velika nesreća

'Držala sam se za čamac koji se više puta prevrnuo i preživjela'

Foto: 'Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL'
'Držala sam se za čamac koji se više puta prevrnuo i preživjela'
22.09.2013.
u 20:25
O tragediji su izvijestili svi vodeći europski mediji, i danas se smatra jednom od najvećih riječnih nesreća u Europi
Pogledaj originalni članak

"Franca, nemoj puštati čamca, samo se drži i preživjela buš!" Tog se povika i danas dobro sjeća Franciska Šestan (77) iz Preloga, jedina živuća učesnica velike nesreće na rijeci Dravi prije 60 godina. U čamcu koji se prevrnuo u hirovitoj i nabujaloj rijeci, život je izgubilo 14 mještana koji su plovili na drugu obalu, u sječu vrbove šibe

- Drhtala sam od straha jer nisam znala plivati. Voda je bila hladna - prisjeća se Franciska. Tadanja općinska vlast dopustila je korištenje samo dva čamca, iako ih je bilo više slobodnih. Ljudi su se nagurali u njih i uskoro je počela prodirati voda.

- Dečko s kojim sam tad hodala rekao je da neće biti dobro, da ćemo se kupali jer je ružno sanjao. Kad smo se natrpali u čamac, nas 29 u jedan, netko je s obale dobacio da pazimo da se vrh ne potopi, jer ako se potopi, prevrnut ćemo se. Upravo se to i dogodilo. Uhvatila sam se za dečka i rekla mu da ne znam plivati. Odgovorio je da se ništa ne sekiram. Hvala Bogu, ostali smo živi i on i ja - priča Franciska, koja je tog rujna 1953. godine imala samo 17 godina.

Nesreća se dogodila rano ujutro, oko osam sati. O njoj su izvijestili svi vodeći europski mediji, i danas se smatra jednom od najvećih nesreća na nekoj rijeci u Europi. Dva utopljenika nikad nisu pronađena. Prosječna dob stradalih bila je 36 godina. Franciska kaže da je ograničenjem broja čamaca vlast htjela držati pod kontrolom sječu šibe koja se naplaćivala. Manji broj čamaca bilo je lakše imati pod nadzorom. Za tu tragediju nitko nije odgovarao, a sve do prije nekoliko godina nije bilo ni spomen-obilježja.

- Sjećam se jedne bake koja nije htjela ispustiti srpove iz ruke. Na kraju su je nagovorili da ih odloži u čamac. Sve nas je mogla isjeći. Ja sam se spasila držeći se za čamac koji se nekoliko puta prevrnuo. Kad su me izvukli van, vidjela sam susjedu Tereziju Lukačić koja je vikala da joj se tata utopio. Kako znaš, pitala sam je. Cijelo vrijeme je, veli, pokraj nje plovila njegova kapa. Otrčala sam doma, klekla pred raspelo i zahvalila Bogu što me poštedio - prisjeća se F. Šestan.

Nakon nesreće broj čamaca nije se više ograničavao.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.