„Prava terapija za pravog pacijenta u pravo vrijeme”, je najjednostavnija definicija personalizirane (precizne) medicine. Vodeći američki medicinski časopis Journal of the American Medical Association (JAMA), prije niz godina, objavio je članak u kojem se ističe da samo u SAD-u godišnje više od 2 milijuna hospitaliziranih bolesnika nakon uzimanja lijekova ima ozbiljne štetne učinke lijekova, dok njih 106.000 zbog štetnih učinaka lijekova umre. Danas su ti brojevi znatno veći i štetni učinci lijekova predstavljaju 4. glavni uzrok smrtnosti u SAD-u. Zbog navedenog, samo u SAD-u zdravstveni sustav izdvaja 30 milijardi dolara godišnje za liječenje komplikacija uzrokovanih štetnim učincima lijekova.
S druge strane, nedavni podatci za Europu pokazuju da se 7 do 13% pacijenata prima u bolnicu zbog neželjenih reakcija na lijekove te da bi se korištenjem farmakogenomskih analiza većina tih učinaka mogla spriječiti. Članak nedavno objavljen u znanstvenom časopisu The Lancet, u multicentričnoj randomiziranoj kliničkoj studiji, financiranoj putem EU Horizon 2000 projekta, a u kojoj je analizirano 7,000 pacijenata, nedvojbeno je utvrdio statistički značajno smanjenje štetnih učinaka lijekova, nakon ordiniranja lijekova sukladno farmakogenomskoj analizi.
Golemi iskorak pri uvođenju farmakogenomike u kliničku praksu, napravili su prije niz godina znanstvenici iz Specijalne bolnice Sv. Katarina, predvođeni prof. dr. Draganom Primorcem, u suradnji s američkim partnerima iz tvrtke OneOme, čiji je suosnivač čuvena klinika Mayo, kad su uveli najsveobuhvatniji farmakogenetički test (analizira 27 gena i 111 pripadajućih polimorfizama odgovornih za metabolizam) i više od 350 lijekova u rutinsku kliničku praksu.
POVEZANI ČLANCI:
"Farmakogenomika je postala nezaobilazna sastavnica personalizirane medicine s ciljem optimizacije liječenja svakog pacijenta. U doba cjelogenomske analize, naš konačan cilj je svakoj osobi omogućiti izradu farmakogenomskog profila, čime bi se napravio golemi iskorak u sprječavanju štetnih učinaka lijekova na zdravlje pacijenta", izjavio je prof. Primorac.
Farmakogenomika kao disciplina, između ostalog proučava vezu između genetičke predispozicije pojedinca i njegove sposobnosti metaboliziranja, transporta i distribucije određenog lijeka, kao i sposobnosti vezanja za određene molekularne mete poput receptora, enzima i drugih proteina. Ona pomaže razumijevanju zašto neke osobe nemaju željeni terapijski odgovor nakon primjene lijeka, zašto je za postizanje optimalnoga terapijskog odgovora kod nekih osoba potrebno primijeniti višu ili nižu dozu lijeka, a može ukazati i na one pacijente kod kojih će terapijski učinak izostati, odnosno, na one u kojih se mogu pojaviti neželjeni učinci lijekova.
Uz prof.dr. Dragana Primorca koji je uz uredničku ulogu, autor i na 12 poglavlja u knjizi, urednici knjige su prof. dr. Wolfgang Höppner i prof.dr. Lidija Bach-Rojecky. Knjiga sadrži 25 poglavlja, a u pisanju knjige ukupno je sudjelovalo 32 autora iz SAD-a, Kanade, Njemačke, Nizozemske, Indije, Rumunjske i Hrvatske. Među autorima uz prof. Primorca su neki od najistaknutijih svjetskih stručnjaka iz područja farmakogenomike poput prof.dr. Rona H.N. van Schaika, predsjednika Europskog Konzorcija za provedbu kliničke farmakogenetike (Erasmus MC University Medical Hospital), prof.dr. Adrijane Kekić (Mayo Clinic), itd.
POVEZANI ČLANCI:
"Veliko mi je zadovoljstvo biti autor u knjizi „Farmakogenomika u kliničkoj praksi“, jednoj od najsveobuhvatnijih knjiga do sada napisanih iz područja farmakogenomike. Zahvaljujem prof. Primorcu na njegovom vizionarstvu i inicijativi u izradi ove knjige, no i u realizaciji mnogih drugih projekata koji imaju globalni značaj, posebice za rad liječnika širom svijeta", rekla je prof. Kekić.
Knjiga obuhvaća sve važne segmente farmakogenomike u kliničkoj primjeni, a uz osnove farmakogenomike, poseban naglasak u knjizi je stavljen na farmakogenomske algoritme u kliničkoj praksi, farmakogenomiku u liječenju boli, ali i psihijatrijskih, kardiovaskularnih, gastroenteroloških, i drugih stanja. Autori knjige obrađuju i ulogu farmakogenomike u anesteziologiji, transplantacijskoj medicini, liječenju infektivnih bolesti te primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
U završnom djelu knjige naglasak je stavljen na etička načela u primjeni farmakogenomike, ekonomski učinak na zdravstveni sustav, „big data“ u farmakogenomici, važnost edukacije studenata i liječnika u kliničkoj primjeni farmakogenomika, ulozi farmakogenomike u razvoju novih lijekova, a urednici u zadnjem poglavlju knjige navode i nove smjernice u razvoju farmakogenomike u kliničkoj praksi.
VIDEO Liječnici pokušavaju i uz pomoć Googlea pričati s ozlijeđenim migrantima: Znaju samo arapski