Kakvo je pravo stanje hrvatskog turizma, kao i onaj ljepši dio – gdje se skrivaju još netaknute oaze Jadrana i unutrašnjosti, u svojoj “Turističkoj klasi” i ovo ljeto otkrit će nam dugogodišnji HTV-ov urednik Đuro Tomljenović, kojeg smo uhvatili u Zadru između dviju reportaža.
Nisam bio žrtva cenzure
Kojim ćete se aspektima turizma baviti u ovoj sezoni?
– U deset emisija nastavljamo s lani započetom analizom stvarnog stanja u hrvatskom turizmu. Ni ove godine nisam pristao staviti ružičaste naočale, uputit ću na stvarne ljepote, ali i stvarne probleme, a sve da bih uz pomoć kolega i relevantnih sugovornika pokušao pronaći prave odgovore na ključna pitanja za budući turistički razvoj. U turističkim mjestima razvila se građevinska industrija potpomognuta lokalnim moćnicima i željom lokalnog stanovništva da prodajom baštine dođe do lake zarade. Kratkoročni probitak manjine pobjeđuje interes većine. Sve se to radi, navodno, zbog razvoja i zapošljavanja. O tome ću progovarati u ovom serijalu.
Koji je najveći problem turizma na hrvatski način?
– Prema mome mišljenju, to što smo zasićeni brojenjem turista i noćenja, onim ‘'više nego lani'’, koji su nerijetko u proteklih 20 godina korišteni za promociju određenih ljudi, ali i da bi se na umjetan način u javnosti stvorio dojam da je turizam sam po sebi uspješnija djelatnost od neke druge. Međutim, stručnjaci upozoravaju: pogrešno bi bilo zaključiti da turizam treba postati naša strateška orijentacija dugoročnog razvoja. Analize su pokazale da nijedna zemlja nije postala razvijena ulažući ponajprije u turizam, nego upravo obrnuto – što je gospodarstvo bilo razvijenije, to se više razvijao i ekonomski potencijal turizma. Uglavnom, umjesto da ozbiljno priđemo produljenju sezone stvarajući nove sadržaje, traži se gradnja sve više objekata kako bi se što bolje iskoristila glavna sezona. Sezona je prekratka da bi se svi obogatili.
Kada ste se počeli baviti gospodarskim novinarstvom?
– Početkom 80-ih odmah sam pratio gospodarstvene teme. Uz kolegu Mihovila Gunjaču postao sam specijalist za turizam, a u veljači 1992. na moj prijedlog utemeljujemo prvu redakciju specijaliziranu isključivo za gospodarstvo.
Hoće li se na ekrane vratiti “Poslovni klub” koji ste vodili i uređivali 18 godina? I koji su pravi razlozi ukidanja emisije?
– To je pitanje za moje urednike. No, ja ću reći... emitiranje “Poslovnog kluba” prekinuto je nakon gotovo 650 emisija, to je svima jasno, jer je kritički govorio o gospodarskim lutanjima svih naših vlada i upućivao na poklon-privatizaciju koja je ovu zemlju bacila na koljena. Jer se borio za opće dobro dok je trajalo vrijeme otimanja, veleizdaje i prepuštanja strancima svih naših uspješnih i dohodovnih tvrtki. Spremam knjigu svojih uvodnika iz “Poslovnih klubova” koji su svojevrsna kronologija hrvatske tranzicijske gluposti i otimačine.
Jeste li bili žrtvom cenzure?
– Ne. No, imao sam i sreće jer u devedesetima gospodarstvo nikoga nije zanimalo pa nas nitko nije nadgledao. Kasnije sam stvorio takav autoritet da mi nitko nije gledao ni sadržaj, a kamoli tekst. No, svemu usprkos, u prosincu 2010. u “Poslovnom klubu” sam zaustavljen, siguran sam, pritiskom izvana...
Jeste li ikada poželjeli promijeniti profesiju ili prijeći u politiku?
– Proteklih 35 godina toliko sam radio da nisam imao vremena razmišljati ni o hobiju, a kamoli o novom poslu. No ako se pojavi neka stranka koja ima dobre namjere za opće dobro svih ljudi u Hrvatskoj, možda im se pridružim sada na kraju novinarskog puta, tim više što očito svojoj kući više ne trebam jer su mi već nudili prijevremeni odlazak u mirovinu.
Prva reportaža
Sjećate li se svoje prve televizijske reportaže?
– Sa suprugom sam pokušavao dobiti dozvolu za adaptaciju tavana iznad stana mojih roditelja. Predložio sam tadašnjoj urednici “Zagrebačke panorame” Mignon Mihaljević priču o tavanima kao stanovima. I tako je nastao moj prvi prilog od sedam minuta.
Gdje na Jadranu najviše volite boraviti?
– Odmaram se u Korčuli, gradu moje supruge, a danas i mojem drugom zavičaju. Turističkih rajeva je, nažalost, sve manje, no, srećom, ima još dosta mjesta na Jadranu koja su ostala svoja i bez onih grozdova kuća za odmor koje zimi onako prazne djeluju kao napuštena scenografija nekog tužnog filma. Unutrašnjost je još nedirnuta i preporučujem je.
Je li novinaru teško uz novinarski posao imati uspješan brak i obitelj?
– Moja žena mi je, nakon gašenja “Poslovnog kluba”, rekla: “Jesi li konačno sredio situaciju u državi i na TV-u? Vrati se kući i promijeni žarulju!” I eto, sada sam više kod kuće i uz svoju suprugu, dvije kćeri, zeta i unuka. Znam da su moji puno izgubili mojom čestom odsutnošću, no znam i to da sam ja ipak zbog toga izgubio puno više.
e je vam članak....