Dosad neviđena Sanaderova oštrina

Izjave i protuizjave o zaštićenom ribolovno-ekološkom pojasu između Zagreba i Bruxellesa prvi su put zaoštrile odnose između Hrvatske i Europske unije. Pritom je manje važno je li zaoštravanje, u kojem je premijer Sanader prema Europi upotrijebio oštru retoriku kakvu dosad apsolutno nismo čuli, samo posljedica izborne godine u Hrvatskoj ili Bruxelles jednu bilješku proizvoljno naziva obvezujućim dokumentom.

Točno je da je Hrvatska zaštićeni pojas proglasila te da je u vrijeme trajanja pregovora iz toga izuzela članice EU. Ali u međuvremenu su susjedi na jadranskoj obali, Italija i Slovenija, svoj ekološko-ribolovni pojas proglasili jednostrano i bez konzultacija s Hrvatskom. Nakon najnovijih bruxelleskih upozorenja da Hrvatska ne smije “jednostrano proglašavati zaštićeni pojas” postavlja se pitanje: smije li zemlja članica EU nešto učiniti što zemlja kandidatkinja ne smije? Je li riječ možda o onoj nemiloj latinskoj poslovici: “Quod licet Iovi, non licet bovi”?
Hrvatski je premijer na to oštro odgovorio.

To je dosad najodlučniji stav Zagreba prema Bruxellesu. Premijerova najava da će Vlada parlamentu predložiti dodatne točke za ostvarivanje zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa ispravna je, prije svega zato što je Hrvatska među tranzicijskim zemljama koja će uskoru postati članice Europske unije, ali koja je i izrazito pomorska zemlja s tradicijom.

Svijest o pomorskoj orijentaciji suvremene Hrvatske duboko je prisutna u najširim slojevima pučanstva. Kada bi odjednom postalo jasno da EU iz bilo kojih razloga tu u svijesti duboko urezanu hrvatsku pomorsku i ribolovnu orijentaciju na neki način sputava, onda bi se to moglo negativno odraziti na ionako ne baš odviše snažnu podršku Hrvata članstvu u Uniji.

Novonastala situacija istodobno je izazov i za hrvatsku diplomaciju. Valja se prisjetiti da se hrvatski pristupni pregovori s Europskom unijom još kreću u neželjenu društvu s Turskom. Poznato je da je Unija duboko podijeljena u vezi s turskim članstvom, a to za položaj Zagreba nije dobro. U domaćoj javnosti nerijetko vlada mišljenje da će Hrvatska članstvom u Uniji dospjeti u društvo moćnih i snažnijih država, koje imaju znatno jača gospodarstva i svoje neumoljive gospodarske interese prema Hrvatskoj.

Često vlada mišljenje da će u tom društvu jakih Zagrebu preostati još jedino poslušno kimanje glavom, što nije točno. S druge strane, odlučna obrana vlastitih interesa – i to ne samo kad je posrijedi ribolovni pojas – na domaćoj će sceni samo povećati broj pristaša hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Isto tako će decidirano zastupanje interesa povećati i ugled Hrvatske u EU.