Zapovjednik na brodu Bourbon Rhode koji je potonuo u Atlantskom oceanu bio je hrvatski kapetan Dino Miškić iz Šibenika. On je plovio za francusku brodarsku kompaniju, a tegljač Bourbon Rhode trebao je dovesti s Kanarskih otoka u Gvajanu. Miškić je jedan od brojnih Hrvata koji svoj kruh sa sedam kora zarađuje na nekom od stranih brodova diljem svijeta. Prema broju pomoraca, pogotovo kad se gleda u odnosu na ukupan broj stanovnika, Hrvatska je u samom svjetskom vrhu.
A hrvatski pomorci i časnici su, kažu u Sindikatu pomoraca Hrvatske (SPH), iznimno cijenjeni i traženi u svijetu. Prema riječima pomoćnika glavnog tajnika SPH Vladimira Svaline, Hrvatska ima oko 25.000 pomoraca, a od toga je 16.000 časnika. Godišnje pak iz hrvatskih pomorskih škola i fakulteta izađe oko 400 novih pomoraca. A s obzirom na to da se hrvatska nacionalna flota drastično smanjila, oni uglavnom plove za inozemne kompanije. U njihovu zapošljavanju, kaže Svalina, posreduje 40-ak agenata diljem svijeta. Pomoćnik glavnog tajnika SPH kaže da hrvatska flota trenutačno broji oko 140 brodova, što u nacionalnoj, što u međunarodnoj plovidbi, a od toga je 60-ak trgovačkih plovila.
Oko 800 milijuna eura unesu u zemlju
– Zadnjih 30 godina naši su ljudi na globalnom pomorskom tržištu i plove u vrhunskim kompanijama. U rangu su s Britancima, Poljacima i Talijanima. Naši pomorci slove kao najbolji, vrlo su traženi i stoga su i najbolje plaćeni – objašnjava Svalina. A visina plaće ovisi o kompaniji, vrsti broda, odnosno teretu koji prevozi – naftu, LNG, suhi teret, kemikalije, radi li se o putničkom ili, primjerice, offshore brodu. Kapetan broda koji prevozi LNG može zaraditi i do 20.000 dolara mjesečno. Svalina napominje da je dug put koji pomorac treba proći do te plaće te da početnik na brodu starta s plaćom od 2000 do 3000 dolara mjesečno. Pri tome pomorci uglavnom dobivaju ugovore na određeno vrijeme, rijetki se zapošljavaju za stalno. A to znači da časnici plove tri-četiri mjeseca, a onda isto toliko provode doma na kopnu i vode se kao nezaposleni. Pomorci koji u međunarodnoj plovidbi provedu godišnje više od 183 dana, odnosno više od pola godine, oslobođeni su plaćanja poreza na dohodak od 40 posto. Pri tome plaćaju samo doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prema nekim procjenama, hrvatski pomorci u domovinu kroz svoje plaće godišnje unesu oko 800 milijuna eura.
Svalina kaže da je brod sam po sebi opasan objekt i da postoji opasnost da se nešto dogodi i kad samo stojite na njemu. Stoga se na brodovima inzistira na sigurnosti i profesionalnom pristupu.
Ozbiljne kompanije stalno provode treninge posade. Na brodu opasnost vreba ne samo od nemirnog mora i nevremena nego i požara, izlijevanja tereta u more, ali i od modernih pirata koji su posebno aktivni u istočnoj Africi.
A prema nekim procjenama u svijetu se svaki dan sudari ili nasuče pet brodova. Svjetskim morima plovi oko 100.000 brodova težih od 100 tona, od toga je njih oko 53.000 trgovačkih. Ostalo su, primjerice, putnički i ribarski brodovi. Diljem svijeta pak plovi oko 1,6 milijuna pomoraca, a od toga je 600.000 časnika. Dobro upućeni u pomorstvo s kojima smo razgovarali kažu da prema nekim procjenama godišnje smrtno strada između 1000 i 2500 pomoraca. No tom broju bi se još trebalo, kažu, dodati i poginule na ribarskim brodovima, pogotovo u Aziji, koji se uopće ne evidentiraju. Dobro upućeni kaži da se hrvatskim pomorcima u biti i ne isplati ploviti na stranim brodovima ako nisu časnici i da im je bolje biti doma jer pomorci iz Afrike i Azije ruše cijenu rada. Tako navode da 2. i 3. časnik na brodu ima između dvije i pol i četiri tisuće dolara plaću, prvi časnik oko šest tisuća dolara, dok upravitelj stroja može imati i 8000 dolara. Kapetan kontejnerskog broda može pak zaraditi i 12.000 dolara mjesečno.
Sve veći pritisak na pomorce
Časnici su prije provodili šest mjeseci na brodu pa šest mjeseci na kopnu, no to se u međuvremenu promijenilo. Sad plove tri do četiri mjeseca, a onda isto toliko budu kod kuće. Naši sugovornici kažu da je to puno bolja kombinacija jer su ljudi zadovoljniji i pod manjim pritiskom. A taj pritisak na pomorce sve je veći jer kompanije zbog štednje na svojim brodovima imaju minimalan broj članova posade.
Tegljač Bourbon Rhode je pak offshore brod, a u tom segmentu brodarstva već godinama vlada kriza jer je sve manje posla, pogotovo nakon što je smanjena proizvodnja nafte u Sjevernom moru. Bourbon je, kažu naši sugovornici, bio 12 godina u Nigeriji te upozoravaju da je pravo pitanje kako je brod ondje održavan. S obzirom na to da u sektoru vlada kriza i za kapetane i časnike na tim brodovima sve je manje posla. Kompanija je potpisala ugovor za brodarske usluge u Gvajani pa su vlasnici Bourbona stoga, prema zasad dostupnim informacijama, brže-bolje poslali brod na dok i remont za koji dobro upućeni kažu da očito nije dobro napravljen, i to zbog škrtosti. No najveća pogreška očito je napravljena kad je tegljač poslan da preplovi cijeli Atlantik iako je bio najavljen uragan koji ga je i potopio.
Inače, postoji šala - veli kapetan broda: Ne znam da li je Bog na mom brodu ili nije, ali ako je - ja sam mu kapetan. On ima državničke ovlasti na brodu, zato je to velik kompliment za naše kadrove i škole da ima toliko hrv. kapetana na brodovima. U kontinentalnoj RH ljudi gotovo pojma nemaju o tome kako je to velika čast, odgovornost i koliko znanja i iskustva trebaju imati za 4 širita na ramenu.