Zloglasni pokolj

Dvadeset godina od masakra u školi Columbine: Ubijali su kolege s osmijesima od uha do uha

Foto: Reuters/PIXSELL
Masakr u školi Columbine
Foto: Reuters/PIXSELL
Masakr u školi Columbine
Foto: Reuters/PIXSELL
Masakr u školi Columbine
Foto: RICK WILKING/REUTERS/PIXSELL
Columbine
Foto: RICK WILKING/REUTERS/PIXSELL
Columbine
Foto: LEAH MILLIS/REUTERS/PIXSELL
Columbine
20.04.2019.
u 07:15
U vrijeme kada su Harris i Klebold ubili 13 nedužnih ljudi, bilo je to peto ubojstvo po redu po broju žrtava u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata. Otada su se stvari znatno pogoršale, a kultura je nasilja u SAD-u otišla znatno dalje
Pogledaj originalni članak

Tog 20. travnja 1999. godine, prije točno dva desetljeća, Eric Harris (18) i Dylan Klebold (17) dvojica učenika srednje škole Columbine u Coloradu, ubili su pucnjevima 12 svojih kolega i jednog profesora, a nakon toga i sami sebe. Tim činom zauvijek su zapisali svoja imena na listu najgorih masovnih ubojica u povijesti Sjedinjenih Država, a pojam "Columbine" ostao je besmrtan i do danas daleko najpoznatiji primjer školskih pucnjava te je nadišao sam događaj i postao jeziv dio popularne kulture. Svi ubijeni učenici imali su od 15 do 18 godina.

Ta je masovna pucnjava postala i simbol najgorih posljedica vrlo labavih zakona o kontroli oružja u SAD-u za one koji te zakone žele promijeniti. Već dvadeset godina nakon događaja traju teorije o tomu zašto su Harris i Klebold počinili taj zločin, a kako su njih dvojica dobila i mnogobrojne oponašatelje koji su stajali iza sličnih ubojstava koja su uslijedila nakon Columbinea, spomen o njima nikada nije zaista izblijedio. Sjećanje na ubojstvo dodatno je ojačano činjenicom da je velik broj snimatelja izašao na lice mjesta i uživo američkoj javnosti prenosio prizore ranjenih tinejdžera.

Tog su dana njih dvojica u 11:19 sati otvorili su vatru u školi nakon što su postavili eksplozivne naprave kućne radinosti u školsku kantinu. Cilj im je bio da najveći broj svojih školskih kolega ubiju upravo amaterski napravljenim bombama, no one su ih iznevjerile te nisu eksplodirale, što je značilo da je broj žrtava bio mnogo manji od onog koji su planirali. Do 12:08, kada su počinili samoubojstvo u knjižnici, pokraj deset mrtvih tijela mladih ljudi koje su upravo ubili, njih su dvojica šetala po školi, ulazili su u razrede i pucali na koga god su naišli. Svjedoci su nakon događaja opisivali da su njih dvojica u svoje kolege pucali s osmijesima od uha do uha, uživajući u nadmoćnoj poziciji u odnosu na svoje žrtve.

Harris i Klebold su sebe vidjeli kao žrtve vršnjačkog nasilja nad kojima su se iživljavali popularniji kolege u školi, a prema nekim kasnijim interpretacijama oni to zapravo i nisu bili. Također su se pojavile i informacije da su fanovi pjevača Marylina Mansona, koji je zbog tih glasina dobio puno negativnog publiciteta ili pak da su bili rasisti koji su namjerno u svoj pohod krenuli na rođendan Adolfa Hitlera. No, kako su izvještavali upućeniji novinari koji su istraživali slučaj, radilo se o dvojici učenika koji su mrzili svijet i htjeli razoriti cijelu školu, kako bi njihovo ime ostalo zapamćeno kod kasnijih generacija. Harris je u prvom upisu svog dnevnika napisao "Ja mrzim svijet", uz psovku. Taj je motiv, iako jednostavan, bio izvor te pucnjave. Njih su dvojica planirala svoj zločin čak godinu dana.

Nakon te pucnjave pojavili su se mnogi oponašatelji pomračenog ili depresivnog uma, a svaki puta kada bi se dogodilo neko ubojstvo u školi, "Columbine" je bila prva riječ koja bi policiji ili novinarima pala na pamet. U vrijeme kada su Harris i Klebold ubili 13 nedužnih ljudi, bilo je to peto ubojstvo po redu po broju žrtava u SAD-u nakon Drugog svjetskog rata. Otada su se stvari znatno pogoršale, a kultura je nasilja u SAD-u otišla znatno dalje. Danas više nijedno od tih masovnih ubojstava nije u prvih pet. Dotada je najveći broj žrtava odnio napad u restoranu u Texasu 1991. (23), a danas je to masovna pucnjava u Las Vegasu iz 2017. prilikom koje je ubijeno 58 ljudi. Columbine je tek 13. po redu.

Amanda Duran, preživjela je tu tragediju prije 20 godina. Tada je imala 15 godina i govori kako se to dogodilo.

- U jednom trenutku čula sam glasan prasak: upravo su ustrijelili djevojku pored mene. Bila sam sigurna da sam sljedeća, pa sam se skutrila, štiteći se rukama i čekala, čekala... - rekla je Duran. Danas se divi onima koji su preživjeli pucnjavu u srednjoj školi Sandy Hook 2012. godine. Ona je odnijela 26 života, a kasnije su se mladi organizirali kako bi promijenili zakone.

- Nakon tog pokolja u osnovnoj školi Sandy Hook čovjek bi pomislio da će se donijeti novi zakoni o oružju ili barem obvezu provjere psihijatrijske prošlosti kupaca oružja. Ali ništa se nije dogodilo i to me ljuti - govori ona.

Columbine je postao i dio pop kulture, a poznati je redatelj Michael Moore napravio angažirani film "Kuglanje za Columbine" kojim je htio upozoriti na nedovoljnu kontrolu naoružanja u SAD-u. Snimljen je i film "Slon", samo četiri godine nakon događaja u Columbineu, koji se bavi upravo masovnim pucnjavama u školama. Djelomično je baziran upravo na pokolju Harrisa i Klebolda. Kao što je ranije spomenuto, neki su optuživali pjevača Marylina Mansona da je svojim pjesmama utjecao na ubojice, što je on odbacio. Književnica Jodi Picoult objavila je 2007. roman "Devetnaest minuta" o školskoj pucnjavi, također pod utjecajem onoga što se dogodilo u saveznoj državi Colorado točno prije 20 godina.

Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...:

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

VJ
vjaceslav
12:30 20.04.2019.

nisu bili muslimani, ibrahime, muslimani ne idu u škole, nego u medrese.