Mea culpa, mea maxima culpa..., moj grijeh, moj preveliki grijeh... Mogla je tako uzdisati ova naša Hrvatska da je se, recimo, nekako moglo ugurati u neku veliku ispovjedaonicu pred ove predblagdanske dane. Redovi pred ispovjedaonicama pred Božić tradicionalno su dugački jer pravi vjernici u duši osjećaju obvezu ispovijedi pred blagdan, pogotovu ako kroz godinu nisu redovito stizali po sakrament pomirenja. I svatko će pronaći ili manji ili veći, tj. teži ili lakši grijeh, no da je cijelo društvo nekako stisnuti u jednu dušu, nagomilalo bi se ohoho onih glavnih, tzv. smrtnih grijeha. Hrvatska kao da je ogrezla u sedam smrtnih grijeha.
Na toj listi najvećih grijeha prvo mjesto zauzima oholost, koja se najtežim grijehom doima možda ponajviše zbog toga da nitko za sebe neće priznati, tj. uvidjeti da je ohol. Posebice oni koji su moćni i na vlasti, oni koji kroje sudbinu drugima. Pogledajte samo naše političke elite i dokle njihova oholost seže. Oholost je majka korupcije, čiji se razmjeri mogu vidjeti upravo posljednjih mjeseci.
Pogrešan put i grijeh struktura
Oholost je, zapravo, okosnica političkog sustava u Hrvatskoj, čija demokracija nije zasnovana na izboru stvarnih zastupnika iz baze kojoj odgovaraju, nego stranačko-partijskom kombinatorikom, koja u parlament uvodi robotizirane poslušnike, a koji su za svoju odanost nagrađeni bezbrojnim povlasticama. U vladama ne dominira stručnost, nego opet politička podobnost i oholost je upravo ona oblanda u koju je uvijena samouvjerenost takve vlasti da je ono što čini apsolutno nepogrešivo i neupitno. Već 20 godina Hrvatska nije kadra zbog svojih oholih i samozadovoljnih elita krenuti naprijed, pa je riječ o eklatantnu primjeru (po)grešnog puta koji je prije 13 godina tada još novi nadbiskup zagrebački Josip Bozanić okarakterizirao grijehom struktura koja je (kako to sada dobro vidimo, jao) prožela sve od vrha do dna.
Premda je klasifikacija tih "smrtnih" grijeha još srednjovjekovna i nakon oholosti slijedi škrtost pa bludnost, zatim zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost i lijenost, ona je i dandanas aktualna.
Škrtost se ogleda na svakom koraku. Odnosno, preformulirana u neutaživu glad za ubiranjem profita, grabljenjem samo sebi, a drugima dijeljenjem mrvica, škrtost udara u statiku temelja svake zajednice, u kojoj je bogatim škrcima zajamčeno blagostanje, a siromašnima ništa. Oni se mogu liječiti skupim medicinskim tretmanima, a kada im ni to ne pomaže, onda odlaze u inozemstvo. Škrti nisu samo prema pojedincima u društvu nego i prema državi pa ne plaćaju redovite zajedničke doprinose i poreze, a kako su u sprezi s oholima, nitko protiv njih ništa ne poduzima i njihova društvena moć raste na štetu pauperizirana sloja koji postaje sve veći i veći.
Sedam gnusoba
Preskočimo načas bludnost, jer zavist, koja je četvrta na top-ljestvici kapitalnih grijeha ide ruku pod ruku s ove prve dvije. Zavist rađa mržnju, a mržnja osvetu. Ona poput karcinoma razjeda dušu i kadra je metastazirati do neslućenih razmjera. Stavljajući sve na materijalno, glamur i lažni sjaj, hrvatsko društvo razvilo je kod pojedinaca i pojedinih grupa ovisnost o zavisti, pa se njome hrane do neslućenih razmjera. Dakako, malo je onih koji drugima zavide na dobrome obrazovanju, znanju stranih jezika, produhovljenosti i dobrom odgoju djece. Zavidi se na velikim stanovima i plaćama, novcu i imovini, kućama i autima...
I kada je to na prvome mjestu, onda se širom otvaraju vrata grijehu bludnosti. To potvrđuju i statistike pa se prema nekima svaki peti brak raspada. Sigurno ne zbog čednosti...
Izvorna lista grijeha, tj. "sedam gnusoba" nalazi se u Starom zavjetu, u poglavlju Izreka, u kojem se nabraja šest stvari koje Gospod mrzi, a sedma je "gnusoba njegovu biću". To su: ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, lažan svjedok koji širi laži i čovjek koji zameće svađe među braćom.
Međutim, mi Hrvati možemo se pohvaliti da neke svoje grijehe možemo potkrijepiti i statističkim uzorkom. Poput, primjerice, neumjerenosti u jelu i piću, pa smo deveti na svijetu po debljini, a visoko šesto mjesto s 12,3 litre alkohola po glavi stanovnika držimo među europskim zemljama. Dakako, koliko možemo pretjerivati i u jelu i u piću pokazat ćemo upravo ovih blagdanskih dana, kada će se rušiti rekordi u prejedanju i opijanju kao da je sutradan smak svijeta.
Suvremeni grijesi
Mnogima to, dakako, nimalo ne smeta, no bit će srditi na sve oko sebe. Svi su nam za sve krivi: od lijenih i šupljoglavih političara, nesposobnih gospodarstvenika i smotanih sindikata, uštogljene Crkve, ishlapjelih staraca i nesnosne mladeži. Zna se da srditost nimalo nije produktivna. Dapače, može posve blokirati čovjeka, a valjalo bi poći prvo od samoga sebe. To znači, eliminirati barem lijenost, kao sedmi na ljestvici smrtnih grijeha i polako se početi penjati prema vrhu ljestvice. Jer, u međuvremenu, moglo bi se dogoditi da vam Crkva staru listu smrtnih grijeha zamijeni novom. Naime, prije oko dvije godine u Vatikanu su staru listu sedam smrtnih grijeha preradili i prilagodili malo modernom društvu pa je na konferenciji za novinare biskup Gianfranco Girotti, koji je inače specijalist za pitanja ispovijedi, predstavio nove pošasti. To su: trgovanje drogama i njihovo uživanje, zloupotreba djece i mladih, uništavanje okoliša, prostitucija, manipuliranje genima, utrka za dobiti (profitom) i luksuz.
No zasad u nas nema straha. Kako mi kaskamo za svjetskim tijekovima, ti su grijesi tek pred nama. No brzinom kojom smo predani griješiti, nije teško pogoditi da ćemo se među novim grijesima brzo udomaćiti.
Inače, u svijetu se često sastavljaju tzv. top-ljestvice suvremenih grijeha čovječanstva. U posljednjem desetljeću sastavljena je tako lista od čak deset suvremenih grijeha. Na prvome je mjestu terorizam, zatim nacizam pa korupcija. Međutim, nakon toga slijede istospolne zajednice pa preljub, ali i homoseksualizam. Na sedmome je mjestu voajerizam, pa tek onda pravna nesigurnost i iskorištavanje čovjeka za potrebe kapitala. Jedi, pij, puši i troši deseti je na toj top-ljestvici.
Kada bi se danas provela anketa među ljudima o tome koji su grijesi na prvome mjestu u našoj zemlji, sigurno bi to bila korupcija, iskorištavanje i manipulacija radnicima i njihovim pravima te pravna nesigurnost, koja rađa neizvjesnost. No svi ti moderni grijesi duboko su utkani u one izvorne, koji formiraju čovjekovu narav i odnos prema Bogu, jer grijeh nije pravna kategorija, može biti moralna, ali je za vjernike nadasve smještena u transcendentni kontekst. Jer npr. oprost za smrtni grijeh ne može se dobiti na nekoj akcijskoj rasprodaji, čak ni u USKOK-ovoj ponudi oprosnica. Za vjernike je to isključivo vjersko pitanje, a kako smo većinski katolička zemlja, sve je očito od općega značenja.
Ma koji 7, 777777777-....................