Teško je povjerovati da se od 2300 zaposlenih u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje nitko ne razumije u posao dovoljno da bude zamjenik ili zamjenica ravnatelja ili pak njegove pomoćnik ili pomoćnica.
Još teže da se ni izvan kuće, javnim natječajem, ne može naći dovoljno sposobna i stručna osoba koja bi te funkcije mogla obnašati. Međutim, u ovoj su zemlji javni natječaji oduvijek vrlo rastezljiv pojam, a politička podobnost nepisano pravilo. No onda se dogodi eksces, “slučaj Paladino”, pa se posljedično pod reflektorima javnosti nađu državne dužnosnice kojima je Vlada odobrila nove mandate i u njihovoj 68., usprkos važećem dobnom ograničenju za umirovljenje. Ups. Neurokirurgu neupitne stručnosti, kako znamo, KBC Zagreb nije produljio ugovor iako mu je ime u neurokirurgiji poput institucije. Operirao je mnoge poznate i još više javnosti nepoznatih, svojedobno i zagrebačkog gradonačelnika, a nedavno kad je na Rebru završio splitski gradonačelnik, njegovo liječenje gamma knifeom također je vodio Paladino. S punom čekaonicom i operacijskom salom uspješno se nosio i jučer, predzadnjeg dana na svom radnom mjestu, ali se u bolničke planove više ne uklapa.
Premda nedostatak liječnika ozbiljno trese zdravstveni sustav i za deset godina to će biti još puno gori problem nego danas, a mentori i savjetnici u zreloj karijeri važni su za obučavanje novih generacija koje će liječiti naciju. S druge strane, dužnosnike na poslovima zdravstvene administracije, ni izbliza deficitarne poput neurokirurgije, s lakoćom se proglašava neophodnima i omogućuje im se da rade dulje na poželjnim i dobro plaćenim poslovima. Jer, dužnosnici uvijek imaju prednost kad se dijele privilegije. Pa tako možemo očekivati, kad nam danas-sutra mirovinska reforma produlji radni staž do 67. godine života, obrnute primjere prema jednakoj formuli: da će stoka sitnog zuba raditi do samoga kraja i mimo svojih granica, a po sustav ključni čimbenici moći će se umiroviti ranije, po zaslugama.
A zašto se tome uopće čudimo. Ja sam dugo u zdravstvenom sustavu izravno sa pacijentima, u prošlom i ovom sustavu, i uvijek je zdravstvena administracija smatrala da smo mi tu zbog njih. Oni tu koji se pitaju i odlučuju a "šljakeri" trebaju da šute i rade. Konačno je ta stvar izašla na svjetlo dana "na visokom nivou" a to je inače praksa na svim nivoima zdravstvene zaštite.