Zakon o nagodbi o dugovima do veljače 2014.

– Ministarstvo financija do kraja veljače pripremit će poseban zakon o reprogramu poreznog duga građana kojim će se regulirati uvjeti i kriteriji za nagodbu s državom – kaže ministar financija Slavko Linić.

Nije Djed Božićnjak

– Ponudit ćemo različite oblike nagodbe građanima čiji su dugovi rezultat krize, problema s plaćanjem i problema s radnim mjestom. Razmatramo više varijanti koje predviđaju otpis kamata, reprogram glavnice te otpis dijela glavnice. Stopostotni otpis duga moguć je samo u slučajevima gdje je došlo do zastare – kazao je u izjavi za Večernji list ministar Slavko Linić. Njegov će prijedlog prema Vladi biti da se nagodba omogući za dugove građana nastale do kraja 2012., s tim što bi iz nagodbe bili izuzeti oni koji su uključeni u nekretninski biznis.

– Neuspješni poslovi pojedinaca koji su dobili enormne potpore od banaka, a nisu plaćali obveze ni prema državi ni prema radnicima, neće biti zastupljeni ovom nagodbom. Takve stvari država ne može oprostiti, već ćemo ih procesuirati i utjerivati potraživanja koristeći se svim zakonskim sredstvima – kaže Linić koji, prema podacima Fine, ovrhom utjeruje 1,5 milijardi kuna duga od građana. Na posljednjoj javno objavljenoj listi dužnika nalazi se 76.000 građana te 5200 tvrtki koji zajedno imaju 23 milijarde kuna poreznog duga. Kad bi država imala taj novac, ne bi morala ići u koncesiju autocesta, ali iluzorno je očekivati da može naplatiti i petinu toga.

Slično kao i dosadašnje Linićevo pripremanje terena za vruće političke odluke, najava mogućeg otpisa poreznog duga nailazi na oprečne reakcije. Dužnici ga brane, a oni koji svoje obveze plaćaju na vrijeme osjećaju se izigranima. U sličnom tonu bila je i jučerašnja izjava premijera Zorana Milanovića koji je prvo rekao da se “dugovi moraju vraćati”, jer ni on ni Linić nisu Djed Božićnjak, da bi odmah zatim dodao da će Linićeva mjera biti jedna od onih kojima se nastoji ljudima dati da dođu do daha.

Nijemci isto otpisuju

Kada je objavljena prva lista poreznih dužnika, na njoj se nalazilo više od stotinu tisuća imena, sa 50-ak milijardi kuna duga koji je bio star i po dvadesetak godina. U međuvremenu, dug se prepolovio, i to manjim dijelom zbog uplata, a većim zbog reprograma i predstečajnih nagodbi. Najviše se repova vuče zbog neplaćenih doprinosa za ljude koji su imali status poljoprivrednih osiguranika te se nisu odjavili na mirovinskom, kao što to nisu učinili ni mnogi obrtnici koji su zatvorili obrte.

Porezni stručnjak Vlado Brkanić kaže da se otpis dugova provodi i u drugim državama, pa tako njemačka vlada svake godine donosi zakon kojim otpisuje porezne dugove nastale do određene godine, primjerice do 2003., ali tek nakon što je poduzela sva pravna sredstva da ih naplati.

– Pretpostavljam da se i ovdje radi o dugu koji je država pokušavala naplatiti od obveznika, ali nije uspjela. Više bih to nazvao čišćenjem bilanci nego otpisom duga – ističe Brkanić.

– Kolektivni otpis duga svima nema smisla i ne treba ga provoditi jer takva mjera ima negativne učinke i demotivira sve koji rade i plaćaju poreze. Ako se otpis provodi kao prikrivena mjera socijalne politike, tada mora postojati jasan socijalni konsenzus – ističe ekonomistica Maruška Vizek.

Guste Santini dodaje da dugove ne treba promatrati izdvojeno od stanja u zemlji jer većinu toga ljudi ne mogu platiti pa je otpis ‘"gledanje istini u oči'". – Porezna je presija brutalna, ovako visoki porezi neodrživi su i oni su doveli do visoke nelikvidnosti – kaže Santini.