Dugorešani žele dati krv da se utvrdi gdje su tijela ubijenih

– Željeli bismo dati krv za DNK analizu, da konačno saznamo gdje su pogubljeni naši očevi i djedovi i da im na grobu, bez straha da će nas netko zbog toga prozivati ili privoditi, zapalimo svijeće i položimo cvijet – govorili su Dugorešani dan nakon uhićenja Josipa Boljkovca, osumnjičenog da je naredio ubojstvo 21 civila u svibnju 1945. godine.

Sedam je žrtava identificirano, za još 14 strijeljanih ne zna se tko su pa se Dugorešani nadaju da je konačno došlo vrijeme da doznaju istinu. Pravu adresu gdje bi se mogla dati krv za analizu traži i Branka Vajdić.

– U obitelji se godinama govorilo o nestanku mog djeda Josipa Jurana u svibnju 1945. Odveden je iz svoje kuće bolestan iako ni dana nije bio ni u kakvim vojnim postrojbama. Cijeli je rat proveo radeći kao strojovođa. Ipak, nikad nije skrivao da je Hrvat. Sjećam se da su moji stari prepričavali njegove riječi da bi radije dao svoja dva oka nego Hrvatsku. U to je vrijeme, očito, reći nešto takvo bio prevelik grijeh da bi se mogao oprostiti. Kao i mnogi drugi, odveden je najprije u Malu vilu, a je li poslije pogubljen u Kozjači, Vidanki ili u Mrzlom polju, nikad nismo doznali. Znam samo da je mojoj baki puno poslije netko donio njegovu željezničarsku tzv. režijsku kartu i rekao da ju je našao negdje u šumi – ispričala je Branka Vajdić. Nikada, kaže, ni ona ni obitelj nisu tražili krivca za sve što se dogodilo u danima nakon rata: – No dobro znam da su svi u obitelji, ali i mnogi drugi, pričali da je za odvođenja odgovoran Josip Boljkovac.

O mogućnosti davanja krvi za analizu danas se raspitivao i Mihael Željković. – U vrijeme kad je nestao moj otac Ivan bilo mi je pet i pol godina i sjećam se tog dana kao da se događa danas. Nakon nestanka stigla nam je vijest da se nalazi u nekom logoru u Karlovcu. Kazali su da je dobro. To je bilo zadnje što smo o njemu saznali. Ne znam tko je kriv za njegov nestanak i ima li Boljkovac ikakve veze s tim, no znam da je kao šef Ozne bio gazda u Karlovcu – rekao je Željković.

U šumskoj vrtači, na području Vidanka-Curak, još su vidljivi tragovi posljednjih prekapanja i potrage za posmrtnim ostacima tamo zakopanih 1945. godine.

Najstariji pritvorenik

Najstariji hrvatski pritvorenik, 91-godišnji Boljkovac,  četvrtak je proveo na pretragama u zatvorskoj bolnici. U isto vrijeme policija je pretraživala njegov stan u Karlovcu, u Utinji. Iako je na toj adresi prijavljen, istražitelji su na ovu adresu došli tek 24 sata nakon Boljkovčeva uhićenja. Odvjetnik Anto Nobilo kaže da odavde ništa nisu iznijeli. Dan prije iz kuće u Vukovoj Gorici policija je odnijela tri pištolja, lovačko oružje, streljivo...

– Za sve je imao dozvolu. Inače je lovac, a pištolje je dobio. Istražitelji nisu odnijeli nikakve dokumente – kaže odvjetnik Anto Nobilo i tako zapravo opovrgava tvrdnje po kojima je policija tražila kompromitirajuće dokumente što ih je Boljkovac kanio objaviti u gotovo dovršenoj knjizi “Rat nakon rata”. Trebao je to biti nastavak knjige iz 2009. “Istina mora izaći van”, u kojoj se, opisujući događaje što su prethodili Domovinskom ratu, obrušio na pokojnog ministra obrane Gojka Šuška ustvrdivši da je on naredio rušenje spomenika u Jasenovcu. U toj je knjizi prozivao i Branimira Glavaša, Tomislava Merčepa, Vicu Vukojevića... te zamjerio Tuđmanu što ga nije slušao jer se tako, uvjeren je, mogao izbjeći rat. Za nastavak knjige sam nam je Boljkovac svojedobno kazao da će biti “još žešći”.

Odvjetnik Nobilo najavio je podnošenje žalbe na rješenje o određivanju pritvora i na rješenje o provođenju istrage protiv prvog hrvatskog ministra policije Boljkovca.

Protuzakonito rješenje

– Rješenje o provođenju istrage je protuzakonito – uvjeren je Nobilo jer istraga protiv Boljkovca nije pokrenuta po novom, već po starom ZKP-u. – Argument je da su istražne radnje počele još 1998. godine. Ali to je bilo protiv NN osobe. Istraga protiv Boljkovca pokrenuta je u srijedu – kaže Nobilo.