'Ne mogu mijenjati mišljenje samo zato što se s njim slažu Ž. Markić i V. Batarelo'

Poznati televizijski novinar i književnik Dražen Ilinčić uvijek je u debeloj manjini. Ne samo da je pripadnik manjinske gay zajednice nego i unutar te manjine strši zbog osebujnog i nonkonformističkog pogleda na svijet. Stoga je ponekad i sam na "udaru" gay aktivista koji ga u zatvorenim kružocima zajedljivo proglašavaju "prodanom dušom", "nazadnjakom" i "konzervativcem".

Povod za razgovor s Ilinčićem veliki je sukob svjetskih gay ikona. Dizajnerski par Dolce&Gabbana zaratio je sa slavnim pjevačem Eltonom Johnom zbog različitih pogleda na istospolne brakove i posvajanje djece. Poznati Talijani smatraju da obitelj i djeca pripadaju isključivo heteroseksualnim parovima, što je razljutilo Eltona Johna, koji je pozvao na bojkot skupocjene odjeće dizajnerskog para.

Pratite li sukob između dvojca Dolce&Gabbana i Eltona Johna?

Moram priznati da ne pratim previše. Malo sam za potrebe ovog razgovora na brzinu pogledao tako da znam o čemu je riječ. Koliko sam uspio primijetiti, rasprava je dosta prepuna strasti. Tako je uvijek bilo u ljudskoj povijesti kada bi se pokrenula neka tema. Ide se baražnom vatrom. Daju se izjave "ja ću spaliti njegovu odjeću", a to je isto kao spaliti knjige ili ploče jer su to, na neki način, umjetnički predmeti.

Na čijoj ste vi strani?

Upravo je stvar u tome da je riječ o jednoj problematici, pogotovo kada se govorio o gay obiteljima i posvajanju djece, koja je još uvijek otvorena. Tu je nemoguće zauzeti stranu i reći ja sam samo za to jer još nema dovoljno argumenata da se zauzme jednoznačan stav. Činjenica je da se pojam obitelji razvija i mijenja kao što se ljudsko društvo mijenja. Obitelj je u elementarnom smislu mama, tata i djeca, ali obitelj u nekom smislu supstitucije može biti grupa prijatelja ili grupa ljudi koji su bliski, koji se brinu jedni za druge. Mislim da još nije moguće odgovoriti s da ili ne kada je riječ o tome treba li dopustiti gay parovima posvajanje djece. Jer kao što postoje straight roditelji koji nisu za roditeljstvo, tako vjerojatno postoji i neki gay ljudi koji imaju u sebi poriv roditeljstva. Tko može biti taj koji će im to zabraniti? Ja sam protiv toga, a to sam i do sada isticao, da gay ljudi ulaze u zajednice i formiraju obitelji kao način da se umile ili dodvore većini.

Neki gay aktivisti tako žele provocirati tradicionaliste?

Ne bih rekao. Mislim da je gay identitet vrlo teško podnositi. Naravno da je u civilizacijama i društvima koja to podržavaju nešto lakše. U većim sredinama je lakše, u manjima je teže, ali to je još uvijek velika stigma i jedna vrsta tabua.

Vi ste, za razliku od većine gay aktivista, imali ponešto drukčiji stav o definiciji braka?

Ne možete za gay populaciju reći da ima iste interese samo zato što ih veže ista seksualna orijentacija. To je skupina heterogenih ljudi koji mogu poštovati i provoditi različite načine života. Protivim se tome da se nameće bilo kakav način života kao norma. Neki gay ljudi će možda naći svoju sreću u klasičnom obliku partnerske zajednice. Ako pritom imaju roditeljski poriv, željet će odgojiti i dijete. A neki ljudi nemaju te porive i žele živjeti drukčiji gay identitet. Mislim da svima treba omogućiti da žive onako kako žele.

Rekli ste da je rasprava između Dolcea i Gabbane te Eltona Johna bila puna strasti. Je li to karakteristično za gay zajednicu?

Ne. Mislim da nitko nije imun od takvih rasprava. Možemo to čak prihvatiti s nekim humorom. Često smo skloni osuđivati rasprave u našem društvu, o bilo kojim temama, ako su nabijene emocijama. U ovom slučaju imamo vrhunske svjetske umjetnike, a vidimo da se spuštaju na vrlo nisku razinu razgovora. Nitko nije pošteđen "lupetanja".

Tko je u ovom sukobu malo više "lupetao"?

Nekako mi se čini da su u svakom slučaju Dolce i Gabbana bili pristojniji u nastupu, a da su se njihovi oponenti možda s pretjeranom žestinom obrušili na njih. Sada se svi grupiraju. Mi zbilja moramo poštovati pravo drukčijeg mišljenja.

Čini mi se da imate razumijevanja za Dolcea i Gabbanu.

Imam.

Kao da ste malo više na njihovoj strani?

Malo jesam. Dobro ste to detektirali. Problem je ako kažete da ste malo više na strani Dolcea i Gabbane jer vas odmah proglašavaju nazadnjakom, desničarom, fašistom itd. Mi to u našoj politici proživljavamo svaki dan.

S tim da je većina gay aktivista, taj glasniji dio gay populacije, na strani Eltona Johna?

Ja bih to razdvojio. Postoji aktivistička glasna zajednica, ali postoje i ljudi koji će reagirati na isti način zato što misle da moraju. Reći će "ah mi smo gay", naši aktivisti kažu tako i mi onda moramo tako razmišljati. Mislim da je također važno primijetiti, koliko sam vidio iz te rasprave, da se često upotrebljava riječ "želi". Želim djecu, želim ovo, želim zajednicu, želim, ne želim. Mislim da se u razgovorima o takvim stvarima, koje su zbilja duboke i bitne, zaboravlja božanska prisutnost u svemu tome. Čovjeku nije bitno samo ono što želi nego i ono što treba. I dalje je puno ljudi nesretno zato što nemaju ono što žele, a nisu sretni zbog onoga što imaju i što trebaju. Naravno da se granice mogućeg uvijek pomiču. Zato ne želim reći da gay ljudi ne mogu imati djecu pa je ne trebaju imati. Smatram da onaj tko ima roditeljski poriv ima pravo odgojiti djecu pa bio on straight, gay, biseksualan, ovakav ili onakav. Ograničavati to pravo na bilo koji način zakonima koji su represivni ne bi bilo dobro. Ali na drugoj strani nije dobro da se nešto pretvori u modu.

Ako netko izabere određeni stil života, onda mora računati da se neće realizirati na nekoj drugoj strani?

Nisam to htio reći. Htio sam zapravo reći da se unutar gay života može odabrati različiti stil života.

Hoće li vam stvarati probleme unutar gay zajednice činjenica što ste, kada je riječ o Dolceu i Gabbani na istoj strani s jednim od vođa konzervativaca Vicom Batarelom. Portal Željke Markić također podržava slavne dizajnere.

Nisam vidio da ih je podržao Batarelo. Kada sam vašem listu dao intervju u povodu referenduma o braku, neki ljudi su znali reći: "Evo, vidiš sada tebe citiraju ovi koji su desno, koji su protivnici gayeva!" Ne mogu ja svoje mišljenje upravljati prema tome hoće li se ono nekome svidjeti.

Postoji li opasnost da vas konzervativna polovica hrvatskog društva počne isticati kao "poštenog" i "dobrog" homoseksualca?

Ne mogu nikome zabraniti da nešto ističe. Smatram da je naše društvo opasno bolesno i duboko podijeljeno. Ne gledam Hrvatsku podijeljenu na konzervativno i liberalno društvo, nego na skup pojedinaca koji imaju svoja razmišljanja, svoj odgoj, podrijetlo, svoje konkretne životne okolnosti. Smatram da se mi u razgovoru oko svega toga možemo naći. Najveća bolest ovoga društva jest stalno inzistiranje na dvije Hrvatske. Kada iziđem iz svoje zgrade na cestu, vidim jednu, a ne dvije Hrvatske.

Vi ste stalno u manjini. Pripadate manjinskoj gay zajednici, a onda ste opet manjina unutar te zajednice. Kako se s time nosite?

Mislim da je uvijek u manjini svaki čovjek koji misli svojom glavom. Nije se lako s tim nositi, ali meni je drukčije nepojmljivo. Drukčije ne mogu.

Mislim da je Miroslav Krleža jednom rekao da u gomili možda smrdi, ali je toplo.

Nije lako braniti svoje mišljenje jer smo svi, to sada vidimo na globalnoj razini, skloni etiketiranju. Volimo da drugi o nama dobro misle i onda ćemo nekada svoj razmišljanja zatomiti, malo suspregnuti, nećemo reći što iskreno mislimo i osjećamo zato da drugi o nama ne bi loše mislili.

Vi ste jedanput izjavili da niste imali problema zato što ste gay. Jeste li imali problema unutar gay zajednice zato što ste uvijek imali "izdvojeno" mišljenje?

Ne kontaktiram s gay zajednicom kao s gay zajednicom. Nemam nikakvih kontakata s gay aktivistima. Kontaktiram s gay ljudima koji dijele moja razmišljanja, s kojima se dobro osjećam i s kojima mogu razgovarati.

Vi nemate obitelj. Bojite li se starosti. Imaju li pripadnici gay populacija dodatne probleme u starosti jer nemaju biološkog nasljednika?

Samo bih napravio malu korekciju. Ja imam prijatelja, dugogodišnjeg partnera i, kako kažem, srodnu dušu. Mi živimo jedan do drugoga, stan do stana. (Smijeh) Non-stop smo zajedno i nekako mislim da smo mi baš rođeni da budemo partneri, da budemo zajedno. Tako da se ne bojim da ću ostati sam. Imat ću ja njega i on mene. Čak da to i nije slučaj, smatram da čovjek mora prihvatiti svoju sudbinu pa, ako je sudbina da ostane sam, onda će unutar toga naći svoje ostvarenje, sreću i ispunjenje. Zato govorim o prisutnosti tog božanskog. Uvijek trebamo razmišljati slojevito o nama samima, a ne na razini "ja bih želio ovo ili ono".

Je li Berlin još uvijek najuzbudljiviji grad za gay populaciju?

Da. Nekako sam se bojao, ne samo ja nego i drugi pripadnici gay zajednice, da će Berlin, kada je postao glavnim gradom Njemačke, malo izgubiti taj svoj šarm i tu svoju boemštinu, ali to se srećom nije dogodilo. Berlin je još uvijek ugodan grad ne samo za gay zajednicu nego ponajprije za umjetnike. Ima dosta naših umjetnika koji žive u Berlinu. Život je jeftin, stanovi nisu skupi, atmosfera je odlična. Osim klime, sve drugo je sjajno.

Kada ste se vi outali?

Outanje smatram procesom koji je vezan uz vlastitu obitelj i sredinu. To je bilo jako davno. Ali ovo javno outanje bilo je u jesen 2004. godine u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno".

Jeste li očekivali da će vas slijediti više ljudi iz javnog, pogotovo političkog života?

Jesam. Zapravo nisam ništa očekivao, ali mi je bilo nekako logično da se to dogodi. Međutim, to se nije dogodilo.

Za gay populaciju se često kaže da je jako promiskuitetna?

To je vrlo teško i osjetljivo pitanje. Pitanje je što je promiskuitet. To je riječ koju ne volim jer je ona pejorativna. Ona zvuči medicinski i praktično možete reći "seksualni ovisnik ili nešto slično". Smatram da postoje ljudi koji vole i realiziraju svoju seksualnost. Postoje oni koji to čine napola, a postoje oni koji to ne čine. Kao i u svemu, naša je civilizacija, na žalost, zasnovana na seksualnoj krivnji. Mi to možemo usporediti gledajući druge civilizacije, recimo antičku, kada to nimalo nije bio slučaj. Stalno razmišljamo o sebi kao da smo početak i kraj svijeta. A nismo. Postojale su druge civilizacije koje su problemu tijela i seksualnosti pristupale puno ležernije nego naša judeo-kršćanska civilizacija. Seksualna krivnja je ne samo kod gay ljudi, nego i kod žena, biseksualnih, transrodnih itd. Kaže se da su jedina povlaštena skupina bijeli heteroseksualni muškarci kojima se tolerira sve. Njih će se gledati sa simpatijom i kada su seksualno promiskuitetni. On su veliki frajeri, a svima ostalima to se ne dopušta.

Vi ste se outali dok su vam roditelji bili živi?

Otac nije bio živ. O tome se u našoj obitelji razgovaralo puno prije toga.

Najveći je problem reći roditeljima?

Roditelji su ta neposredna okolina. Imate loših i jako iznenađujuće dobrih reakcija. Filmska producentica i redateljica Dana Budisavljević o tome je snimila prekrasan film "Nije ti život pjesma Havaja". To je prekrasan film koji govori o outanju u vlastitoj obitelji. Neki su ljudi bili izbačeni na cestu nakon toga, a neki su bili uz suze ili manje suza prihvaćeni i mogli su živjeti puno slobodnije. To je jako bitno pitanje, a opet ga svatko za sebe treba procijeniti.

Čini mi se da je roditeljima to uvijek teško prihvatiti ma koliko bili liberalni? To se vidjelo i u filmu Dane Budisavljević.

Da. Teško je. Meni se čini da roditeljima nije tako teško što bi oni sami imali nešto protiv toga, nego je roditeljima teško jer znaju da će njihovoj djeci biti teže u životu. Svaki roditelj ponajprije želi da njegovo dijete bude sretno. Ako dijete objavi da je gay, roditelj to poima intuitivno da su puno manje šanse za ugodan i sretan život.

Jeste li vi sretni?

Mislim da jesam. Baš zato što ne razmišljam o sreći.

>>Elton John skočio sam sebi u usta!

>>Dražen Ilinčić: Nikada nisam imao problema zato što sam gay