Dragutin Lesar: Kukuriku koaliciju čine stranke lažne ljevice

Uživam u priči o populistu i demagogu. Kad me dva dana netko ne nazove populistom, to mi nedostaje, kaže Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista. Za svoju stranku kaže da je jedina koja je zaštitnica radničkih prava i da im je koalicijski prostor sužen. Dragutin Lesar, šef Hrvatskih laburista, valjda je jedini saborski zastupnik koji u svom uredu ima – hladnjak. Unutra voda, jabuke iz njegova voćnjaka, a nađe se i kapljica rakijice koju donesu gosti. Organiziran je, bistar, ne govori napamet...

Prgavi ste, arogantni, niste tip kojeg se može lako skuhati.

Nisam prgav. Ali vi to imate pravo tako reći. Svoje vrijeme samo nastojim racionalno, čak previše racionalno organizirati.

Što znači previše racionalno?

To znači obavljanje poslova u kratkom i točno određenom vremenu.

Vojnički?

Otprilike da.

Kad ustajete ujutro?

U sedam. Moje radno vrijeme u Saboru počinje prije 8, a završavam oko 23 sata, u garsonijeri koju sam iznajmio u Zagrebu. U šali kažem da imam tri radna mjesta – Sabor, stranku, a i kod kuće pregledavam e-mailove, pa Facebook, pa Twitter.

Kad vas se nazove na telefon, uvijek ste nekako nezgodni.

Odrješit sam. Zbog velikog broja poziva uvijek sam kratak. Meni ne treba poezija da bih nekoga razumio i nešto dogovorio. Problem je taj, nudim to, predlažem to, okej – sutra u 10.

Kad ste osnivali laburiste, rekli ste za SDP da je kao vaš seksualni život – konstruktivno suzdržan. E sad, tko je bio više u banani, SDP ili vaš seksualni život?

Tada je bila aktualna izjava šefa SDP-a da su oni konstruktivno suzdržani, a ja sam ih usporedio sa svojim seksualnim životom jer mi političari moramo biti spremni našaliti se na vlastiti račun.

I, niste mi odgovorili, je l' lošiji bio SDP ili vaš seksualni život?

Nakon dva-tri dana i svih reakcija, ne bih opisivao tu atmosferu i situaciju kod kuće.

Što vam je žena rekla?

Reći ću samo da je bilo – veoma zanimljivo.

Je li točno da čitate Mein Kampf?

Molim? Ne. Ovih dana čitam Keynesovo rješenje Paula Davidsona, o načinu rješavanja ekonomske krize.

Jeste li dokučili neko rješenje?

Da. Naročito ono koje stalno ponavljam, a to je da pokušaj rješavanja gospodarske krize samo u gospodarskom sektoru, iako je ona nastala u financijskom, nije moguć. Kriza je posljedica nereguliranog financijskog tržišta. To je osnova neoliberalizma – pustiti financijski sektor da divlja.

A kako biste ga vi ukrotili?

Ne, ja, stvar je monetarne politike i Hrvatske narodne banke, koja na raspolaganju ima niz mehanizama. Mi smo zakonom zabranili, što je suludo, da HNB otkupljuje državne obveznice. Primjer, Plomin C. Zašto investitor ne bi emitirao projektne obveznice koje bi HNB otkupio uz 1 posto iz primarne emisije koja se ne financira u jednom danu, nego recimo u tri godine, koliko investicija traje. Povratom kredita ta se emisija zatvara i nema inflatorni učinak. Kroz smanjenje regulatornih troškova, koje određuje HNB zavisno o vrsti plasmana, kamate se mogu smanjivati 1-2 posto. Ako ide plasman u gospodarstvo, u spašavanje radnih mjesta, onda regulatorni trošak može biti i do deset puta manji nego za kupnju auta, dvoraca... I treće, HNB se uporno odriče instrumenata koje ima da utječe na visinu kamatnih stopa.

Država ovisi o bankama i kreditima.

Zašto se onda država zadužuje na vanjskom tržištu? Država u 2013./2014. planira emitirati 21 milijardu obveznica, od toga samo 7 na domaćem, a 14,7 na inotržištu. Pitao sam Linića zašto se te obveznice ne ponude građanima.

Mislite li da bi ih kupili?

Sto dvadeset i osam milijardi kuna štednje građana imamo u bankama. Linić je rekao da se vani zadužujemo da bismo postojeći kapital oslobodili za gospodarstvo. Jako dobro. A što se dogodilo kad je HNB oslobodio 6,8 milijardi kuna? Taj novac nije završio u gospodarstvu, nego su banke majke iznijele taj novac u inozemstvo i sada je u Italiji, Austriji, Njemačkoj... financiraju svoje poduzetnike uz kamatu od 2 posto!

Imate li vi neki kredit u banci? Toliko lupate po bankama da bi čovjek očekivao da u banku i ne ulazite.

Imam čak dva. I to u švicarcima.

Kako ste se tako preveslali pa se zadužili u švicarcima?

Nisam se preveslao, znao sam u što ulazim. Platio sam cijenu toga. I što sad?

Kolika vam je sada rata?

Zajedno oko 4100 kuna.

Je l' idete u minus?

Idem.

I vi trošite više nego što imate?

Da, i redovito servisiram svoje obveze.

Jeste li osjetili nekad pritiske zbog kritike banaka?

Ne, jer svih podataka koje iznosimo nismo se sjetili mi, pod navodnicima populisti i demagozi u laburistima, nego su plod ozbiljnih analiza i našeg savjetovanja s vrhunskim financijskim i ekonomskim stručnjacima. Osnovni je problem u netaknutom financijskom sektoru. S jedne strane viču da nema investicija, a trebaju nam. Javna poduzeća  prezadužena su i dižu kredite da bi servisirala redovite potrebe, pa dakle trebamo privatne investitore. A zašto oni ne investiraju – zbog nestabilnosti poreznog sustava i visoke cijene kapitala. Evo, primjer: jedan se graditelj obratio banci jer mu je trebalo tri milijuna da završi projekt od 15 milijuna. Rekli su mu ovako: 8,5 posto kamata, hipoteka na građevinu i prvi dotok novca ide nama. E, tak' bih i ja bio bankar.

Vaš bivši stranački drug Radimir Čačić predstavljao se kao čovjek koji jedini može pokrenuti investicije. Doduše, otišao je iz Vlade, ali čini se da bi se nakon odsluženja kazne opet htio vratiti. Što kažete o njemu?

Ništa.

Kako ništa?

Baš ništa.

Ima li on znanja, sposobnosti?

Vođenje nacionalnog gospodarstva i ekonomije nije isto kao i direktorovanje jednom malom tvrtkom.

Zašto ste se sukobili s Čačićem i napustili HNS?

Sabor stranke bio je u nedjelju, a na temelju kadrovskog izbora ljudi i prihvaćenog programa bilo mi je potpuno jasno da HNS napušta program narodnjaštva i duboko i debelo gazi u liberalizam pa sam ja idući dan, u ponedjeljak, napustio stranku.

Je li, po vašem mišljenju, u redu što je premijer otišao za vikend na skijanje, baš kad se reduciraju prava iz kolektivnih ugovora, učitelji prosvjeduju, smanjen nam je kreditni rejting...?

Je li on nekome nedostajao u Hrvatskoj?

Možda jest.

Ja nisam primijetio da jest. Ne primjećujem Milanovića ni kad je u RH ni kada ga nema.

Je li vas Milanović razočarao?

Voditi Vladu ne znači napamet naučiti francuske i latinske izreke, citirati Voltairea, a političke suparnike napadati "ad hominem".

Linić diže poreze, reže, a opet ga volimo.

Njegovo poznavanje poreznog sustava i rješavanje nedostatka novca u državnoj blagajni izuzetno je veliko. Sređivanje državnih financija i sređivanje porezne discipline napravio je jako dobro. Ali podizanje PDV-a je katastrofa jer se pokazalo, kako smo i upozoravali, da će to izazvati pad kupovne moći, a to smanjuje potražnju roba i usluga, to pak smanjuje proizvodnju, zbog čega onda raste nezaposlenost. To je spirala smrti. Nisu shvatili koliko je to opasno.

Dobro, biste li vi udarili po radnicima da dođete na vlast, pa smanjili državni aparat?

U državnoj upravi radi 60.000 ljudi. Cilj je efikasna uprava. Koji je projekt ova Vlada predstavila da bismo dobili efikasnu upravu? Oformili su pet-šest novih agencija, zavoda i centara, pozapošljavali svuda po 20-30 svojih stranačkih kadrova s plaćama oko 20.000 kuna. I što su prvo napravili? Prvo su raspisali natječaje za automobile s grijanim kožnim sjedištima. To je svinjarija prve vrste! Treba smanjiti broj ljudi, okej. Hoćemo li gatati? Ja čekam da dođu pored Sabor i kažu: imamo viška toliko i toliko ljudi. I u javnim poduzećima sve su svoje pozapošljavali.

Najviše je kadrovirao vaš bivši HNS.

Ja današnji HNS ne prepoznajem.

Jeste li očekivali ovakav uspjeh na parlamentarnim izborima?

Prema posljednjoj anketi, mi smo na 10,2 posto podrške. Ankete su nam za parlamentarne izbore davale od 5 do 7 mandata. Osobno sam mislio da ćemo uhvati osam mandata. Hendikep su nam bile financije. U kampanju smo ušli sa 40.000 kuna, a završili je sa 850.000. Od toga je 500.000 kuna kredita uz hipoteku na osobnu imovinu. Nas 20-ak stavilo je hipoteke na kuće, stanove. Kredit smo vratili isti dan kad smo dobili novac iz proračuna po osvojenom saborskom mandatu.

U koliko gradova, županija i općina idete na lokalne izbore?

U oko 40-ak idemo u borbu za izvršnu vlast, a u oko 140 općina i 20 županija za predstavničko tijelo.

Jeste li odlučili tko su vam kandidati za Zagreb i Split?

Ne još.

Koliko će ulazak u izvršnu vlast na lokalnim izborima otupiti vašu oštricu?

Nimalo. Sedam sam godina bio zamjenik župana, vodio sam "najlakši" resor zdravstva i socijale i znam sve o tome. Uživam u toj priči o populistu i demagogu. Kad me dva dana nitko ne nazove populistom, to mi nedostaje. To je ovisnost. Kao o kavi i cigaretama.

Puno pušite?

Kutiju dnevno.

Dižete kaznenu prijavu protiv premijera?

Naravno. Piše se kaznena prijava. Na pitanje prodaje li se HPB, odgovoreno mi je pismeno da je Vlada donijela odluku o prodaji HPB-a. Sabor nije prihvatio strategiju o upravljanju državnom imovinom, a bez tog dokumenta nema prodaje. To su činjenice.

S kime bi laburisti mogli koalirati na nacionalnoj razini?

Ideološke podjele na ustaše i partizane, Bleiburg i Jasenovac me ne zanimaju jer, budemo li se stalno na to vraćali, nikad nećemo naprijed. Nevinim žrtvama treba odati počast. U svijetu se podjela na lijevo i desno radi kad na stolu imate BDP pa će ljevica uvijek barem jednu kriškicu više dati radu, a desnica i liberali barem jednu krišketinu financijskom sektoru.

Ova naša ljevica ne čini mi se kao zaštitnica rada i radničkih prava.

Koja ljevica?

SDP, recimo.

Nije li Milanović za sebe rekao da je liberal koji provodi neoliberalnu politiku?

Tko je prava ljevica u RH?

Jedina smo stranka koja je zaštitnica radničkih prava.

Tko uopće može biti vaš koalicijski partner?

Dosad se nitko nije izjasnio o našim programskim točkama, od kojih ne odstupamo. Koalicijski nam je prostor sužen. S jedne su strane stranke koje su nam svjetonazorski daleko, a to je HDZ i njegovi partneri. S druge su strane pak stranke lažne ljevice.

 Tko su lažnjaci?

Cijela Kukuriku koalicija.

Jedno ste vrijeme bili komercijalni direktor u Gorenje Muralu. E, sad Lesar narodni tribun, a tu direktor. Kakav ste direktor bili, jeste dijelili otkaze, rezali plaće?

Godinu dana bio sam direktor, ali bio sam i šef Saveza samostalnih sindikata. U SSH-u, kad smo došli, imali smo žiroračun s nula kuna i 600 do 700 zaposlenih u cijeloj Hrvatskoj. Tada sam potpisao od 300 do 350 otkaza. To je bila 91., rat, stvaranje sindikalnog pokreta. Teška vremena.

Jeste bili u Partiji?

Jesam.

Učlanili ste se iz uvjerenja ili da dođete do posla?

Ne, ne, ne. Nikada mi Partija nije našla posao i nije mi ni u čemu pomagala. Bio sam triput podvrgnut stegovnim postupcima.

Zašto, što ste se zamjerili Partiji?

Ranih 80-ih godina proglasili su me sumnjivim nacionalističkim elementom jer sam organizirao jednu prvosvibanjsku radničku proslavu u Međimurju, a dežurni su pronašli činjenicu da u dekoraciji i programu nije bilo komunističkih i socijalističkih obilježja.

Ostali ste u Partiji dok se ona nije raspala?

Ne, otišao sam '87.

Zašto?

Poslao sam ih u p. ... materinu (smijeh).

Zašto ste se iz sindikata prebacili u politiku?

Nisam iz sindikata jer sam godinu dana od odlaska iz sindikata bio – nigdje. Tih pet godina u sindikatu užasno me iscrpilo, to je najteži period u mojoj karijeri. Došao sam do zida. Sindikalni pokret nastajao je u ratu, jedini u Europi. Bili smo predmet obrade i prisluškivanja tajnih službi. Imali smo krtice ubačene u naše redove.

Zašto baš HNS?

Mala stranka, ideološki neopterećena mogućnošću razvoja. Išao sam u stranku u oporbi da izbjegnem prigovor da idem zbog pozicije. Godine 1997. na lokalnim izborima nosio sam listu za županijsku Skupštinu. Nakon izbora, tri stranke formiraju koaliciju i te godine Međimurje postaje prva županija u kojoj je HDZ izgubio izbore. U Istri, naime, nisu nikada vladali.

Kako se pripremate za Sabor?

U prosjeku čitam 200 stranica materijala dnevno.

Bili ste prodavač cipela u Šimeckom?

Da.

Je li vam saborska plaća najveća koju ste u životu imali?

Ne, najveću plaću, kada se preračuna, imao sam u Šimeckom. Dogodilo se da je poslovođa dugo bio na bolovanju, prva zamjenica je otišla na rodiljski, a ja sam ostao sam. Imao sam rješenje za plaću od 87.000 dinara, a dobio sam 807.000! Danas bi to bilo oko 45 do 50.000 kuna. Uzeo sam telefon i reklamirao da su se zabunili u izračunu. Žena u računovodstvu pita kaj ne štima. Poslali ste mi 807.000, odgovaram. Jesi imao plan taj i taj, a promet realiziran taj i taj? Da. Pa kaj me onda zaj...?, otkvačila me. Od te plaće kupio sam si cipele koje su koštale 33.000 dinara, a najskuplje do tada u dućanu bile su 18.700. I onda ta serija fantastičnih, kožnih mokasina. I kome ću ja u Čakovcu prodati cipele od 33.000 dinara? I kupim ih sebi. Prošećem se korzom u subotu u novima mokasinama i do utorka sam ih sve prodao te naručio još dvije ture.

Koliko danas trošite na cipele?

Sve iznad 200 kuna mi je skupo!

Ma dajte, a imate saborsku plaću!

(Skida cipele) Samo se smijte! Izuzetno teško pronalazim kvalitetne cipele i onda ih krpam, krparim. (Pokazuje cipelu). Ove su stare sedam godina, triput je mijenjan đon. Ne dam ih s nogu!

Dajte 1000 kuna pa ćete imate kvalitetne cipele?

Koliko? Ma dajte molim vas! Znate kako su nastali Škoti? U prvoj polovici 18. stoljeća iz Međimurja smo protjerali rastrošne.

>>Lesar: Naslovnica plana investicija glasi "ništa nismo obećali"