - jedan glas, op.a.) za posljedicu mogu vrlo lako, isključivo kao izraz političkih interesa, dobiti otvoreni politički savez Hrvata i Srba u BiH kako bi se u tom neformalnom savezu i jedni i drugi zaštitili od preglasavanja, a time i nametanja političke volje od strane Bošnjaka čemu su ovi, pokazala je Federacija BiH, skloni.

Ako Srbi i Banja Luka nastave čuvati Republiku Srpsku i ponašati se kao da ih ne briga pozicija ostala dva naroda, Hrvati neće prestati tražiti svoj entitet koji bi, kako kažu hrvatski političari u BiH, bio zaštita od bošnjačkog preglasavanja u Federaciji BiH.

Ako bi pak Hrvati i Mostar, kojima je po mišljenju hrvatskih političara u BiH, Dayton ipak donio najmanje koristi, stalno tražili svoj entitet, opet  ne bi bilo političke stabilnosti. Kažu, dok god postoji Repubika Srpska kao entitet srpskog naroda u BiH, otvoreno je pitanje potrebe postojanja i hrvatskoga ali i  bošnjačkoga entiteta.

Gotovo nikakva je mogućnost ukidanja Republike Srpske, ali ako bi nekada do toga i došlo, širom bi bila otvorena vrata uspostavi unitarne BiH, a time i spomenutog politčkog saveza Hrvata i Srba u BiH s ciljem onemogućavanja nametanja političke volje od strane većinskog bošnjačkog naroda.

Zaštita prava svih
U eventualnom savezu Srbi i Hrvati bi tada mogli nametati političku volju Bošnjacima što opet nije rješenje. Znači, ni jednom narodu u BiH ne bi trebalo biti svejedno ako se bilo koji drugi konstitutivni narod osjeća neravnopravnim, ako nema institucionalnu zaštitu svojih prava i sloboda. Tim više što će to ionako morati biti osigurano i provedno u praksi ako se misli postati i biti dijelom suvremene Europe, a čemu barem deklarativno teže i Hrvati i Srbi i Bošnjaci.