Hoće li se u Hrvatskoj uskoro, osim ploča, razbijati i glave

Kako je počelo, vjerojatno nećemo još dugo čekati da se u umjesto ćiriličnih ploča počnu razbijati glave. Jer kada za nekoga kažete da pripada “nevukovarskoj Hrvatskoj” ili da vas podsjeća na nacističkog zločinca Adolfa Eichmanna, onda zapravo one druge proglašavate neprijateljem s kojim se treba obračunati.

Riva u Vukovaru

Podijeljeno društvo dodatno se radikalizira zbog dramatične gospodarske depresije. Kada se teško nalazi racionalno rješenje, onda ne preostaje ništa drugo nego da se pronađe “žrtveni jarac” u ideološkom neprijatelju. A uvijek se nađe neka komunjara ili nacist koji su krivi za sve.– Svako je društvo konfliktno, ali se razlikuje po temama o kojima se vode sporovi.

Žalosno je da je većina naših ključnih konflikata vezana uz Drugi svjetski rat – kaže politički psiholog dr. Ivan Šiber dodajući da je ono što se dogodilo u Vukovaru zapravo političko ponavljanje splitske rive. Smatra da ideološki sukobi u nekoj mjeri koriste i eliti na vlasti, ali da ga puno više eksploatira HDZ koji je i isprovocirao sukobe. Hrvatska se zapravo nalazi u pretpolitičkom razdoblju jer u javnom životu dominiraju strasti, a ne interesi.– Strasti se pokazuju kroz ideološku isključivost, a interesi se rješavaju raspravom o problemima – zaključuje Šiber.

U Hrvatskoj smo još uvijek ukopani u neke “srijemske frontove” iz Drugog svjetskog rata. Zapanjujući je podatak da je 75 posto mladih ljudi naslijedilo ideologiju od svojih djedova iz Drugog svjetskog rata. Tako partizanski unuci glasaju za ljevicu, dok u desnici traže sreću i spas unuci ustaša i domobrana. Iako se u nekim detaljima stanje u Hrvatskoj može usporediti s Weimarskom Njemačkom, Šiber ipak vjeruje da situacija neće izmaći kontroli. Ne toliko zbog nas samih nego zbog okruženja.

Drugim riječima, veći su izgledi da nas Bruxelles europeizira nego da mi balkaniziramo Europu. Povjesničaru dr. Tvrtku Jakovini najviše smeta ta sirovost u rješavanju društvenih sukoba.– Ne bih rekao da je naše društvo konfliktnije od europskog prosjeka. Mi smo samo u nekim elementima primitivniji – kaže Jakovina. Više ništa nije isto jer se sada u nekim banalnim svakodnevnim situacijama traže ideološki neprijatelji.– Ovakav tip borbe za vlast producira da ćete željeti “svog“ liječnika, učitelja, poštara – kaže Jakovina.

Možemo zamisliti što bi se dogodilo da umre pacijent “komunjara” kojeg je operirao liječnik “ustaša”. Jakovina upozorava da razbijanje ploča može dovesti do razbijanja “nečega drugoga”, no misli da mi u ovome trenutku još nismo u takvoj opasnosti. Njegov kolega dr. Ivo Banac smatra da Hrvatska nije posebno konfliktno društvo. Ali je zato podijeljeno.– Naše podjele su svjetonazorske pa bi bilo korisno naći način njihova kanaliziranja u smjeru konstruktivnog dijaloga. No to, bojim se, nije pretjerano realno jer se monolog još uvijek lažno predstavlja kao dijalog. Naše podjele su prigušene, neupućenima nevidljive, ali često podmukle i zagrižene – ističe Banac dodajući da se one gotovo nikad ne prelijevaju na ulicu jer malograđanski mentalitet, tipičan za našu javnost, ne dopušta pretjerane strasti u javnom prostoru.

Otuđena vlast

To možda, nastavlja, objašnjava zašto nekoliko lampaša može zacrtati granicu između državne vlasti i mase u hodu. Znači li to da je strah vlasti od narodnog bijesa pretjeran ili nerazuman? U ovom trenutku da, ali i to se može promijeniti. U Hrvatskoj se rađa širok otpor posve otuđenoj i zastarjeloj vlasti. Novo je, dodaje, i to što se sve to događa unutar našeg novog europskog okvira. Prekasno je za balkansku represiju, a prerano za europski konsenzus.Sociolog Dragan Bagić smatra da sve češći konflikti mogu dovesti do eskalacije nasilja. A kao prvi idući fitilj vidi referendum zbog ćirilice: – Pitanje tog referenduma i hoće li do njega doći iduća je točka radikalizacije. Problem je i to što se na Dan sjećanja u Vukovaru prekinuo dijalog Stožera i Vlade koji je do tada kako-tako postojao.