Ključne reforme i dalje na čekanju: Ekonomisti upozorili što je potrebno za rast

Šest godina od posljednje promjene Zakona o radu, Plenkovićeva Vlada neočekivano je najavila da će na početku drugog mandata reformirati uvjete zapošljavanja! Reguliranje rada od kuće poslužilo je kao povod, no odmah se pokazalo da poslodavce ne žulja rad od kuće, već režim otkazivanja ugovora na neodređeno. Nema racionalnog objašnjenja zašto sada i zašto tim redoslijedom, pogotovo što postoji niz drugih, hitnijih reformi, osim ako olakšavanje otkazne procedure nije uvod u ozbiljnije promjene u državnoj upravi i javnom sektoru s kojima bi krenuli nakon lokalnih izbora.

Sociolog Teo Matković ističe da “prema većini znanstvenih studija koje su se bavile radnim zakonodavstvom, kako domaćih tako i međunarodnih, nakon više desetljeća praćenja možemo zaključiti da ta regulativa ne predstavlja ključnu podršku ili prepreku funkcioniranju tržišta rada i više je nitko ne zagovara kao ključnu potrebnu reformu iz perspektive gospodarskog rasta ili rasta zaposlenosti”.

– Svejedno, u sklopu uređenja industrijskih odnosa u Hrvatskoj, baš je ta tema verdunsko polje (središte najkrvavije bitke u Prvom svjetskom ratu, nap. a.), kroz koje su u zadnjih četvrt stoljeća vođene gotovo sve bitke, i prema kojem se socijalni partneri mobiliziraju – kaže Matković.

Potrebnija jeftinija vlast

Nama je za veći rast prije svega potrebna manja i jeftinija državna vlast, odmicanje političara od poduzeća te kvalitetno pravosuđe, što se kao ključni problem proteže tri desetljeća. Na neefikasnosti bismo se mogli okliznuti i sada, kad se kroz europske fondove nudi znatan kapital kojim bismo mogli odskočiti. Mnoge zbunjuje vrijeme kad se otvara Zakon o radu upravo zbog velikih otpora i polarizacija do kojih je dolazilo tijekom prijašnjih promjena. Otud i sumnja da je motiv za izvlačenje te teme nešto drugo. Jedan odgovor može biti dnevnopolitički, da se odvrati pažnja od koruptivnih radnji u javnim poduzećima i svim razinama državne vlasti, ali nije isključeno i da se priprema teren za rezove u državnom sektoru.

– Nisam siguran da je pametno širiti raspravu na neke druge teme izvan rada od kuće i na njih trošiti energiju. Moguće je da javnosti nije sve rečeno i da od Vlade dolaze neke inicijative zbog kojih su poslodavci burno reagirali. Meni se čini da je nepotrebno trenutačno trošiti jako puno energije na uređivanje tog dijela radnog zakonodavsta – kaže ekonomist Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta Zagreb i podsjeća na pravilo da lakše prolazi izmjena nekog propisa ako je dio većeg paketa.

Trenutačno se priča i o zabrani rada nedjeljom, novom ovršnom zakonu, novoj regulaciji rada stranaca. Možda Vlada želi što veći paket kako bi se nešto od toga (da li radna nedjelja?) utopilo u svemu tome i lakše prošlo.

– U nekim drugim pravnim tradicijama, pokušava se predvidjeti što će se događati idućih 20 ili 30 godina, a kod nas se promjenama rješavaju kratkoročni problemi i to nije dobro – kaže ekonomist Nestić.

Drugi gledaju unaprijed

– Ove se godine druge vlade nisu bavile promjenama bitnijih uvjeta zapošljavanja, a ako su to i činile, gledale su daleko naprijed. Njemačka je, primjerice, donijela zakon o sigurnosti zaposlenja kojim je povećala poticaje tvrtkama koje ulažu u edukaciju zaposlenih. Ove se godine broj poslovno uvjetovanih otkaza povećao za pedeset posto, no nije isključeno da će se već iduće godine vratiti jadikovke o manjku radnika i aktivirati sve linije prema Dalekom istoku. Dodatno olakšavanje otkaza u privatnom sektoru nema smisla – kaže i ekonomistica Maja Vehovec, ali idodaje da je u razumnoj mjeri fleksibilizacija potrebna u državnom i javnom sektoru.

– Zbog te je razlike i došlo do povike među uhljebima. Borila sam se protiv generalizacije jer je to nepoštovanje onih koji rade, ali sindikati bi morali biti razumni i prihvatiti razgovore u tom dijelu. Ne može dio radnika biti potpuno zaštićen, a drugi dio potpuno otkriven i nezaštićen – ističe Vehovec.

– Jasno je da poslodavcima više odgovara manje obveza prema zaposlenicima – iako će ih zaposlenici, kad su pravila igre takva, rado preduhitriti odlaskom u drugu tvrtku ili inozemstvo. Također je jasno da zaposlenici više cijene sigurnost posla od neizvjesnosti. Socijalna država dužna je osigurati učinkovite i održive mehanizme osiguranja od životnih i radnih rizika svim građanima koji sudjeluju u svijetu rada. Fokus na fleksibilnost rada iz perspektive poslodavaca, posebno za samo neke oblike rada, neće nas dovesti tom cilju – zaključuje sociolog Teo Matković.