Zašto država odlučuje o otvaranju kafića, a o otvaranju škola županije iako boravak djece u zatvorenim školama nosi veći rizik za širenje epidemije od boravaka odraslih na terasama kafića? Ne treba li biti obratno? Kako to da županije ne odlučuju ni o čemu bitnom vezanom za škole, ne mogu odlučiti ni o pomicanju praznika za tjedan dana, a sad im se u jeku epidemije prepušta odluka o tome kako će održavati nastavu?
Iako djeca imaju mali rizik od razvijanja teškog oblika COVID-19, što to znači za 30-ak djece i njihove obitelji koja su zbog zaraze razvila multisistemski inflamatorni sindrom, a je li im privremeno ili trajno narušeno zdravlje to zasad nitko ne zna. Na teže obolijevanje ni jednog djeteta koje se može izbjeći država i županije ne smiju gledati kao na ukalkulirani rizik jer život i zdravlje svakog djeteta preteže nad općim interesom. Naravno da ne mogu škole biti zatvorene dok se epidemija posve ne iskorijeni, ali rizik za širenje epidemije mora se svesti na minimum bez kalkulacija da je prihvatljivo ako strada manji broj djece i ako se epidemija ne razbukta u mjeri da opet dnevno umire autobus ljudi.
Dok je Austrija obvezala sve u javnom prijevozu, trgovinama, državnim i zdravstvenim ustanovama da nose FFP2 maske, kod nas će djeca i dalje ići u školu s beskorisnim pamučnim maskama koje služe državi i županijama kao alibi da se nešto poduzelo. Austrija će potrošiti pet milijuna testova na učenike i učitelje čim se vrate u škole, a kod nas se djeca ne testiraju ni ako su bila u kontaktu sa zaraženim djetetom, pa se onda manipulira brojkama i tvrdi da se virus ne širi iz škola.
Umjesto da je odluku o otvaranju škola, a na prijedlog županija, donijelo nadležno ministarstvo i Nacionalni stožer uz obvezujuće pozitivno mišljenje epidemiologa, virusnih imunologa i drugih liječnika, mi slušamo koji su župani spremni djecu vratiti u škole, a koji nisu! Koje su to kompetencije župana da procijene rizik za širenje epidemije? Prebacivanje ovlasti s države na županije i škole po mišljenju pravnika ne znači da se država može time odreći odgovornosti za štetne posljedice ako je to bio cilj odluke. Paradoks je da županije i župani ne mogu odlučivati o terasama kafića, ali zato mogu o školskoj djeci! Što će nam onda epidemiolozi i virusni imunolozi?
Pojedini župani treniraju strogoću, to im je valjda fetiš, osim što demonstriraju svoju isforsiranu, potkupljivu i nametnutu "moć", dok još mogu. Pravo je pitanje - gdje je logika i "sigurnost građana" na otvorenim bazenima u hrpetini ljudi bez maski i razmaka, dok je nemoguća misija da si kvartovski kafić zaradi koji kunu na račun "kavice s nogu", dok su istovremeno aparati s kavom doslovno silovani i stalno svjedočimo pumpa-coffee-piva-partyjima? Nema veze što je često kava iz aparata bolja nego ona u kafićima, problem je u nelogičnim odlukama koje je nemoguće pobrojat', a zbog kojih trpi cijelo društvo na razne načine, ne samo ekonomski. Također se moglo popiti i kuhano vino na otvorenom prostoru za vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika, gdje je manevarski prostor još i veći, ali kome pričati, kad svatko svoju logiku tjera, a logike nema? Bez problema dođeš i naručiš recimo "pizzu to go", ali ne možeš "coffee to go" u lokalnom kafiću? Našu pamet i logiku zaista treba izvoziti, koliko je ima.