Dragi Hrvati, zašto su nam srca postala uska?

Vlč. Zlatka Sudca posljednjih mjeseci nema u javnosti. Nema seminara duhovne obnove, nema misa i okupljanja. Na snazi je još uvijek zabrana njegovih javnih nastupa, pa su mnogi vjernici i njegovi zagovornici zabrinuti što se događa s tim mladim i popularnim svećenikom. Susreli smo se s vlč. Sudcem prije Božića. Dobro je raspoložen i odlično izgleda, gotovo da je, rekli bismo, u savršenoj formi. I tjelesno i duhom. Razgovarali smo s njim o aktualnim temama u društvu i njegovu položaju, a na pitanje što za njega znači Božić, jednostdavno kaže: “Novo rađanje malenog Isusa u mom srcu”.

– Nova Nada, Svjetlost i nadasve Ljubav, bez koje bi ovaj svijet bio i ostao pustinja. Postoje događaji u našem životu koji prođu kao bljesak, bilo lijepi, bilo teški. Božić nije takav događaj. On uporno ostaje sadašnjost i neće postati prošlost dok ne odjekne u Srcima svih ljudi – kaže vlč. Sudac.

Koju poruku Božić nudi današnjem, suvremenom čovjeku?

- A što je to „suvremeni čovjek“? Zar to nije onaj isti čovjek, vječni tragalac za smislom, istinom, ispunjenjem, ljubavlju i u konačnici Bogom. Danas komuniciramo više nego ikada, a ne čujemo se. Svi se pozivamo na ljubav, a onda se u ime te ljubavi ranjavamo. Velika je laž, manipulacija, površnost i buka zavladala srcem tog „suvremenog čovjeka”. A tako je malo potrebno. To malo a silno veliko nudi Božić. To je njegova poruka, ogromnog misterija i sveobuhvatnosti. Za sve ljude, suprotno od svih ljudskih očekivanja, u malenosti i skrovitosti, u tišini i samozatajnosti rađa se novi čovjek po uzoru na rađanje Krista. To dolaskom malenog djeteta Isusa postaju postavke Duha. Uzima malo i slabo da posrami veliko i jako.

Što je s vašim duhovnim obnovama, trenuačno ih nema? U vjerničkim se krugovima čulo da bi ih ponovno moglo biti sljedeće godine, je li to točno?

– Za zustavljanje duhovnih obnova za sve potrebite, a posebno branitelje i njihoveobitelji, koji su uistinu bili veoma plodni, nisam ja zaslužan. To je zasluga onih koji imaju moć vladanja i upravljanja. To morate njih pitati. Moja je jedina pozicija i moj jedini stav, poslušnost i poniznost.

U čemu je zapravo tajna vaših duhovnih obnova?

– Voljeti Isusa i ljude. Biti neposredan i čovjeku uvijek blizu. Suosjećati s njime i s njime Boga moliti. Biti mu brat i za njega se žrtvovati. Učiti ga da ne osuđuje i skinuti mu krivnju. Naučiti ga voljeti i moliti, najveća je stvar. A ono najvažnije što nam je na raspolaganju to su sakramenti: euharistija, ispovijed i bolesničko pomazanje. Naravno, sve popraćeno duhovnim nagovorima uz puno adoracije i predanja Bogu.

Kako provodite vrijeme?

– Vrlo aktivno. Ovo mi je vrijeme na veliki blagoslov. Nije u pitanju samo blagoslov takvog stila života koji se provodi u samoći i molitvi, studiju i radu na umjetnosti, već sam za sve to vrijeme mnogo naučio i o međuljudskim odnosima, o instituciji Crkve, ali i izvan nje. Kroz ovo razdoblje, od moje posljednje duhovne obnove, u posjet su mi došli moj ordinarij mons. Valter Župan i svećenici Krčkog ordinarijata, na čemu sam posebno zahvalan. No, ono što je najbitnije, u dogovoru sa svojim ordinarijem provodim dogovoreno.

Koji su vam planovi i kad možemo očekivati više pojavljivanja u javnosti?

– Ja sam na dispoziciji ocu biskupu. Sve što se u budućnosti bude događalo svakako se neće događati bez njegova znanja i blagoslova, kao što se nije ni događalo za sve ovo vrijeme iščekivanja duhovnih obnova i nastavka na radu moje doktorske disertacije. No, u konačnici Bog vodi naše živote. On mi je uz moje prijatelje, a posebno dragog Ivana Puljića, trenutačno jedina snaga i utjeha.

Mnogo ste radili s braniteljima i njihovim obiteljima, kako gledate na objavu Registra?

– Te ljude svakodnevno nosim na oltar. Sve koji su mi se preporučili u molitve stavljam u kalež krvi Kristove. Nezaboravne su uspomene na njih i vrijeme koje smo proveli zajedno do sada, ali bit će toga još. Braniteljima je naneseno mnogo nepravde, čak i od institucija koje su se za njih trebale prve založiti. U razdoblju od završetka Domovinskog rata pa do danas uistinu je učinjeno mnogo štete, bojim se da i ovaj registar ne ode tome u prilog. Na prvom bi mjestu trebao biti čovjek i njegovo dobro, u svakom pogledu. Hoće li se to postići Registrom? Ne znam.

Vidjeli ste, kao i cijela javnost, popis stanovništva: oko 200.000 katolika napustilo je Crkvu, što je prof. Adalbert Rebić komentirao kao loš rad crkvenih službenika, njihovu birokratiziranost, nespremnost za evangelizaciju?

– A što je s laicima? Zar se danas ne govori o reevangelizaciji? Izgleda da se samo govori i o tome piše, a praksa je daleko od govora. Jedno je istina, nijedan crkveni službenik ne može tako duboko prodrijeti u sve sfere društva kako to može jedan angažirani, duhovno prokušani, slobodnomisleći i Bogu predani laik. Ali takav je laik duhu feudalne Crkve smetnja. Nije li Crkva dužna odgajati i podržavati takve ljude? O, kad bi se više gledalo na konkretnog čovjeka i njegove potrebe! A što se crkvenih službenika tiče, ima jako puno požrtvovnih, angažiranih i poniznih svećenika, redovnika i časnih sestara koji nose svoj križ i stoga neće im propasti plaća.

Mnogo ste ljudi ispovjedili pa me zanima kako komentirate želju države da prisili svećenike da otkrivaju ispovjedne tajne ako čuju za 
kazneno djelo?

– Kod tog pitanja moj je stav nedvojben. Kao svećenik mogu vam jedino odgovoriti citatima iz Zakonika kanonskog prava u kojima Kan. 983. paragraf 1. govori: „Sakramentalni je pečat nepovrediv; stoga ispovjednik ne smije ni riječima ni na bilo koji drugi način ni zbog bilo kojeg razloga nikako odati pokornika.”

Paragraf 2. kaže: „Obvezni su čuvati tajnu i tumač, ako ga ima, i svi drugi do kojih je na bilo koji način iz ispovijedi doprlo znanje o grijesima.“, a kanon 984., paragraf 1.:„Ispovjedniku se posve zabranjuje služiti se na štetu pokornika znanjem do kojeg je došao u ispovijedi, pa i kad je isključena svaka pogibelj otkrivanja”, te paragraf 2.: „Tko zadobije vlast, ne može se ni na koji način u izvanjskom upravljanju služiti znanjem o grijesima što ga je u bilo koje vrijeme stekao ispovijedajući”.

Radili ste mnogo s mladima, kako gledate na uvođenje zdravstvenog odgoja koje im nudi homoseksualizam, slobodni seks, kontracepciju, pornografiju…?

– Spolnost je sveta i kao takva najosjetljivije i najosobnije pitanje svakog čovjeka. U spolnosti je čovjek najsličniji Bogu i u daru rađalaštva sukreator novih bića. Ona je daleko kompleksnija i sveobuhvatnija od profanosti i površnosti saborskih tumačenja. Nema ostvarene spolnosti bez ljubavi. Spolnost je i izraz istine o čovjeku, ona je živi jezik, a ne mrtav. Može se i mora razumjeti, nadam se, jezikom razuma u Duhu. Bojim se da je ovdje riječ o zloupotrebi spolnog odgoja ili, još gore, nametanju političkih i nekih svjetonazorskih stavova, što potvrđuje činjenica da nije bilo javne rasprave.

Što kažete o usvojenom Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji?

– Sve što je pretjerano i jednostrano, pogrešno je, pa tako i ovaj zakon. Taj zakon sada omogućuje oplodnju dvanaest jajnih stanica, pri čemu bi se u tijelo žene mogla unijeti dva zametka, iznimno tri ako je riječ o rizičnoj skupini žena. Zakon sada dopušta i zamrzavanje jajnih stanica i zametaka, koji će se čuvati pet godina na teret države, a nakon toga pet godina na teret para koji je podvrgnut oplodnji. U katoličkoj zemlji sa 86 posto katolika ovo je bolnija istina od svih podataka s popisa stanovništva. Smrtonosna je za naš narod činjenica da nije Hrvatska postala uska, nego su srca hrvatska postala uska. Takvima svaka ideja, a nerijetko i naredba u duhu tuđinskom, biva bliska.

Kakav svećenik zapravo mora biti?

Ako je ikada bilo teško i izazovno biti svećenik, onda je to danas. Da sada odlučujem o tome, sa svim dosadašnjim iskustvom i znanjem, ponovno bih birao isto. Ja Isusa ljubim i On ljubi mene. Od toga se živi i mre. Svećenik danas mora biti sve samo ne birokrat. Mora biti nogama na zemlji, mislima s ljudima, a srcem na Nebu.

>> Zlatko Sudac: Nisam bankrotirao i nisam na prosjačkom štapu