Pojedini učenici ne znaju voditi svoju misao do kraja i izreći je,
teško oblikuju smislene rečenice i povezuju u cjelinu, ne
znaju pravilno napisati Č i Ć, ne razlikuju kad treba koristiti je i
ije, ne barataju s dovoljnom količinom riječi.
Tako o pismenosti i pismenom izražavanju učenika trećih razreda
srednjih škola, koje su pokazali pišući esej,
govori prof. Marina Čubrić, voditeljica stručne radne skupine za
hrvatski jezik na Državnoj maturi.
Tu njezinu ocjenu potkrepljuje niz primjera. “Lucić pripada
razdoblju romantizma u kojem se dijela vode (na) večinom na ljubav i
ljepote prirode, osobe... U njegovo vrijeme najzastupljeniji način
pisanja je bio na kajkavskom narjećju, a pogotovo kod lirskih pjesama
kojima se on najviše posvetio”, piše
jedan učenik koji je za esej na višoj razini izabrao pjesmu
“Jur ni jedna na svit vila” Hanibala Lucića.
Što je pjesnik
htio reći
U svom radu, koji je prof. Marina Čubrić nazvala vrlo lošim,
dalje piše “Dakle, tu baš vidimo veliku
pozornost pjesnika na rimu pa možemo zaključiti da je bila jako važan
segment u nastavljanju pjesme. Djelo je pisano kajkavskim narječjem ito
potvrđuje i (samo da) sam naslov djela, pa je u današnje
vrijeme malo teže čitljivo te se treba udubiti u njega što
je i draž ove pjesme”, drži učenik i zaključuje:
“Te govori da bi bio grijeh ne roditi život kakav je on te da
se treba pomiriti s njim onakvim kakav zapravo i je”.
Što je pjesnik htio reći, teško je razumljivo.
Jedan učenik je Lucića izbacio iz Dubrovnika. “Pjesnik koji
je pisao u 18. st. Izvor teme bila mu je njegova Lika, mjesto na kojem
se rodio i odrastao”, uvjeren je srednjoškolac.
Pišući o Dori (Zlatarevo zlato) jedan učenik usporedio ju je
s današnjim “sponzorušama”.
Internetski sažeci
Dijelovi eseja pokazivali su da njihov autor nije pročitao književno
djelo o kojem je pisao nego da je pročitao samo sažetak, koji je
dostupan na internetu. Učenici koji su ovo napisali u svojim esejima,
hrvatski jezik na nedavno održanoj državnoj maturi polagali su na
višoj razini i mogli su birati između Lucićeve pjesme i
Balzacova “Oca Goriota”. Na osnovnoj razini prema,
riječima prof. Čubrić, gotovo 80 posto učenika izabralo je turizam, a
većina je esej odlično napisala.
Većina svih učenika esej je napisala dobro, mali dio - njih samo
osamdesetak - uspio je dobiti svih 40 bodova, a bez bodova su ostali
oni diskvalificirani. Eseji su ove godine dvostruko ocjenjivani, a kao
konačna ocjena uzimala se ona povoljnija za učenika.
Stranice eseja mogle su i razveseliti čitatelje, ali i naljutiti profesore
“Ne možemo svi biti bogati jer da nema siromašnih, ni bogatih ne bi bilo...” “Zemlja se vrti oko sunca, a ljudi oko novca”.
“On (otac Goriot) je kćerima bio kao banka koja ne traži povrat kredita.” “Roman je izrazito inteligentan u svakom pogledu (Otac Goriot)
“Svatko ima pravo na mir i udobnost poslije smrti” “Platili su misu zadužnicu...”
“Smatra li se noć prespavana kod prijatelja turizmom?” “Sudbina ne štedi nikoga posebno one s čistinom u srcu”.
“Zemlje bez turizma samo su kao države bez rude, nakupine prašine koju udišu siromašni te novac drži živote ljudi živim”
“Dolazimo do sedme kitice, odnosno do dijela žene koji muškarci možda najviše vole - do prsa...”