– Ustajem u pet sati. Na poslu moram biti u sedam, ali do Krapine se moram voziti oko 50 minuta. Radim do 15, doma sam oko 16.30, najedem se i presvučem, pa u staju ili na polje. I tako do 22 sata. Idući dan sve ispočetka – sažima u jednu rečenicu jedan prosječan dan u svom životu Draženka Grah (28) iz Zagorskih Sela, mag. ekonomije, savjetnica u Zagorskoj razvojnoj agenciji za promicanje regionalnog razvoja. I da, ona je i “djevojka koja uživa u poljoprivredi i prirodi te obožava traktore”, kako piše na Facebook stranici koju je otvorila kao jedina zagorska oračica i predsjednica Udruge natjecatelja u oranju Krapinsko-zagorske županije.
U školi su joj se rugali
Jedna je od samo dvije ili tri žene u Hrvatskoj koje ravnopravno s muškarcima izlaze na polja i nadmeću se tko će brže i bolje izorati brazde. – U našoj županiji se već 14 godina održavaju takva natjecanja, a ja sam se uključila prije šest godina, kad sam počela volontirati u županijskom Odjelu za poljoprivredu, koji ih i organizira. Kolege su znali da vozim traktor i da radim na polju, pa su me nagovorili da se prijavim. Prve godine bilo je problema jer su muškarci bili protiv, čak su zvali župana i molili ga da ne dopusti da se žena natječe. Nije to, govorili su, natjecanje za žene i da se, ako se već želim natjecati, otvori i posebna ženska kategorija. No, sad su se već navikli na mene – smije se. Vožnja na traktoru je, dodaje, opušta.
– Volim brzu vožnju po poljima, koja mi puni pluća. Traktor mi je kao dobar prijatelj jer vozeći ga zaboravim na probleme i nekako živnem – napominje.
Od dvije tehnike oranja, onoj s pomoću pluga ravnjaka i pluga premetnjaka, izabrala je prvu jer joj bolje ide. Pravila su jasno razrađena. Parcele za ravnjake duge su 100, a široke 20 metara. Žiri boduje otvaranje prvih brazdi koje moraju biti uredne i ujednačene cijelom dužinom, ocjenjuje se nalijeganje brazdi jedna na drugu, bez šupljina i ostataka bilja, opći dojam... Najbolji joj je rezultat bio drugo mjesto, a nikad nije bila gora od četvrtog. Draženku je uvježbavao otac Dražen, a dragocjeni su bili i savjeti prijatelja Tomislava Kuharića, državnog prvaka u oranju. No, najveća joj je zapravo škola svakodnevni rad na obiteljskom imanju.
– Roditelji se bave poljoprivredom više od 20 godina. Tata je bio zaposlen pa su krave i zemlja ostali većim dijelom na mami Božici, sestri Ivani i meni. Traktor sam naučila voziti s dvanaest godina. Radila sam na imanju tijekom srednje škole, kad su mi znali dobacivati da smrdim po staji, i kasnije na fakultetu na kojem sam izvanredno studirala. Danas imamo dvadesetak muznih krava i prodajemo mlijeko – kaže.
Loše stanje u poljoprivredi
Nakon studija, 2011. počela je sa stručnim osposobljavanjem u Krapinsko-zagorskoj županiji, ostala je tamo raditi četiri godine, a lani je prešla u Razvojnu agenciju u kojoj radi kao savjetnica za investicije. I na radnom mjestu i u selu vidi da stanje u poljoprivredi nije dobro i da je sve manje mladih spremno ostati na farmama.
– Sramota ih je valjda delati. Drugi je problem situacija u poljoprivredi koja nije bajna. Propadaju stočarstvo i mljekarstvo, a ljudi se bore za opstanak. Mladi bi svi samo na fakultete i svi bi bili neki direktori. Mene su roditelji naučili da bez rada nema kruha, a poljoprivreda je nešto što volim i čega se neću odreći – dodaje. Državno natjecanje u oranju održat će se 27. i 28. kolovoza u Velikoj Gorici, pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Draženka se tamo neće natjecati, ali će otići podržati dečke iz svoje udruge, a dogodine će ponovno, sedmi put, na županijskom natjecanju i ona pokušati izboriti plasman na državno.
Bravo! Svaka cast!