Dubrovački biskup Uzinić: Žrtve, prijavite svećenike pedofile

Prije mjesec i pol u Vatikanu je na međunarodnom simpoziju o pedofiliji u svećeničkim i redovničkim krugovima sudjelovao u ime Hrvatske biskupske konferencije dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, s kojim smo razgovarali o toj užarenoj temi koja potresa Katoličku crkvu u Hrvatskoj posljednjih dana.

Koji je bio razlog sazivanja takvoga skupa?

- Mnogo je razloga zbog kojih je u Rimu, u organizaciji Kongregacije za nauk vjere i Papinskog sveučilišta Gregorijana, organiziran simpozij "Prema ozdravljenju i obnovi" o kojemu govorite. Već sam naziv nudi svojevrstan odgovor. Simpozij je pokušao pronaći odgovore na pitanje kako prepoznati žrtve svećeničkog zlostavljanja, kako im pomoći da ozdrave, kako prepoznati zlostavljače i kako im pomoći na njihovu bolnom putu ozdravljenja i obnove, kako pomoći obiteljima žrtava, zajednicama i mjesnim crkvama u kojima se dogodio zločin, svećenicima koje se zbog pojedinaca etiketira kao pedofile, pa i biskupima kojima se doista teško suočiti sa spoznajom da je i u njihovoj Crkvi nešto takvo moguće. Simpozij nam je pokušao posvijestiti da nema mjesta na svijetu gdje se takvo što nije moglo dogoditi, ali nas je želio i poučiti što poduzeti – osobito kad je u pitanju primanje svećeničkih i redovničkih kandidata, njihov odgoj i pripuštanje ređenju – da se neke stvari nikad više ne bi ponovile i, ako se slučajno ponove, na koji način se s njima trebamo nositi.

Simpozij za ozdravljenje Crkve

I kako se nositi?

- Upravo tome trebale bi pomoći i smjernice za ponašanje u ovakvim slučajevima koje bi, prema jednoj prijašnjoj uputi Kongregacije za nauk vjere, sve biskupske konferencije trebale pripraviti do kraja ove godine. Sažeto rečeno, simpozij je želio u konačnici pomoći Crkvi u svim njezinim dimenzijama da ozdravi i da se obnovi kako bi sa svim svojim sredstvima mogla stati na čelo međunarodne borbe protiv zlostavljanja djece u svim njezinim oblicima, a osobito na području seksualnog zlostavljanja. Pedofilija nije samo problem Katoličke crkve, koliko god da se u javnosti povremeno stječe takav dojam, ali Katolička crkva se s pravom osjeća najviše pogođena tim zlom jer je ponašanjem svećenika zlostavljača bitno kompromitirano njezino poslanje.

Je li onda pedofilija doista tolika pošast ili se radi o namjernom izvlačenju pojedinačnih slučajeva na svjetlo dana?

- I jedan slučaj je mnogo. Nažalost, nije riječ o jednom pojedinačnom slučaju nego o zlu svjetskih razmjera. Ako je istinita tvrdnja dvojice američkih sociologa koju smo nedavno mogli čuti, da se samo 1,4% slučajeva seksualnog zlostavljanja odnosi na katoličke svećenike, a da se svi drugi slučajevi događaju u drugim društvenim slojevima, osobito u obitelji, i ako tu tvrdnju spojimo s činjenicom da je Kongregacija za nauk vjere u proteklih deset godina od kad je postala kompetentna za ove slučajeve zaprimila 4000 prijava – neke od njih se odnose na više, a neke i na mnoštvo žrtava – onda, makar se ta brojka od 4000 ne odnosi samo na zločine počinjene u tom razdoblju nego i na one iz prijašnjih razdoblja, možemo shvatiti opsege tog zla. Moguće da netko i kalkulira pojedinim slučajevima, da im se pristupa senzacionalistički, ali to je u cijeloj priči manji problem. Mislim da bi se u ovakvim slučajevima mi iz Crkve i vi novinari trebali prestati gledati preko nišana – toga ima s obje strane – jer u suočavanju s ovim zlom nismo na suprotnim stranama.

Kakva uloga medija treba biti pri otkrivanju pedofilije u svećeničkim redovima?

- Usprkos tome što su mediji uglavnom drugačijeg svjetonazora negoli Katolička crkva – što je pomalo čudno u društvu u kojemu se većina stanovnika izjašnjava kao katolici – pa i tome da je medijima često do senzacije koja ugrožava ne samo dostojanstvo zlostavljača – a i on ima pravo na dostojanstvo – nego i žrtava i svih drugih segmenata društva, osobito zajednice u kojoj se zlo dogodilo, oni su odigrali ključnu ulogu u suočavanju Katoličke crkve s tim zlom, osobito s činjenicom da se s tim zlom nismo uvijek znali nositi na pravi način. Zato ponavljam da mi nismo na suprotnim stranama. Mi smo suradnici i trebamo biti suradnici jer nas, uvjeren sam, uz one naše sebične interese očuvanja ugleda i senzacije, povezuje briga da se utvrdi istina, da se pomogne žrtvama i svima oštećenima, da se zločince pravedno kazni i na taj način spriječi ponavljanje zla.

Što u najkraćim crtama kaže Sveta Stolica, kako postupati u slučaju svećenika osumnjičenog za pedofiliju?

- Ne bih htio ulaziti u kanonsko-pravne norme koje su uvijek bile jasne, ali se, nažalost, nisu uvijek provodile. To je i razlog zbog kojih je ovlast predana Kongregaciji za nauk vjere koja je jedina kongregacija koja djeluje i kao jedan od sudova Svete Stolice. Radije ću spomenuti poruke simpozija, a one su da žrtvama treba vjerovati i da žrtve imaju prednost – spomenut ću podatak koji nije toliko poznat u našoj javnosti, a taj je podatak da je istinito čak 95% prijava svećenika za seksualno zlostavljanje u Americi koja je najdalje otišla u suočavanju s tim zlom, a samo 5% potaknuto nekim drugim interesom, da ne smijemo podcijeniti raširenost ovog zla misleći da se u našim crkvama i zajednicama to ne može dogoditi, da zlostavljaču trebamo pomoći na putu izlječenja, ali mu ne smijemo vjerovati, niti mu na bilo koji način dopustiti da dođe u situaciju da ponovo napravi zlo, jasno šaljući svima poruku da među svećenicima nema mjesta za one koji su sposobni učiniti takvo zlo, da trebamo više brige posvetiti ljudskom i seksualnom odgoju budućih svećenika služeći se i doprinosom koji nam na tom području može dati moderna psihologija, osobito kad je u pitanju primanje u sjemeništa i pripuštanje ređenju i na kraju kako prepoznati potencijalnog zlostavljača i znakove zlostavljanja. Sve ovo je na svoj način sažetak onoga što je kroz različite dokumente, norme, poruke i osobito intervjue Svetog Oca u prigodi njegovih putovanja, poručila i poručuje Sveta Stolica.

Suradnja je nužna

Je li dovoljno osumnjičenoga prijaviti crkvenim vlastima ili se mora slučaj prijaviti i policiji?

- Seksualno zlostavljanje maloljetnika nije samo kanonsko zlodjelo, nego ono predstavlja težak zločin i na građanskom području. Upravo zbog toga je nužna suradnja crkvenih i građanskih vlasti na tom planu, dakako uz poštovanje međusobnih kompetencija. Poštovanje procesnih normi, koje uključuju i dužnost suradnje s građanskim vlastima, a i prijavljivanjem zlodjela ondje gdje je to zakonom propisano, pomaže u izbjegavanju nepotrebnih pastoralnih iskrivljavanja crkvenog prava kakva su se događala u prošlosti kad se, u ime iskrivljenog shvaćanja razumijevanja i milosrđa, nisu dovoljno poštovali i provodili ni crkveni zakoni.

Što to znači?

- Mi smo pozvani da budemo milosrdni kad je riječ grijehu, ali kad se radi o zlodjelu i o pravima drugih, milosrđe ne može biti dano niti primljeno a da se prethodno ne zadovolji pravednosti. To je u interesu žrtve, Crkve, društva, a u konačnici i u interesu samog zlostavljača koji samo suočavanjem sa zlom koje je počinio i s posljedicama tog zla, a što uključuje i kaznu za počinjeno zlo, može krenuti putem ozdravljenja i obnove.

Je li pedofilija više grijeh ili je više zločin?

- Svaki zločin je i grijeh, ali svaki grijeh nije zločin. Pedofilija je i grijeh i zločin.

Što biste Vi, kao mjesni ordinarij, učinili da u javnost izađu svjedoci s teškim optužbama za nekog Vašeg svećenika da ih je zlostavljao dok su bili djeca i da te optužbe imaju utemeljenja?

- Koliko god da se nadam da za takvo što u mojoj biskupiji nema razloga, pozivam one koji misle ili znaju da to nije tako, osobito eventualne žrtve, da se ne boje istupiti, da dođu k meni i prijave svaki slučaj kako bih mogao poduzeti one korake koje predviđa kanonsko pravo, uključujući i suradnju s građanskim vlastima. Koliko god da javnost ima pravo znati što se događa, ipak bih volio da to bude bez velikog publiciteta, ali ako je on nužan spreman sam podnijeti i taj križ.

Hoćete li hrvatskim biskupima na proljetnom zasjedanju prezentirati tu temu?

- Na simpoziju sam sudjelovao u ime Biskupske konferencije. Svoje bilješke sa simpozija sam već proslijedio Stalnom vijeću HBK, namjeravam o tome progovoriti na sljedećoj sjednici Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i Društva apostolskog života kojom predsjedam, a tema će, pretpostavljam, biti i jedna od točaka proljetnog zasjedanja HBK.