Dvadeset godina traži domaćeg pastira - dosad ga nije našao

Treba li Hrvatska i pokraj porazne brojke od 334 tisuće nezaposlenih uvoziti pastire i sličnu radnu snagu za poslove na poljoprivrednim gospodarstvima – pitanje je koje je prethodnih dana izazvalo buru različitih reakcija. Ako je suditi prema iskustvu pojedinih stočara iz Bjelovarsko-bilogorske županije, radnu snagu za te poslove doista je lakše pronaći u susjednim zemljama nego u okolici.

Neće domaći, hoće stranci

Franjo Jukić iz Bedenika, sela 15-ak kilometara udaljenom od Bjelovara, ovčarstvom se bavi već 20-ak godina i danas ima stado od oko 600 ovaca. Premda nudi korektne uvjete, već godinama muku muči s radnom snagom.

– Među domaćim ljudima gotovo je nemoguće pronaći pastira za dulje vrijeme – tvrdi Franjo dodajući da su kao sezonci kod njega već radili i Rumunji i Bosanci, ali pastira iz okolice koji bi radio cijelu godinu još nije uspio pronaći. Tražio je, kaže, na različite načine nudeći plaću od tri tisuće kuna, urednu prijavu i plaćene doprinose te stan i hranu, no ozbiljnog čovjeka za ne baš težak pastirski posao nikako ne uspijeva pronaći.

– Imao sam čak i takvih koji su mi nakon nekoliko dana rekli: “Gazda, ne bih ja više radio, meni je ovaj posao dosadan” – priča Franjo prisjećajući se neobičnih situacija.

Raditi hoće, ali ne u štali

Slična iskustva ima i obitelj Pranješ iz Markovca pokraj Daruvara, koja je s više od tisuću ovaca najveći proizvođač ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj.

– Danas imamo radnika koji kod nas radi već tri godine i s njim smo zadovoljni, ali dugo smo tražili takvog čovjeka – ističe Anto Pranješ dodajući da bi im trebao još jedan radnik, ali ga je nemoguće pronaći.

– Posao nije težak, ali je problem pronaći čovjeka koji se u njega razumije – tvrdi Anto dodajući da čovjek mora zavoljeti taj posao da bi ga kvalitetno radio. No muku s radnom snagom ne muče samo ovčari. Stanje ništa bolje nije ni kod poljoprivrednika koji se bave govedarstvom ili svinjogojstvom.

– Problem je naći kvalitetnog radnika jer naši ljudi smatraju da je sramota, primjerice, raditi s kravama. Obično kažu: “Ma, hoću sve raditi, samo me nemoj u štalu slati” – tvrdi Franjo Vinceković, vlasnik manje farme krava iz Vagovine kraj Čazme, koji također traži radnika i nudi solidne uvjete.