Dobar dan, ordinacija, izvolite – javlja se Štefica Burić otprilike trideseti put na telefon u pola sata. Vrijeme je telefonskih konzultacija u ordinaciji dr. Ines Balint, specijaliste obiteljske medicine u kojoj sestra Štefica radi od 1997. godine. Od osam do devet ujutro vrijeme je u kojem ne ispušta telefonsku slušalicu, ali i način na koji je dr. Balint uvela organizaciju u svoju ordinaciju koja ima 2100 pacijenata u Strmcu Samoborskom. U čekaonici nema gužvi jer su pacijenti naručeni, ali kucanje je nezaobilazno i između tih termina. Pauze nema. Tako izgleda početak radnog dana obiteljskog liječnika, a zapravo i njegov ostatak. A upravo su to specijalisti koje zdravstvena vlast sve češće ističe zbog važnosti njihove uloge koja je u praksi minorizirana. Više no jednom moglo se čuti kako obiteljski liječnici ne smiju biti tek ispisivači uputnica, a najavljenim ulaganjem u primarnu zdravstvenu zaštitu te novim modelom ugovaranja nastoji se to i realizirati.
Motiviranje pacijenata
– Po starom modelu bilo je moguće prikazati samo prvi i kontrolni pregled te još neke dijagnostičke postupke, a sad je to raščlanjeno i imamo široki dijapazon usluga kojima možemo prikazati što smo radili. Fakturiramo više od 50 usluga. Nekad je fiksni iznos ovisio o broju pacijenata, a sada je fiksno 60 posto dok ostatak moramo zaraditi prikazujući postupke koje radimo u ordinaciji – objašnjava dr. Balint u čijoj ordinaciji pacijenti mogu obaviti i ultrazvučni pregled, spirometriju, inhalaciju, izvaditi krv, obaviti EKG, holter tlaka, ultrazvučnu fizikalnu terapiju. Cijene tih usluga su nerealne, primjerice, infuzija zajedno s materijalom plaća se deset kuna, savjet telefonom 9,88 kuna, konzultacije 19,76 kuna... Svi prvi i kontrolni pregledi, kao i pisanje bolovanja, ispričnica, besplatni su, što, smatra dr. Balint, potražnju čini neograničenom jer su pacijenti naučili da im je obiteljski liječnik dostupan uvijek i za bilo što. Stoga i ona podsjeća na nužnost odgovornosti pacijenata, ali ne na način sankcioniranja o kakvom se više puta javno polemiziralo.
– Kazne nigdje nisu ništa dobro donijele. Pacijente treba motivirati da se aktivno uključe u brigu za svoje zdravlje. I recimo koncem godine one koji su uspjeli smanjiti neke rizične faktore koji, primjerice, utječu na pojavu kardiovaskularnih bolesti, nagraditi. Mogućnosti je puno – objašnjava ova obiteljska liječnica stojeći na pragu vrata između dva termina za pacijente netom prije pauze. Naime, polusatnu pauzu provodi na telefonu s pacijentima, a njihovi su zahtjevi i pitanja doista različiti. Sve ih poznaje i to je ono što u sustavu imaju samo obiteljski liječnici, a što se često zaboravlja – ovi liječnici poznaju svoje pacijente, a ne samo njihove zdravstvene tegobe. Vremena za pacijente nedostaje, ritam je doista naporan i neće mu se doskočiti bez prave reforme.
Potvrde i za agencije
Prvi i ključan korak u tomu jest eliminacija administrativnog posla iz ovih ordinacija. Kako kaže dr. Balint, prema jednom istraživanju u ordinacijama obiteljskih liječnika utvrđeno je kako čak 30 posto njihova vremena odlazi upravo na administraciju. A neki primjeri iz te administracije su, recimo, pisanje potvrde da pacijent može sjediti u autobusu jer nema vensku bolest, što je dobila kao zahtjev iz putničke agencije, potvrde da je pacijent živ, dok je jedanput za kreditni zahtjev morala potvrditi da je pacijent psihički zdrav ili čak da nije alergičan na ubod pčele.
– A odakle ja to znam? Dakle, svi administratorski poslovi moraju se maknuti od liječnika i sestre. Mnoge zemlje EU imaju zaposlenog administratora i telefonistu, a visokoobrazovane medicinske sestre preuzimaju skrb za praćenje kroničnih bolesnika sukladno smjernicama. Mi ne stignemo raditi preventivu – ističe ova obiteljska liječnica poručujući kako oni ne žele biti policajci zdravstvenog sustava, nego odgovorno, kvalitetno i pošteno raditi svoj posao.
Mene su tražili na mirovinskom potvrdu da sam živ