Dr. Tuđman i sveti Marko

Bude li prijedlog da se spomenik dr. Franji Tuđmanu podigne na Markovu podržan, a naum da se taj  trg nazove njegovim imenom poduprt, mogao bi biti osnovan i odbor za zaštitu Trga sv. Marka.

Već je dovoljno usplahirenih, protivnih i mrgodnih koji su kontra bilo kakve ideje da se od Tuđmana radi "čovjek od mramora" i ljutitih, koji su protiv svake mogućnosti da spomenik bude baš na tome mjestu. Nakon što je vlast uspjela zakonski izgurati prosvjednike s Markova trga zagovarajući to sigurnošću stranih delegacija i čuvanjem povijesnog digniteta toga trga, iznova se spominju "povijesni razlozi". Ali sada kao argument protiv prijedloga da se spomenik dr. Tuđmanu postavi ispred Sabora, a trg nazove njegovim imenom.

Nakon što su iz tko zna kojih razloga gotovo svi Tuđmanovi protivnici odjednom postali zagovornici podizanja njegova spomenika, dosjetivši se da bi to bio "kulturni i civilizacijski čin", sada im smeta i sam spomen da bi se taj spomenik mogao postaviti na Trgu svetog Marka.

Kao što su godinama brundali protiv bilo kakva zagrebačkog spomenika Tuđmanu i propagirali i provodili svojevrsnu "kulturnu revoluciju" prozvanu "detuđmanizacija", tako se sada ljute, gunđaju i jamraju protiv samo jednog od prijedloga: da se spomenik postavi na Markovu trgu, a trg prozove Tuđmanovim! Zapravo, protiv još jednog prijedloga  da se Tuđmanu dade današnji Trg maršala Tita! Ali kako je takva mogućnost već i napuštena, sav je jed usmjeren protiv ideje Markova trga, kao da su tamo već počeli betonirati spomeničko postolje.

U graji oko Markova trga ujedno smo svjedoci i malog hrvatskog apsurda, da se kao čuvari svečeva trga pojavljuju i pojedinci kojima ništa ne znači ni svetac ni njegova svetost. Ali svjedoci smo i većeg apsurda, da su osobito protivni i oni koji su smjerno šutjeli dok se provodio kult Josipa Broza Tita, a njegovi spomenici nicali diljem bivše Jugoslavije. Sada im smeta mogući zagrebački spomenik Tuđmanu, a nekad im nije smetalo što ih je brončani ili mramorni Tito promatrao sa svakog gradskog trga!

Tu pada i svaka ozbiljna usporedba Tita i Tuđmana, koja se uporno nametala, i još nameće. Titovim su se imenom zvale tisuće škola, ulica i trgova, a njegovo ime morao je nositi i po jedan grad u svakoj republici. U Hrvatskoj se pak nijedno selo (srećom) ne zove Tuđmanovo, ali se eto oko jedinog gradskog spomenika Tuđmanu već prepire šest godina. A ako je suditi po sadašnjoj mrzovolji, onda bi sve moglo trajati i idućih šest.

U neočekivanu "konsenzusu" o "potrebi podizanja spomenika dr. Tuđmana" zapravo je puno licemjerja. Uz donedavne šutljivce iz njegove stranke za spomenik su čak i donedavni en general Tuđmanovi osporavatelji. Najednom su promijenili mišljenje, odlučili provesti aforizam: "Ruše se ljudi, a dižu spomenici!" Kao da gotovo do jučer nisu bili gorljivo i zadrto protiv Tuđmana!? Najednom su za spomenik!? Ti su "obraćenici" za alibi spomenik, koji bi "bio negdje"; kako se ne bi reklo da se spomenik ne želi, a da se ipak ne pomisli kako se "obnavlja Tuđmanov kult". Puk za takvu vrstu "poštenja" ima primjerenu prispodobu. Tuđmanovi su osporavatelji tu barem iskreni. Oni spomenik ne žele i zdravo.

U mogućoj gunguli oko Tuđmanova spomenika i Markova trga vjerojatno će nastati nova hrvatska ideološka raspuklina pa je moguće da se i neće razložno razgovarati zašto bi Tuđmanov spomenik mogao biti na trgu koji bi i dalje bio Trgom sv. Marka. Moguće je da će sve postati kao sitničavo vrijeđanje piljarica ili se pak pretvoriti u  bučnu krčmarsku tučnjavu. Tada više nikome neće ništa biti sveto, pa ni sveti Marko.