Dr. Assad: Djeca migranti u bolnici u Brežicama leže na hladnom podu i plaču

Plač promrzle djece, zapomaganje trudnica, nesnosni smrad, očaj na svakome koraku... slika je iz hodnika Opće bolnice u slovenskom mjestu Brežicama. Do jučer zdravstvena ustanova poput svake druge, danas nalikuje ratnoj bolnici na prvoj liniji fronte u nekom od razorenih sirijskih gradova. Na krcatim hodnicima i jedno mirno i staloženo lice, lice Zagrepčanina dr. Jamala Assada, vođe sirijske opozicije u Hrvatskoj i člana Sirijskog nacionalnog vijeća. Tijekom izbjegličkog egzodusa, prije svega, liječnik i prevoditelj u jednome trenutku ipak nije mogao zadržati suze.

– Kao liječnik, nagledao sam se jada, ali ovakve patnje, tuge, boli i jada u životu nisam vidio. Profesionalac sam, ali ne mogu suzdržati svoje osjećaje. Vlada potpuni kaos – govori dr. Assad, koji danima svjedoči potresnim, nehumanim scenama.

U Brežicama je dragovoljno, kao što je posljednjih tjedana krize i na svim graničnim prijelazima gdje je potrebna pomoć, što smatra svojom obavezom prema sirijskome narodu. No, scene iz bolnice gotovo su ga slomile.

– Teško je gledati ta silna stradanja većinom djece koja ovdje dolaze ukočena od hladnoće, u fekalijama i urinu, u grčevima i s proljevima, gladna i žedna, a kako je bolnica premala i nema kapacitete koje bi trebala imati da primi sve koji trebaju pomoć, ta djeca leže na hladnom podu, jedni na drugima, plaču i zapomažu. Vidio sam i dječaka od 14 godina u dijabetičkoj komi. Većina djece dolazi s majkama koje, razdvojene od muževa, sa sobom vode i drugu djecu koja su boljeg zdravlja ali ih nemaju kome ostaviti, pa se stvara neopisiva gužva – govori Jamal Assad.

Ovamo dovoze i starije ljude koji padaju s nogu zbog visokog tlaka i šećera ili angine pectoris, ali bježe iz prenapučene bolnice u strahu da ne izgube svoj red u nekom od autobusa koji voze na zapad. Stižu i trudnice: jedna je ovdje i rodila, druga treba roditi za tri dana. I one plaču jer su razdvojene od obitelji, ne znaju gdje su i hoće li ih netko čekati. Očajno je i medicinsko osoblje.

– Sve te ljude dočekuje jedna dežurna liječnica koja je ljubazna, ali ne može primiti toliko pacijenata pa ih šalje po odjelima poput kirurgije kamo i ne pripadaju. Čuo sam kako moli vozače Hitne pomoći da te nesretne ljude voze u bolnicu u Novo Mesto ili u zdravstvene ustanove u okolici, ali oni nemaju takve naputke. Vozači samo istresu djecu na pod i odlaze jer moraju dalje – priča dr. Assad koji se u jednom trenutku odvezao do obližnje benzinske crpke i potrošio svojih 300-tinjak eura za vodu i hranu iznemoglim ljudima.

– Slovenija očito nije spremna za izbjeglički val, igraju se političke igre preko leđa ovih ljudi koji su ostali bez ičega osim nade u našu ljubav. Hrvatska je učinila sve što može, no ovdje još nema sluha za to, stoga molim da slovensko Ministarstvo zdravlja pojača pripravnost, da dovede još liječnika te da što prije počnu puštati izbjeglice jer oni samo žele dalje – apelira dr. Jamal Assad.

>> Sve priče o izbjeglicama čitajte u našem specijalu Izbjeglička kriza