Kao što je i obećala, šefica Europske komisije progurala je novu Direktivu za reguliranje platformskog rada, koja bi, ako sve bude po planu, trebala biti obvezujuća za dvije godine. Istovremeno je i hrvatska vlada pokrenula pregovore o uključivanju platformskih radnika u novi Zakon o radu.
Plan je da taj zakon stupi na snagu od sredine iduće godine, znatno prije nove europske direktive koja donosi definicije i kriterije prema kojima bi se rad za neku platformu trebao smatrati radnim odnosom. Komisija, naprimjer, procjenjuje da bi svaka peta osoba koja trenutačno radi preko platformi trebala biti u klasičnom radnom odnosu koji bi im donio pripadajuća prava, ali i obaveze, prije svih obavezu plaćanja socijalnih doprinosa i poreza na dohodak.
Tvrde da u EU oko 28 milijuna osoba radi preko platformi, što je gotovo desetina ukupne zaposlenosti, a za četiri godine taj bi broj mogao narasti na 43 milijuna. Po kriterijima, najmanje 5,5 milijuna platformskih radnika trebalo bi biti u klasičnom radnom odnosu, dok su ostali vjerojatno samozaposleni, studenti, umirovljenici, drugdje stalno zaposlene osobe...
Ukupni prihod platformi procjenjuje se na 14 milijardi eura, no sve su to samo procjene jer je globalno i digitalizirano tržište znatno ispred regulatora. Slično je i s kriptovalutama koje zauzimaju sve veći dio financijskog kolača, a države i regulatori ne znaju kako bi se uopće nosili s tim segmentom tržišta koje funkcionira po svojim pravilima osmišljenim daleko izvan etabliranih centara moći.
Platforme korisnicima nude jeftiniju uslugu jer je ona dobrim dijelom oslobođena javnih davanja, poreza i doprinosa s kojim je klasični radni odnos znatno skuplji. Teško je očekivati da će ikoja država šutke stajati po strani i gledati da joj se smanjuje porezna baza. Motiv zbog koji Europska komisija, ali i pojedine države, pokreću regulaciju platformskog rada naoko je samo socijalni i vođen brigom za traumatizirane dostavljače.
Europske države svojim građanima nude širok spektar socijalnih prava i javnih usluga, kojih ne bi bilo da ne postoji solidarnost u plaćanju poreza. Uvijek je pitanje mjere, je li porezni teret razmjeran kvaliteti javne usluge i ostaje li ljudima dovoljno za pristojan život.
Platforme će se, očito, morati tome prilagoditi, s tim što će i dalje biti u velikoj prednosti jer su inovativniji i brži od bilo koje administracije.
>> VIDEO U crkvu tijekom božićnih blagdana bez COVID potvrde: Nije bilo razgovora o uvođenju COVID potvrda u crkve na susretu Stalnoga vijeća HBK s premijerom i predstavnicima Vlade
To vam je tako, da bi uhljebi i političari imali, građani moraju platiti. Tu je naročito interesantna EU, koja se zadnjih par desetljeća bavi isključivo uvođenjem novih birokratskih ograničenja i novih poreza... U svemu tome, danas je EU iza Amerike i iza Azije, više nije nikakav faktor na svjetskoj sceni, a uskoro će po BDP-u pasti i ispod ujedinjene Afrike... Više EU proizvode nitko izvan EU-a ne kupuje, već desetljećima EU nije iznjedrila niti jednog jedinog tehnološkog globalnog igrača, u novim tehnologijama je nigdje nema, proizvoditi se ništa u njoj ne isplati itd. Politika i birokracija samo produbljuju to stanje, samo se sve više zakopavaju... A umjesto u konkurentnosti i tržišnom natjecanju izlaz se traži u zatvaranju i regulaciji tržišta, jačanju javnih struktura i donošenjem rigidnih propisa... Već ovako EU gubi godišnje 3% visokoobrazovanih ljudi, toliko više takvih ode iz EU-a nego što ih se privuče. To je poprilično indikativno...