Vrijeme je za naplatu dugova. A nije teško zaključiti da je Salzburg nešto ostao dužan Dinamu. Nije se potrebno vraćati daleko u povijest i prisjetiti se 2009. godine i kvalifikacija za Ligu prvaka. Dinamo je u Salzburgu ostvario dobar rezultat iako je mogao i bolji od tih 1:1. Da nije bilo suca Pavela Kralovca i njegovih čudnih odluka u posljednjim trenucima utakmice, a i ne samo u njima.
Podsjetimo, plavi su imali tih 1:1, pogodak Ziecklera poništio je Mario Mandžukić lobom u 63. minuti i razveselio navijače plavih. No, nije sve dobro završilo. Plavi su ostali bez dva važna igrača, bez Mandžukića koji je dobio dva žuta i pocrvenio u 90. minuti, Etto je skupio žute i nije mogao igrati....
– Bila je to vrlo vatrena i čudna utakmica. I nikad nije završena. Svašta se događalo u tim zadnjim trenucima, Mandžukić je bio pogođen nečim u glavu, bacali su domaći navijači predmete koji su letjeli i oko sudaca, a na kraju je isključen Mandžo. Mislim da smo bili oštećeni i za jedanaesterac – prisjetio se tadašnji trener plavih Krunoslav Jurčić.
Moglo je biti i 3:0 za plave
Da, mogla je ta utakmici biti i prekinuta, tada bi bilo vjerojatno 3:0 za Dinamo, ali sve se to zataškalo pa i taj nikad označeni kraj susreta. Za plave su tada igrali: Butina, Etto, Bišćan, Lovren, Glavina, Vrdoljak, Badelj, Sammir, Morales, Papadopoulos i Mandžukić (na klupi Kelava, Tomečak, Chago, Carlos, Barbarić, Slepička i Sivonjić)
U drugoj, zagrebačkoj utakmici stigao je poraz (1:2) i kraj nade da Dinamo može do Lige prvaka.
– Probali smo igrati više napadački iako smo bili bez Mandžukića, sjećam se da je Papadopoulos izjednačio. Na kraju smo krenuli još ofenzivnije i primili smo gol koji je značio kraj za nas – veli Jurčić.
U toj su utakmici igrali Butina, Lovren, Bišćan, Carlos, Glavina, Chago, Vrdoljak, Badelj, Sammir, Morales i Papadopoulos (još su ušli Slepička, Kramarić i Barbarić).
Bilo je to vrijeme stvaranja velikog Salzburga, radili su se planovi za Ligu prvaka, trener je bio veliki Huub Stevens. Pa onda i ne treba čuditi poguranac sudaca ili žmirenje Uefe. Austrijski klub nije uspio ući u Ligu prvaka te godine, ali je zato u Europskoj ligi ostvario svih šest pobjeda, pali su po dvaput Villarreal, Lazio i Levski.
U Dinamu nije bilo baš dobro, ispadanje od Salzburga uzburkalo je strasti, Zdravko Mamić je Mandžukića zbog isključenja u prvoj utakmici kaznio s nevjerojatnih 100.000 eura. Možda je sad došlo vrijeme za naplatu dugova u Salzburgu, možda se sad u Mozartovu gradu neće svirati po austrijskim notama.
– Prošle sezone Salzburg je igrao strašno agresivno, odličan presing, vodio ih je Nijemac Roger Schmidt koji je sad u Leverkusenu. Većinom su ostali na okupu, doduše Senegalac Sadio Mane otišao im je u Southampton za veliki novac (oko 15 milijuna eura), a on im je bio važan igrač. No, dobra su momčad.
Plavi malo zabijaju u Europi
A Dinamo, koliko je dobar?
– I dalje ima dobrih stvari, ali i propusta. Mislim da nedostaje karakterna selekcija igrača, ne mislim to jesu li dobri dečki, žele li se boriti, mislim na pobjednički karakter. To je pokazala utakmica sa Celticom, vrhunski igrači tu bi utakmicu dobili, zabili bi golove iz onih prilika, i to je razlika između vrhunskih i dobrih igrača. Dinamo ima i drugih problema, svi smo već govorili o sporoj zadnjoj liniji zbog čega ta zadnja linija ne može igrati visoko pa nastaju rupe između linija, dođe do umora. K tome, u veznom redu igrači se puno miješaju. To je dobro da se zbuni suparnika tijekom utakmice, ali događa se da onda na jednoj strani imamo previše, a na drugoj premalo igrača, da se zbune u vraćanju u defenzivu... No, Dinamo je počeo ulagati u igrače, tako pokušava riješiti pitanje realizacije što je bio problem zadnjih 5-6 godina. Plavi u Europi daju malo golova, a jednom sam vam, karikirajući, rekao da se to lako može riješiti dovođenjem Ibrahimovića, Messija... A znamo da je to nemoguće – govorio je Kruno Jurčić.
Nije želio reći bi li radije vodio današnji Dinamo ili onaj koji je imao te 2009. kad plavi nisu prošli preko Salzburga.
– Teško je to uspoređivati, tada je igrao Lovren, a on u to vrijeme nije bio igrač kao danas kad je vrhunski stoper. U uzvratu mi je na stoperu igrao Carlos... – dodao je Kruno.
Plavi imaju pravo na optimizam, u Europi su igrali ove sezone jako dobro. Kuriozitet je da su dvije utakmice u kojima su igrali odlično – izgubili. Onu ključnu u Maksimiru od slabašnog Aalborga kad su ostali bez Lige prvaka, i ovu posljednju, u skupini Europske lige, u Glasgowu od Celtica. No, pokazali su da znaju igrati, da se mogu nositi sa svakim.
Hrvatska kolonija
Ono što im još malo fali je kontrolirani nogomet svih 90 minuta. Zbog tog kontroliranog nogometa sprdali smo se s Jurčićem koji je na njemu inzistirao. A utakmica s Celticom pokazala je koliko je to važno. Nisu imali kontrolu u prvih 15-ak minuta i primili su gol. Ostali dio utakmice bili su apsolutno bolji, sve držali pod svojom kontrolom, ali nisu uspjeli zabiti i ostali su bez plijena u Glasgowu. Nadajmo se da će sad u Salzburgu biti bez "žutih minuta".
Salzburg nije bio samo mjesto nesreće plavih, bilo je tamo mnogo sretnih Hrvata. Povezanost Salzburga i našeg nogometa ide ipak mnogo dalje i šira je od te dvije utakmice iz 2009.
Otto Barić je s tom momčadi napravio veliki uspjeh, uz dva naslova prvaka i kup, odveo ju do finala Kupa Uefe 1994. godine kad su u dvije utakmice izgubili od Intera, godinu dana poslije igrali su Ligu prvaka. Barić je radio sa Slavkom Kovačićem i Marinkom Koljaninom, bili su sjajan trio. No, imali su u igračkim redovima i naše igrače. Duboki trag ondje su ostavili Nikola Jurčević, Damir Mužek i Tomislav Kocijan. Tako da su zlatno doba ovog kluba obilježili upravo Hrvati.
Poslije je ondje igrao i Mladen Mladenović, a onda i naš današnji izbornik Niko Kovač. Kovač je, kao i prije Jurčević, bio ne samo igrač Salzburga već jedno vrijeme i trener te momčadi.