– To mu možda i nije trebalo. Imao je dobar posao, a sada će biti glavobolja – rekla nam je Đurđa Orešković prije pola godine kad smo je posjetili u njezinu domu u Stoney Creeku pokraj Hamiltona u Kanadi, za svog sina Tihomira Oreškovića koji je tada postao predsjednik hrvatske Vlade. Premijerovoj majci, kao i mnogim drugima, uključujući i samog premijera, već tada bilo je jasno da mu neće biti nimalo lako na toj dužnosti.
Hrvati u Kanadi u šoku
Iako su se od početka podjele u hrvatskoj politici jasno vidjele, a i pukotine u vladajućoj koaliciji već nazirale, teško je vjerovati da je itko tada mogao pretpostaviti ovakav zaplet događanja u Banskim dvorima, koji više nalikuje na modernu verziju šekspirovske drame nego način na koji funkcionira jedna moderna vlada u modernoj Europi.
Od samog početka premijer je bio suočen s kritikama zbog nesavršenog hrvatskog jezika, zbog nedostatka političkog iskustva, pa sve do dovođenja u pitanje i samog razloga zbog kojeg je prihvatio položaj predsjednika Vlade. Kad smo prije šest mjeseci upitali gospođu Đurđu Orešković zašto je, prema njezinu mišljenju, njezin sin Tihomir, koji je većinu života proveo u Kanadi, prihvatio položaj hrvatskog premijera, odgovorila je:
“Ne znam. Možda mi Hrvati izvan Hrvatske imamo neku ljubav prema Hrvatskoj koja idealizira sve pa želimo i mislimo da možemo pomoći. To je uvijek tako bilo. I prije rata, i za vrijeme rata, i sad poslije. Možda je to Hrvatima u Hrvatskoj nerazumljivo, ali tako smo svi mi odgajali svoju djecu. Čast je to velika, ali nije tu dužnost prihvatio radi časti. On tamo živi i dobro poznaje situaciju.”
A onda se zapitala: “Zašto smo takvi da ne prihvaćamo nikoga izvana?” I dok Hrvati u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, a pogotovu ovdje u Kanadi s velikim zanimanjem i još većim čuđenjem prate sadašnju političku situaciju u Hrvatskoj, čekajući rasplet te drame, prisje- ćamo se još jedne izjave mame Đurđe koja nam je tada, na pitanje hoće li njezin Tihomir kao premijer biti samostalan ili će ostati u sjeni Tomislava Karamarka, odlučno rekla:
“Griješe oni koji misle da moj Tihomir neće biti samostalan. Čvrst je i ima svoje ja, kad nešto odluči, ide do kraja.
” Posljednjih mjeseci, a naročito u ovih posljednjih nekoliko tjedana u to su se uvjerili i najveći skeptici, kojih u Hrvatskoj ima napretek. No kao dokaz koliko je premijer Orešković cijelo vrijeme bio izložen stalnom pritisku, jednoj vrsti verbalne agresije pa i diskriminacije, dovoljno je citirati samo neke izjave, poput one Kreše Beljaka iz HSS-a koji je 5. svibnja ove godine na N1 televiziji izjavio: “Oreškoviću je vrijeme da se što prije vrati u Kanadu i bude domoljub iz Kanade”.
Je li to taj pakao?
Kanadski Hrvati sa zaprepaštenjem čitaju takve izjave i pitaju se bi li i njima netko jednog dana imao pravo reći da ni za njih nema mjesta u Hrvatskoj. Spominju i glasovitu izjavu šefa SDP-a i bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji je nakon izgubljenih izbora novoj Vladi zaprijetio: “Imat ćete pakao” pitajući se je li to taj pakao koji je Milanović obećao. Ovih dana ponovno smo nazvali Đurđu Orešković i pitali što misli o novonastaloj političkoj situaciji u Hrvatskoj, koja se mijenja iz sata u sat, i kakvom se ishodu nada za svog sina.
Uljudno i blago nam je kazala da ne želi davati nikakve izjave. Pozdravila nas je i samo rekla: – Neka bude što bude, samo da je Hrvatskoj bolje.
Nije Orešković iz daleke Kanade mogao znati među koga dolazi. Došao je među UDBA-še i petokolonaše. Uništili su Hrvatsku pa kako neće jednog hrvatskog domoljuba iz Kanade...