Dužnicima opraštaju milijune, ali ne mogu 180 kn maturantima!?

Tek što je kročila u punoljetnost Ivani Haring državna je birokracija očitala lekciju iz odgovornosti zbog, s njihova gledišta, nepopravljiva propusta. Nije u danom roku uplatila 180 kuna za prijamni ispit iz matematike B pa je izgubila šansu da se upiše na Katoličko-bogoslovni fakultet. Prilično okrutno. Ali, pravilo je jednako za sve i kad bi popustili njoj, morali bi i drugima, obrazložila je u petak Višnja Francetić, načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita državne mature. Očito je mislila na sve koji boluju od trombocitopatije, bolesti koja je Ivani Haring isplanirala život i ovoga ljeta, te joj u djetinjstvu razotkrila, kako tvrdi, okrutnosti života u bolnici, na tankoj liniji razdvajanja od smrti.

Čak i za tisuće neplatiša poreza koji godinama državi duguju milijune kuna birokracija je izmislila kojekakve pogodnosti za naknadno plaćanje, tvrtkama-dužnicima namijenila je predstečajne nagodbe pa je i one koji svojim zaposlenicima u danom roku ne isplate plaću stavila na listu srama, ali nije im kao prvu i jedinu mjeru zamrznula život na godinu dana. Zbog sankcije nesrazmjerne “nepopravljivom” propustu Ivana Haring je poslala otvoreno pismo ministru obrazovanja.

Premda država uz očitu pedagošku svrhu da mlade već na prvom koraku nauči odgovornosti kako sutra ne bi postali kandidati za kojekakve liste srama, sigurno ima još neki razumniji razlog zbog kojeg ne dopušta naknadne uplate zaboravnima, površnima pa ni onima koji poput Ivane Haring imaju ozbiljno objašnjenje za formalni propust. Zašto bi inače država bila tako stroga i prema vlastitoj blagajni sada kad je svaka kuna važna, osobito u obrazovnom sustavu. Iako i nama nedokučiv, mora postojati neki jaki razlog zašto bi uplata 180 kuna u danom roku bila nepremostiva prepreka snovima mladih ljudi o studiranju. Uistinu nije lako nositi se s “dobitkom” jedne godine za razmišljanje o takvome propustu.

Tim više što je Hrvatska država u kojoj se na specifičan način drži do jednakosti. Upravo se taj princip pokazao kao spasonosno rješenje našeg ustavnog poretka za budućnost zastupnika u ranijim sazivima Sabora i aktualnih ustavnih sudaca koji kad su stupali na te dužnosti nisu očekivali takvu okrutnost da bi im država, samo zato što nisu u danom roku podnijeli zahtjev, mogla uskratiti povlaštenu mirovinu. Čak i za državne dužnosnike koji podlegnu koruptivnim čarima spasonosna je formula “presumpcija nevinosti” ili aktivacija saborskog mandata, kad dolaze do izražaja viši demokratski principi. Ali, to su društveni odabranici za koje je sustav perfektno uređen tako da se uvijek nađe neko rješenje, ali mladi ljudi koji zakasne s uplatom 180 kuna ne spadaju u tu kategoriju. Osobito ako ih baš ništa ne izdvaja iz prosječnosti jer da su iz “društvene prihvatljive obitelji” po kriterijima ove države još bi se i našlo razloga da im se izađe u susret kao i onome mladiću kojem je nakon što je usmrtio dvije djevojke u Makarskoj, omogućeno studiranje u inozemstvu. Da su iz “društveno prihvatljive obitelji” po mjerilima našeg društvenog morala i strogi visokoobrazovni propisi tumačili bi se svrhovito i holistički, uvažavajući činjenicu da su takvi mladi ljudi sve donedavno uživali zaštitu UN-ove Konvencije o pravima djeteta te da se čak i u najstrožem kaznenom pravu na propuste 18-godišnjaka gleda drugačije nego kod odraslih. Tada bi se možda netko sjetio i neke europske direktive ili studije o važnosti obrazovanja žena za razvoj društva. I konačno, ako ništa, netko bi se barem dosjetio da je obveza socijalno i pravno uređene države da s osobitom pažnjom vodi brigu o osobama sa zdravstvenim teškoćama pa i kad su kandidati za obrazovanje. Sudeći prema dosad objavljenom u medijima, Ivanu je odabrala samo teška bolest. a to joj ne daje za pravo da u društvu ovakvoga morala uživa “privilegiju” oprosta za “nepopravljiv” propust.