TAJNA ISTRAGA - udar na slobodu govora

Država tajnošću štiti mućke

05.01.2009.
u 00:58
Pogledaj originalni članak

Kreatori izmjena Zakona o kaznenom postupku u tajnosti su izveli jedan od najvećih udara na slobodu govora u nas i, što je još gore, pripremili su plodno tlo za razvoj korupcije u kaznenom pravosuđu.

Posljednjih dana prošle godine kao grom iz vedra neba ne samo među sudskim izvjestiteljima odjeknula je vijest o tajnosti istrage koju moraju čuvati “sve osobe koje saznaju sadržaj postupovne radnje tijekom istrage”. U Ministarstvu pravosuđa, prenijela je Hina, rečeno je da stoga i novinarima od 1. siječnja prijeti do tri, a u težem slučaju i do 10 godina zatvora. Zato je i glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu u petak na upite o istragama zanijemio.

I premijer mora paziti
Čak će i premijer ubuduće morati voditi računa kako će priopćiti razloge smjene nekog suspektnog ministra recimo u vezi s aferom Brodosplit ili zbog istrage o mitu. Zapravo, takve vijesti uopće ne bi smjele nekažnjeno doći do premijera, a i kad bi ih on prenio, mediji to ne bi smjeli objaviti ako je ispravno tumačenje da se to odnosi i na novinare.

U protivnom, dakako u tajnoj istrazi, moralo bi se otkriti tko je sve prenosio tu strašnu tajnu. Bude li zakonodavnu inovativnost pratila i adekvatna praksa progona, sve ono što se dosad radilo sa strahom od nerijetko jedine ozbiljne sankcije - kako bi to moglo biti objavljeno u medijima - država se pobrinula da zaštiti čast sumnjivaca. I to je najveća blagodat tajnih istraga! Jer, i dosad su suci svaku istragu mogli proglasiti tajnom kad je to bitno za uspješnost postupka.

No, sada je tajna čak i da se protiv nekoga vodi istraga ili da je pritvoren. Time je, nakon što su 2002. za koalicije SDP-a službenom tajnom proglašeni podaci o identitetu kazneno prijavljenih osoba, zaokružena zaštita lika i djela mafijaša, zločestih političara, dužnosnika, poduzetnika, kriminalaca, lokalnih mangupa...

Ako ikada više studenti vide profesora s lisičinama na rukama, nitko im neće smjeti reći je li to zbog mita ili jer je odao tajnu o istrazi na faksu. Paradoksalno je da je nedavno član tzv. zločinačke organizacije oslobođen optužbe za prijetnju novinarki jer ona nije službena osoba. Zakonodavac nije ništa učinio za žrtvu.

Ali, zato je službena tajna da se vodi istraga zbog prijetnje novinaru!? Dok je nekoć bila potrebna “samo” hrabrost da se objavi istražna tajna o priznanju likvidacije obitelji Zec, danas bi i Stjepanu Mesiću kao donositelju zapečaćenog zapisnika o saslušanju osumnjičenika pred istražnim sucem, kao i novinaru Davoru Butkoviću i uredniku Denisu Kuljišu prijetilo i do 10 godina zatvora. Jedino je olakotno što bi se mogli nagoditi s državnim odvjetnikom oko sitne sankcije.

Nismo znali za tu tajnu
Zato je sada važno biti dobar s tužiteljima. Spis može i ležati u ladici do zastare. Osumnjičenik može biti i žrtva neke političke igre i tko zna što se sve može događati iza kulisa istrage u zemlji blago rečeno nedozrele demokracije, korumptivno rizične i s ispolitiziranim pravosuđem, ali bez obzira na javni interes to se ne smije objaviti jer je to - istražna tajna!?

Dok sudske odluke podliježu kontroli višeg suda i javnosti, istražne radnje više ne podliježu nikakvoj kontroli. Doduše, novinari mogu - čuvajući tajnost izvora informacije - izvještavati pod izlikom da nisu znali da je to istražna tajna. Ali, prihvate li državni odvjetnici, čini nam se ipak preširoko tumačenje Ministarstva pravosuđa, i zatvorski kapaciteti morat će se proširiti za nositelje vijesti iz istrage. No, čak i ako se s tim paragrafima neće tući novinare, činjenica je da medijima nitko neće smjeti odati mućke iz tajne istrage.


Odgovaraju samo sudionici istrage?

S obzirom na to da se u drugom stavku odredbe o tajnosti istrage navodi kako će “tijelo koje poduzima radnju” upozoriti osobe “iz stavka 1.” da se kršenjem obveze čuvanja tajne koju su “tom prilikom saznale” čini kazneno djelo, logičnije je tumačenje da se to odnosi isključivo na sudionike istrage, a što novinari nisu. K tomu, sporna odredba govori o tajni, a ne o “službenoj tajni”, pa se onda odgovara za bitno lakše kazneno djelo “povrede tajnosti postupka”.


Što ne bismo mogli objaviti

Za istragu protiv naručitelja ubojstva Ive Pukanića javnost ne bi smjela saznati, a čak i Dušku Miljušu prijeti zatvor kad bi izvijestio da su pritvoreni njegovi napadači. Istraga o milijunskom torbarenju dionicama T-HT-a je tajna, a danas bi bili zakinuti i za istragu u slučaju Glavaš. Danas sud ne bi, kao 2005., smio izvijestiti o istrazi u povodu prijave Efraima Zuroffa protiv Milivoja Ašnera za ratni zločin nad civilima 1941./42. u Požegi, a niti bi ministar pravosuđa smio priopćiti, bez obzira na interes koji prelazi granice naše zemlje, da je od Austrije zatraženo njegovo izručenje.

Pogledajte na vecernji.hr