Visoki trgovački sud ukinuo je odluku suca Mislava Kolakušića, koji je odbacio žalbu Industrogradnje jer nije bila podnesena na vrijeme te je predmet vratio na ponovni postupak na Trgovački sud. No, predmet Industrogradnje više neće voditi Kolakušić nego drugi sudac.
Prema obrazloženju suda Kolakušić nije htio dati dokaze koji bi pokazali ispravnost njegove odluke da je žalba tvrtke bila nepravodobna te su zato odlučili žalbeni postupak predati novom sucu. Kolakušić je ljetos odbio i predstečajnu nagodbu Dalekovoda, a zakon poslao na procjenu ustavnosti. Dalekovod se žalio Trgovačkom sudu i tražio izuzeće suca, no žalba mu je odbijena i Kolakušić je ostao voditi postupak. Izuzeće istog suca tražila je i Industrogradnja, ali je njezin zahtjev odbijen jer nije imao ni procesne pretpostavke da bi se o njemu odlučivalo.
Tvrtka se žalila i Ministarstvu pravosuđa, zbog odugovlačenja i guranja u stečaj. No, odlukom Visokog trgovačkog suda od petka, Industrogradnja bi se ipak mogla izboriti za zaključenje predstečajne nagodbe.
Zašto nisu prebili dug?
No, bez obzira na odluku suda, slučaj predstečajne nagodbe Industrogradnje većina pravnika, kao i u slučaju još niza predmeta, smatra nepravednim jer se ponavlja kontinuirani problem gdje se nagodba prihvaća zato što su je velikim dijelom izglasali vjerovnici koji su istodobno i dužnici tvrtki. Odnosno, tvrtka koja je u predstečajnoj ona je koja duguje, a s njom povezane tvrtke te su koje potražuju.
Prema računici pravnika, u slučaju Industrogradnje čak je dvije trećine bilo takvih povezanih tvrtki, čije je potraživanje od prvog do drugog ročišta povećano za oko pet puta. Josip Galinec, predsjednik Nadzornog odbora Industrogradnje, bilo kakvu povezanost društava je opovrgavao. Povezanost je jasna uvidom u sudski registar pa su pravnici postavili logično pitanje – zašto međusobna dugovanja i potraživanja nisu riješili međusobnim prebijanjem, nego je bila potrebna predstečajna nagodba. No, najveći je apsurd to što bi se njome namirila samo četiri prijavljena zaposlenika u Industrogradnji grupi.
Naime, ostali zaposlenici, njih oko 300, bili su prije premješteni u društva kćeri i nad njima je proglašen stečaj. Imovina je ostala u Industrogradnji grupi, koja je zajedno s Industrogradnjom nekretnine u predstečajnoj nagodbi. Iako je Galinec radnicima, kako kažu, obećavao da će bez obzira imati pravo na svoja potraživanja, to nije bilo tako, a u zamjenu im je ponudio dionice Industrogradnje koje nemaju vrijednost i radnicima nisu rješenje. Zbog toga još traje spor radnika.
Optimističan plan
Tako je zakon omogućio, ako se predstečajna nagodba u konačnici potvrdi, da se povezane tvrtke, država i banke namire, a nakon čega će se, pretpostavljaju upućeniji, tvrtka možda ugasiti jer očito je da od imovine nakon namirenja neće ostati ništa, iako u planu restrukturiranja postoji optimističan plan daljnjeg poslovanja. A radnici će sudski, možda i godinama tražiti svoja zaostala potraživanja.
To je bilo i za ocekivati, sprega privatnog kapitala i pohlepe je ipak prevelika. Uistinu smo trenutno vrlo jadno drustvo. Svako radno mjesto (4) u Idustrogradnji vrijedi oko 1 milijardu kuna utvrdjenih potrazivanja, dok je 300 radnika zavrsilo na ulici i nece dobiti niti lipe u petom povezanom drustvu. Hvala Vam gospodo!