Bivša službenica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo morat će Republici Hrvatskoj vratiti sve plaće koje su joj isplaćene od lipnja 2013. kad je zbog navodnog mobbinga iskoristila zakonsku mogućnost da ne radi, sve do studenog 2018. kad je dala otkaz, ukupno 407.507,87 kuna, sa zateznim kamatama koje teku od svake pojedine isplate. Mora vratiti i 3500 kuna božićnice i dara za djecu, te još naknaditi državi i parnični trošak od 20.000 kuna. Tako je presudila Melanija Centner, sutkinja Općinskog radnog suda u Zagrebu, a što je posljedica prethodno izgubljenog drugog spora u kojem službenica nije uspjela dokazati da je bila izvrgnuta diskriminaciji i mobingu.
Prema članku 134. stavkom 5. Zakona o radu ako nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik ima pravo prekinuti rad pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od prekida rada. I za sve vrijeme dok traje sudski spor ima pravo na isplatu plaće. U listopadu 2018. Županijski sud u Rijeci pravomoćno je potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu kojom je odbijena tužba službenice radi zaštite od diskriminacije. Sljedeći mjesec službenica je dala otkaz. Zbog toga se Republika Hrvatska pozvala na stavak 7. ranije spomenutog članka prema kojem u tom slučaju poslodavac može tražiti povrat isplaćenih plaća, kao i na presudu Vrhovnog suda Revr 1189/2011 u kojoj je o tome zauzeto stajalište u korist poslodavca u slučaju kad se pravomoćno utvrdi da prekid rada nije bio opravdan.
Službenica je tvrdila da je opravdano izostala s posla sukladno Zakonu o radu te da je pogrešno tvrditi kako nema pravo na naknadu plaće jer je izgubila spor o utvrđenju diskriminacije i povrede dostojanstva. Ali, sutkinja je obrazložila "da bi se tuženikov sporni prekid rada smatrao opravdanim izostankom s radnog mjesta, ovaj sud smatra da bi to bilo samo u slučaju tuženikovog uspjeha u prethodnoj parnici Pr-9296/13, koju je kao tužitelj vodio radi utvrđivanja diskriminacije i povrede dostojanstva". Zakon omogućuje radniku da prekine rad i stvar je njegove procjene hoće li tu mogućnost iskoristiti. Prekid rada nije uvjet za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu od diskriminacije i povrede dostojanstva. Konzumirajući to pravo radnik nije neopravdano izostajao s posla. Ali, izostanak s posla postao je neopravdan u trenutku pravomoćnosti presude kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev o utvrđenju diskriminacije.
Prekinuvši rad iako to nije obvezan, radnik preuzima rizik da će u slučaju neuspjeha u postupku radi utvrđivanja diskriminacije i povrede dostojanstva možda biti obvezan vratiti poslodavcu primljene iznose plaća, te druga materijalna prava. Gubitkom tog spora i prekid rada je bio neosnovan. Službenica se može žaliti na tu presudu. Premda, bilo bi super za radnike kad bi pukim traženjem sudske zaštite od diskriminacije, bez obzira na ishod tog spora, stekli pravo ne dolaziti na posao i primati plaću. Onda bi svi umjesto otkaza podnosili tužbe za diskriminaciju i nadali se da će suđenje trajati što dulje.
VIDEO Ophodari Čistoće provjeravaju kante i lijepe naljepnice zahvale ili upozorenja, imaju i GPS lokatore!
Da je bila pametna, ili ona ili njen odvjetnik, mogla je dolaziti na posao i ne raditi ništa, tako ne bi morala vratiti ništa jer je bila na radnom mjestu