Pavo Ćorluka, vlasnik zagrebačkog Doma za starije i nemoćne, prvi je u Hrvatskoj prije više od godinu dana otvorio vrata svoje ustanove azilantima. Među 50 zaposlenih u tom elitnom domu smještenom u zagrebačkim Gajnicama njih dvanaestero stiglo je iz Irana, Afganistana i Sirije, a ovih dana dobio je zeleno svjetlo da zaposli još jednu žensku osobu.
Ćorlukin primjer želi slijediti i sedamdesetak drugih vlasnika domova za umirovljenike, kojima, kaže Jozo Tolić, predsjednik udruge koja ih okuplja, nedostaje više od tri tisuće radnika te ih traže na sve strane. Vlada je ove godine odobrila poslodavcima iz sustava socijalne skrbi da zaposle 330 stranaca, no do sredine rujna iskorišteno je samo 87 dodijeljenih im kvota.
– Nažalost, mi nismo zanimljivi ni azilantima – kaže Pavo Ćorluka koji se i osobno uključio u potragu za radnicima koji bi radili u staračkim domovima, no gdje god je pokucao, otkrio je da ljudi koji su u potrazi za boljim životom na Hrvatsku uglavnom gledaju kao na tranzitnu zemlju do koje će doći samo ako će ih ona odvesti dalje na zapad.
– Naša su iskustva odlična, zadovoljni su svi, mi u domu, korisnici, a i azilanti koje smo zaposlili – kaže Ćorluka te dodaje da je u svoju poslovnu avanturu s azilantima krenuo na početku 2018. godine uz pomoć Isusovačke službe za izbjeglice i svećenika Tvrtka Baruna. Svi su Ćorlukini zaposlenici prošli niz edukacija, od jezika, načina života, praktičnih stvari do tečaja za njegovatelje i pomoćne radnike u kuhinji.
Nedostaje svih profila
Većinu troškova njihove integracije snosio je Europski socijalni fond, no Jozo Tolić kaže da su vlasnici domova za umirovljenike spremni sufinancirati dio troškova asimilacije i obrazovanja azilanata samo da dođu do radnika.
– Obišao sam sve burze rada u Srbiji te Bosni i Hercegovini, bio sam u Sarajevu i Beogradu na pregovorima o zapošljavanju, ali malo se ljudi zaustavlja kod nas. Većina želi u Sloveniju ili dalje u Austriju i Njemačku – kaže Tolić, inače vlasnik četiriju domova za umirovljenike u kojima zapošljava 130 radnika.
– Mogao bih odmah zaposliti 20 stranaca kad bi ih bilo. Svima nedostaju njegovatelji, medicinske sestre, pomoćni radnici, čistačice. Mi smo ranije čistačicama plaćali 2800 kuna i bilo ih je. Danas dajete 4000 kuna i nitko neće – ističe Tolić.
Premda je probio led sa zapošljavanjem izbjeglica i o svemu može govoriti samo s pozitivne strane, Ćorluka kaže da ni on ne dolazi lako do radnika.
– Bio sam u Indiji i Nepalu na pregovorima da kod njih nađemo ljude. Mi moramo kao društvo jako puno raditi na tome da nam dođu stranci. Azilantima smo mi samo tranzit, nismo im zanimljivi, ali ni im kao društvo nismo sazreli za značajniju integraciju izbjeglica i azilanta. Mi moramo naučiti da su ti ljudi s nama i da trebaju raditi s nama, kaže Ćorluka, koji je u svojoj radnoj sredini svjedočio i jednoj svadbi dvoje mladih iz Irana.
Oba sugovornika kažu da njegovateljice i pomoćni kuhari kod njih mogu zaraditi od 5000 do 5500 kuna mjesečne neto plaće.
Sve ide sporo
– Kod mene je nedavno došao jedan dečko iz Bosne koji je po struci autoelektričar, ali radi kao njegovatelj. Dobar je radnik i zadovoljan je plaćom – kaže Ćorluka koji i preko Ministarstva socijalne skrbi pokušava dogovoriti jače zapošljavanje azilanata u domovima umirovljenika.
– Ide to sve nekako sporo, nešto dogovorite s jednim ministrom, on ode i vraćate se na početak. Mi taj problem ne može sami riješiti bez podrške države i politike. Nije problem ni platiti ljude, sufinancirati i smještaj ako treba, samo da dođemo do radnika – govori Tolić. Većina zaposlenih kod Ćorluke mladi su ljudi u dobi od 35 do 45 godina. Ćorluka veli da je jedna delegacija iz Hrvatske bila i u Turskoj, gdje su izbjeglicama pokušali predstaviti prednosti rada i života u našoj zemlji, ali interes je bio lošiji nego što su naši poslodavci očekivali.
lopove zaposli si svoju zenu i kcer za 2800kn