Doseljenike je spasilo pleme koje su osnovali Dubrovčani

Jedan od najdugovječnijih misterija rane kolonizacije Sjeverne Amerike jest naselje Roanoke. Tamo su prvi engleski kolonizatori stigli 1587. godine. Na taj otočić Roanoke naselilo se 115 duša kako bi oformili čak i jedan sasvim novi grad. No, već tri godine poslije naselje je ostalo prazno. Do danas se nije doznalo što se dogodilo, jesu li doseljenici nekamo otišli ili je istina daleko gora, surovija. Jesu li izumrli od neke bolesti ili su ih jednostavno poubijali lokalni Indijanci? Na lokaciji su pronađeni i predmeti koji su govorili u prilog upravo ovoj zadnjoj tezi. No, sada se istina konačno razotkrila. I nije baš toliko šokantna.

Brod došao sa 115 Engleza

Naime, ispada da ti prvi kolonizatori nisu mogli ostvariti život dovoljne kvalitete u svojem novom naselju. No, zbog toga niti su pomrli, a nisu niti poubijani od okolnih Indijanaca. Istina je mnogo blaža i jednostavnija – ti su se rani kolonizatori današnje Sjeverne Karoline snašli upravo u indijanskim naseljima okolice. Povijesnu je zagonetku razriješio hobistički povjesničar Scott Dawson istražujući kasnije napise o kraju. Mudro, jer je ondje pronašao svjedočenja koja potvrđuju kako su se naseljenici otočića Roanoke naselili upravo kod članova indijanskog plemena zanimljivoga imena – Croatoan. Jer, upravo je komad drveta s urezanim imenom tog plemena unio cijelu zabunu. Mogao je značiti da su naseljenike likvidirali pripadnici tog plemena, ali i da su stanovnici otišli s njima. I bilo je ovo drugo, otišli su na susjedni otočić Hatteras. Nedugo nakon napuštanja naselja u njega se vratio guverner malobrojnog naselja John White. Bio je pošao u Englesku po dodatnu opskrbu za novo naselje. Našavši ga praznim, pokušao je slijediti svoje sunarodnjake no u tom trenutku nije više bilo moguće doći do Hatterasa zbog lošeg vremena i manjka zaliha. Pa je odustao. No, zapisao je na jednom stupu kako “iznimno uživa u činjenici pronalaska jednog predmeta koji svjedoči kako su oni kod Croatoana gdje je rođen Manteo”. Taj Manteo bio je plemenski vođa koji je prigrlio izgubljene kolonizatore od kojih su se neki i vratili u Englesku.

– Nikada nisu bili izgubljeni, sve je to jedna priča, rekao je Dawson za Virginian Pilot. Rana kolonizacija Sjeverne Amerike bila je vrlo ambiciozno zamišljen projekt koji je podržala sama kraljica Elizabeta i njezin glavni istraživač Sir Walter Raleigh nadajući se kako će neko od naselja koje će 1580-ih godina ustanoviti ti rani kolonizatori postati doista drugim glavnim gradom britanskog imperija. Taj brod koji je na Roanoke donio 115 Engleza bio je ujedno i prvi koji je u taj novi svijet ponio žene i djecu. Sam John White poveo je sa sobom trudnu kćer Eleanor White Dare. I doista, nekoliko tjedana nakon dolaska Eleanor je i rodila prvu englesku bebu rođenu u Novom svijetu te joj dala ime Virginia Dare. Svakako, zapis Whitea, koji se na Roanoke uspio vratiti tek nakon tri godine, bio bi preslab dokaz da su kolonizatori na Hatterasu. Međutim, Dawson, koji je i sam s Hatterasa, pronašao je sa svojim kolegama tisuće predmeta koji dokazuju kako su se Englezi i Indijanci međusobno pomiješali. Pronašli su ondje mačeve i pištolje zajedno s indijanskom grnčarijom te vrhovima strelica. A kopajući po arhivima, pronašao je i vrijedan dokument koji potječe iz još jedne popularne povijesne lokacije, Jamestowna.

Miješali se generacijama

U njemu se potvrđuje kako su se naseljenici doista uspješno pomiješali s lokalnim Indijancima. I to je trajalo generacijama. John Lawson, još jedan engleski istraživač, zapisao je kako je nakon stotinu godina u tadašnjem Charlestonu doista vidio domoroce plavih očiju koji su znali govoriti engleski. No, slično su iskustvo ondje engleski istraživači već imali, i to upravo s Croatoanima. Ako vas to ime podsjeća na Hrvate, moguće je da ste u pravu, jer jedna teorija koja se još istražuje govori o tome kako je skupina Hrvata, Dubrovčana, bježeći pred turskom invazijom dospjela čak do Amerike gdje su doživjeli brodolom upravo nedaleko od Hatterasa. Nisu se uspjeli vratiti pa su ostali živjeti s domorodačkim stanovništvom. Nemalo je iznenađenje dočekalo Philipa Amadasa i Arthura Barlowa kada su nešto prije dolaska Whiteove skupine ugledali domoroce lijepe crvenosmeđe kose i kestenjastih očiju.