Dušan Ivković, 71-godišnji srpski inženjer geologije koji nikad nije radio u struci, jedan je od najcjenjenijih djelatnih košarkaških trenera na svijetu. Mnogi njegovi kolege vršnjaci daleko su od parketa i prate košarku iz umirovljeničkih fotelja ili s kojekakvih počasnih funkcija, a Duda je još uvijek u proizvodnom pogonu.
Tajna njegove dugovječnosti možda je i u golubarstvu koje mu je svojevrsni lijek od stresa. Njegovi golubovi, koje je udomio u svojoj vili u četvrti Voždovac, donijeli su mu i neke pobjede izvan košarkaških terena. Naime, kada je 2012. s Olympiakosom postao prvakom Europe i prvakom Grčke, te iste godine sa svojim je visokoletačima osvojio i atenski golubarski kup.
Ne radite od mene klauna!
Kada bi potpisao novi ugovor, uvijek bi gledao da s njim budu i njegovi golubovi što je pak u Moskvi bilo neizvedivo jer im je ondje bilo prehladno. I zato je, možda, najviše volio raditi u Grčkoj. Nakon što je s "djecom Pireja" senzacionalno pokorio košarkašku Europu, činilo se da više neće preuzimati klupske poslove, no povukao se s mjesta srpskog izbornika i prihvatio poziv Anadolu Efesa, bogatog turskog kluba koji puno ulaže u momčad i čezne za velikim europskim uspjehom.
S Dudom Ivkovićem pričali smo nakon euroligaške utakmice protiv Novgoroda (79:75) u kojoj su ga njegovi igrači jako razljutili. Naime, Efes je nekoliko minuta prije kraja vodio i sa 18 koševa razlike (75:57), da bi utakmicu završili sa samo "plus 4".
– Za mene je to bila katastrofa, primjer nepoštivanja momčadi i naših taktičkih postavki. Neće nitko od mene napraviti klauna koji skače pored klupe.
Smirivati vlastite strasti naučio je još kao mladac, na ulicama Crvenog krsta, tamo gdje je trebalo proći tečaj preživljavanja i ulične prve pomoći. Premda ondje više ne živi, i danas se u Beogradu o njemu priča kao o legendi s Crvenog krsta.
Košarkaški svijet ga pak doživljava kao trenersku legendu. Na trenutak smo s njime odvrtjeli film njegove karijere u kojoj tri značajne godine predstavljaju sezone u kojima je vodio Košarkaški klub Šibenka. To ljeto imao je i ponudu Zadra, no odlučio se za "komšijski" Šibenik o čemu je svojedobno za magazin Status ovako govorio:
– U Zadar me zvao Branko Periša, i oni su bili kandidati za vrh. Bio sam pred potpisom kada su mi došli iz Šibenika i rekli: "Šjor Duda, Dražen je otišao u Zagreb, Jarić odlazi, imamo rasulo u klubu i ako vi ne dođete, košarka će kod nas prestati postojati." Tada sam se opredijelio za Šibenku, no to je stvarno bila najlošija momčad koju sam trenirao.
Iz Šibenke u reprezentaciju
Maxovu reporteru "šjor Duda" je na tu temu ovako govorio:
– Sjetim se ponekad tih šibenskih dana. Kako da ne, to je bitno razdoblje u mojoj trenerskoj karijeri. Kada sam preuzeo momčad, u klubu sam zatekao katastrofalno stanje. Bila je to godina nakon odlaska Dražena Petrovića, prestanka igranja vrlo važnih igrača poput Srećka Jarića i slično. S druge strane, imao sam sreću da su tu bili neki mladi igrači poput Gulina, Kalpića, Livljanića i Žurića, koje sam uveo u svoj sustav pa je to ispalo zadovoljavajuće. Osim toga, nakon rada u Šibenci postao sam izbornik tadašnje jugoslavenske reprezentacije.
A s njom, Ivković je osvojio olimpijsko srebro (1988.), dvije godine poslije svjetsko zlato (1990.) te dva naslova prvaka Europe – 1989. u Zagrebu i 1991. u Rimu. S reprezentacijom tadašnje SR Jugoslavije (federacijom Srbije s Crnom Gorom) bio je prvak Europe 1995. Osim tri reprezentativna, Duda ima i dva klupska naslova prvaka Europe, oba sa Olympiakosom. Prvi 1997., a drugi 2012. kada su njegovi igrači u finalu s njegovim bivšim klubom, moskovskim CSKA, preokrenuli "minus 19".
Puno je znakovitih sezona imao Duda u svojoj klupskoj karijeri, a jedna od najdražih mu je i trostruka kruna s Partizanom u prvoj godini (1979.) potpuno profesionalnog bavljenja trenerskog posla. No, najviše je volio kada bi u ruke dobio nebrušene dragulje pa smo ga za jednog takvog i mi priupitali.
Dario je još nestalan
Kako se razvija Dario Šarić?
– Dario je izuzetno talentiran igrač kojem se mnogo toga dogodilo u kratko vrijeme. Od prvog odlaska iz Hrvatske preko NBA drafta do prve Eurolige. Kako od igrača uvijek tražim nešto više, analizu ću napraviti na kraju, no njime kao novakom u Euroligi mogu biti zadovoljan. Impulsi su pozitivni, i emotivni i košarkaški.
Kaže da mu se ne sviđaju njegove oscilacije u igri, ali da ih treba razumjeti.
– Za mladog je igrača to i normalno. Recimo, na euroligaškoj utakmici protiv našeg lokalnog rivala Fenerbahçea utakmicu je izgubila naša centarska linija čiji je dio i Šarić. Bjelica i Vesely su ga potpuno nadigrali, isprobijali jedan na jednoga, no on im je to vratio u finalu turskoga kupa u kojem je bio najbolji igrač.
Dario ga je osvojio odnosom prema poslu.
– Dario je veliki radnik i pitanje njegove radne etike ne treba postavljati. Ima voljni moment na najvišoj razini, no u ovakvom pogonu nemamo dovoljno vremena da on radi na nekim stvarima koje su mu potrebne. Recimo, svaki skaut će primijetiti da on ima problem s kukovima odnosno lateralnim kretnjama i bit ću najsretniji trener ako, poslije mnogo budućih NBA igrača koje sam trenirao, i Dario pronađe svoje mjesto u NBA ligi.
Osim na bočnim kretnjama, ima još nešto što trener zamjera Šariću.
– Moramo otkloniti nešto što je prisutno kod njega. Jednostavno rečeno, on treba zabiti i željeti zabiti, a ja na toj poziciji krilnog centra od njega jako mnogo očekujem i po pitanju kreativnosti i obrane. Dao sam mu pravo da poslije skoka povuče loptu u kontru, no on zasad ima samo pet skokova po utakmici.
Na početku sezone Darijev otac podigao je paniku nakon što je Dario dvije utakmice odsjedio na klupi.
– Njegova oca jako dobro poznajem, no to su moji veliki prijatelji i nema smisla da to komentiram.
Razumije li barem tatu Predraga u njegovu roditeljskom nestrpljenju?
– Apsolutno ga razumijem jer dobro poznajem šibenski mentalitet, no mislim da time ne pomaže svom sinu.
Draper osvježenje
Ima li Dario išta očevo, u košarkaškom smislu?
– Njegov otac je bio beskompromisan fajter, veliki šuter, koji je mogao riješiti utakmicu, a Dario je puno obučeniji i kompletniji igrač.
Ivković u svom pogonu ima još jednog hrvatskog reprezentativca, Amerikanca Dontayea Drapera.
– Po dolasku iz Reala, Draper je rekao da ne želi biti igrač s klupe, onaj koji popunjava vrijeme u rotaciji pa sam mu ja dao ovlasti. Nažalost, on ni tjelesno niti mentalno, a niti biomehanički, nije bio spreman igrati dvije utakmice tjedno jer to praktički nije niti igrao.
Jest, ali još u Cedeviti?
– Dobro, no prošle su godine od toga, a i to su različite razine natjecanja. On je u Realu uživao, malo je ulazio i to vrijeme popunjavao katastrofalnim brojkama. Tek kada sam ga povukao iz turskog prvenstva, Draper se pokazao osvježenjem za nas.
Je li hrvatska dobila trenersko osvježenje na mjestu izbornika u liku Velimira Perasovića? Što o hrvatskom izboru kaže Perasov bivši trener iz reprezentacije bivše SFRJ?
– Sreo sam ne tako davno Perasovića na münchenskom aerodromu i čestitao mu na naslovu trenera godine u Španjolskoj. Njegova Valencia igrala je božanstveno, sjetite se da ih je Barcelona jedva pobijedila u polufinalu španjolskog prvenstva. Nažalost, dogodio mu se niz ozljeda, momčad mu je ispala iz forme, i on je morao otići. U svakom slučaju, Hrvatska je dobro izabrala, a ja Perasu želim puno sreće u tom poslu – zaključio je Dušan Ivković.
>>Je li veći on ili Dražen Petrović? Sabonis - čovjek koji je za života postao Bog
Duda je u pravu. Šarić ima volje i želje ali je ime u juniorskoj konkurenciji napravio fizikalijama a ne znanjem i tehnikom. Sada je među sebu ravnima pa se ni sa čime posebno ne ističe. Šut mu je katastrofalan i tu ima puno prostora za napredak...Ipak ima ogromnu volju i želju što će ga vjerojatno odvesti tamo gdje želi ali se tehnički mora znatno popraviti...