Dosta je bilo pukih obećanja Srbima: Vukovar o ćirilici više ne smije šutjeti

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović jučer je održao konferenciju za novinare zbog tri važne teme o kojima je Ustavni sud odlučio, a tiču se ćirilice u Vukovaru, predmeta o sukobu interesa Tomislava Karamarka i medijskih parnica.

1. Pravo srpske manjine na jezik i pismo u vukovaru

Pravo srpske manjine na njihov jezik i pismo ne smije se propisivati tako da im se stvaraju poteškoće i neopravdani dodatni uvjeti za realizaciju tih prava ni na vukovarskom području. Jer, Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (ZUJPNM) to ničim ne uvjetuje niti omogućuje ograničenja. Stoga je Ustavni sud u povodu zahtjeva saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ukinuo dijelove odredbe Statutarne odluke o ostvarivanju ravnopravne uporabe srpskog jezika i ćirilice u Vukovaru koja je za službene materijale inzistirala na pisanom zahtjevu vijećnika srpske manjine, postojanju “pravnog interesa” te ovisnim o dostupnim sredstvima iz gradskog proračuna iako ZUJPNM propisuje da se sredstva za njegovu provedbu osiguravaju iz državnog proračuna.

Što se izmjena Statuta tiče, Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine razmatra dostignuti stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara te u skladu sa zaključcima odlučuje (najkasnije svake druge godine) o mogućnosti ili potrebi proširivanja prava srpske manjine novim pravima iz kataloga zakonskih prava.

Za Ustavni sud ta odredba nije sporna, ali “primjećuje i iskazuje zabrinutost” jer Gradsko vijeće od početka 2016. nije po toj odredbi i postupilo. Iznimka koja omogućuje da se manjinski jezik i pismo uvedu samo na dijelu općine ili grada te u užem opsegu ne može dokinuti bit prava koji zakon daje nacionalnoj manjini i ne smije biti zloupotrijebljena tako da predstavlja puko obećanje manjini koje se neće provesti.

Stoga Gradsko vijeće Vukovara ima obvezu već u listopadu postupiti u skladu s izmjenama Statuta i o učinjenom mora izvijestiti Ustavni sud. Ustavne, zakonske i statutarne obveze Gradsko vijeće ne može odgađati unedogled. Stoga Ustavni sud pridržava sebi pravo da u slučaju nepoštivanja njegove odluke, po vlastitoj inicijativi pokrene postupak ocjene suglasnosti propisa s Ustavom i zakonima.

I od Vlade se očekuje da postupi prema nalogu danom u kolovozu 2014. da Hrvatskom saboru uputi zakonski prijedlog koji će predvidjeti prikladan pravni mehanizam za jedinice lokalne samouprave koje ne provode zakonske obveze ili opstruiraju provedbu ZUJPNM-a. U protivnom, Ustavni sud će o tomu obavijestiti Hrvatski sabor. Vladi je naloženo i da preko tijela državne uprave osigura provedbu ove odluke.

Ustavni sud vodio se time da je 2014. ukinuta statutarna odredba kojom se Vukovar u cijelosti izuzima od primjene ZUJPNM-a te zabranio referendumsko pitanje Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Sudac Miroslav Šumanović odluku većine djelomično podupire, ali u dijelu koji kritizira smatra nedopustivim skretanjem u politički prostor. Lovorka Kušan i Goran Selanec ne slažu se osobito što je odbijen dio zahtjeva, kao i Andrej Abramović premda se on slaže s obrazloženjem ukinutog dijela.

2. Usvojena ustavna tužba Tomislava Karamarka

Tomislav Karamarko je putem svoje odvjetnice Vesne Alaburić otvorio važna pravna pitanja granica ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, o kojima se upravni sudovi nisu uopće očitovali, već su “formalistički i nekritički prihvatili teze i zaključke Povjerenstva”.

Tako su povrijedili Karamarku pravo na pravedno suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku te će morati odgovoriti na niz pitanja. Je li Povjerenstvo ovlašteno utvrditi samo sukob interesa ili povredu načela djelovanja ili je dužno to povezati s konkretnom zakonskom odredbom koja je određenim ponašanjem ili propustom dužnosnika povrijeđena? Je li i samo utvrđenje sukoba interesa ili povrede načela djelovanja ujedno i dopušteni način sankcioniranja?

Koja je pravna osnova za odluke Povjerenstva o utvrđenoj povredi načela djelovanja, a ako to predstavlja sankcioniranje dužnosnika, koja je pravna osnova za to? I, ima li Povjerenstvo ovlast izricanja sankcija dužnosnicima izvan zakonom propisanih, kao što je Karamarku zabranjeno sudjelovati u procesu odlučivanja u arbitraži Ina-MOL.

Ustavni suci Andrej Abramović i Lovorka Kušan drže da se odluka većine temelji na nepostojećim činjenicama. Goran Selanec napisao je opsežno mišljenje kako bi preciznije obrazložio razloge zbog kojih podupire i izreku i obrazloženje odluke većine. I Miroslav Šumanović podupire odluku većine, ali smatra da je trebalo ukinuti i odluku Povjerenstva.

3. Usvojene tužbe nakladnika medija u tri parnice radi naknade štete

Ustavni sud odlučio je i o četiri ustavne tužbe u medijskim sporovima. Novi list je objavio reagiranje o prof. dr. sc. Josipu Jurčeviću u kojem je nazvan “notornim manipulatorom i ideologom hrvatske inačice fašizma”, što je bila reakcija Saše Blagusa kao čitatelja u polemici.

Jurčeviću su sudovi dosudili 20.000 kuna odštete, ali za to sud mora imati iznimno ozbiljne razloge, koji u ukinutoj odluci Županijskog suda u Zagrebu nisu dostatni. Nakladnik Zadarskog lista isplatio je sutkinji Ivani Klišmanić 50.000 kuna jer su objavili izjavu predsjednika suda Željka Rogića koji je ustvrdio da iza anonimnog pisma u kojem ga nazivaju Goebbelsom stoji sutkinja Klišmanić, ali ukinute presude sudova u Šibeniku i Osijeku ne ukazuju na prijeku potrebu davanja prednosti zaštiti sutkinje pred slobodom mišljenja i izražavanja misli.

Sudac Visokog prekršajnog suda i tada treći put izabrani član Državnog sudbenog vijeća Nediljko Boban dobio je odštetu od 50.000 kuna od Večernjeg lista, ali i on će u povodu ustavne tužbe, koju potpisuje odvjetnik Pavao Krmpotić, morati nakladniku vratiti taj iznos.

Ustavni sud “ne samo da ne nalazi ništa uvredljivo u spornom članku, već suprotno mišljenju sudova, smatra da ni sadržaj ni kontekst spornog članka ne sadrži nikakvu kritiku upućenu tužitelju, već kritiku upućenu radu Povjerenstva zbog navodnog propusta tog tijela učinjenog dopuštanjem tužitelju da se kandidira za treći mandat člana DSV-a”, iako po mišljenju autora ta mogućnost više ne postoji s obzirom na promjene ustavnih odredbi.

Novinaru i pravniku ne može se uskratiti pravo na drukčije mišljenje o retroaktivnosti “spornih” odredaba Ustava i zakona čak i kad je ono drukčije od “službenog” ili prevladavajućeg mišljenja, tumači Ustavni sud. Odbijena je tužba Marka Franciškovića koji je osuđen da Goranu Radmanu plati 30.000 kuna odštete jer ga je u izjavi na YouTubeu nazvao suradnikom KOS-a, što nije bilo u kontekstu javne rasprave niti je dokazao istinitost.