Ministar zdravstva Milan Kujundžić iznio je podatak da je ukupni dug zdravstva na kraju 2016. godine bio 7,56 milijardi kuna. Ta visina duga iznenadila je mnoge, a pitanje financiranja zdravstva ponovno izbacilo u prvi plan.
– Ovako velike brojke mogu se rješavati na tri načina. Prvi je povećanje javnog duga, što bi utjecalo na kreditni rejting države, zatim dalje gomilanje deficita, a to ima svoju granicu, ili pak iznaći rješenje unutar države i doći do brojke koja će značiti financijski održivo zdravstvo. Pitanje je koji su to brojevi, ja ne držim rješenje u rukavu – kaže ministar Milan Kujundžić odbivši precizirati planira li i kakav model za rješavanje zdravstvenih dugova. Kaže tek da je “jasno kako treba povećati input novca”, a na pitanje znači li to poskupljenje žurno naglašava: “Nisam to rekao!” Poskupljenje bi se, naravno, odnosilo na dopunsko zdravstveno osiguranje, ali prije lokalnih izbora to nitko ne bi ni potvrdio.
Drugi ministri traže odgovor
Ipak, treba objasniti da se u tih sedam milijardi dio dugova prebija, odnosno da je riječ o ukupnim dugovima, a kada se raščlane, onda se barata iznosom dospjelih dugova od 3,5 milijardi kuna, kako pokazuju podaci Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ). Ali nakon što se u vrijeme ministra Siniše Varge dug stabilizirao, od lani on opet ima rastući trend. U dva ovogodišnja mjeseca dug bolnica porastao je tako za 150 milijuna kuna. Stoga je reforma zdravstva neophodna, a to su nam potvrdili i neki ministri u Vladi. No ne žele prije ministra Kujundžića javno iznositi svoje planove. Zbog takvog prebacivanja odgovornosti i prvih poteza jasno je i da nedostaje političke volje. Tako bi se umjesto sveobuhvatne reforme moglo dogoditi samo gašenje požara kroz sanaciju sustava ili spomenuto povećanje dopunskog osiguranja. Zadnja sanacija ulijevanjem 6,5 milijardi kuna bila je prije pet godina, time su se pokrili dugovi bolnica i HZZO-a. Ponovna sanacija samo bi privremeno riješila problem, no dugoročno su potrebne i konkretnije mjere. Tako nam jedan ministar u Vladi govori kako bi bilo potrebno spojiti bolnice, što je načelno ministar Kujundžić nedavno najavio. Nadalje, naš sugovornik iz Vlade kaže kako je potrebno uvesti profesionalnije upravljanje bolnicama, uspostaviti tržište zdravstvenog osiguranja, odnosno uvesti konkurenciju – da se i drugi, osim HZZO-a, bave obveznim zdravstvenim osiguranjem. No i taj ministar priznaje da će takvi prijedlozi dovesti do napada tvrdnjama kako je riječ o amerikanizaciji sustava.
Ekonomski stručnjak Željko Lovrinčević isto smatra da HZZO treba dobiti konkurenciju, ali da je potrebno i djelomično privatizirati zdravstveni sustav. Primjerice, kroz najam prostora. Ali, kaže Lovrinčević, to je pitanje društvenog izbora.
Iznadprosječna izdvajanja
Čelnik UPUZ-a Dražen Jurković ističe da je osnovni problem s rastućim dugovima činjenica da država tj. Ministarstvo financija ne uplaćuje ukupnu obvezu HZZO-u, već od 4,1 milijardu kuna daje samo 2,5 milijarde.
– U tri godine HZZO je tako prikraćen za 4,8 milijardi kuna – kaže Jurković i podsjeća da se Vlada obvezala plaćati zdravstveno osiguranje za niz zaštićenih skupina, pa iz plaća u zdravstvo uplaćuje tek 1,4 milijuna građana.
– Tek otkad je Varga riznicu izdvojio iz proračuna imamo čiste račune. Zdravstvo neizvršenjem obveza države ne može funkcionirati. Vlada treba reći da zdravstvo ne može funkcionirati s 22,5 milijarde jer ovaj sustav košta 24 milijarde. Hoćemo li ga imati ili ćemo smanjivati prava, teško je reći, ali očito će se nešto morati definirati – zaključuje Jurković. No posljednji podaci Eurostata pokazuju da među zemljama EU Hrvatska izdvaja iznadprosječan iznos za zdravstvo, ali je zato puno slabija kada je riječ o izdvojenom novcu za socijalnu zaštitu i starije osobe. Ljekarne na naplatu duga od HZZO-a čekaju oko pola godine, mjesec dana više farmaceutske tvrtke, ali zato od bolnica tvrtke čekaju naplatu i po godinu i pol dana.
>> 10 problema koje Kujundžić još nije ni pokušao riješiti
>> Kujundžić: Neki više vještače i rade za sebe nego za bolnicu
Krade se, novca nedostaje, bit će skuplje dopunsko. Koda briga, narod plaća, ne buni se.