Kalkulacije Vlade da ne ide sa Zakonom o životnom partnerstvu pred EU izbore u isto su vrijeme i smiješne i tužne. Pogotovu kada znate da nekima te kalkulacije doslovce uništavaju život.
To vam je kao da trčite maraton, a prije samoga kraja netko vam pomakne cilj za još pet kilometara i kaže da trčite još malo. Dok sjedimo u Booksi i pijemo kavu, priča mi to 28-godišnji Ivan iz Beograda. On je homoseksualac i imao je sreću da je prije dvije godine upoznao ljubav života – dvanaest godina starijeg Zagrepčanina.
Pakiranje kovčega
Zaljubili su se preko ušiju i dečko je Ivanu predložio da dođe živjeti k njemu u Zagreb. Bilo je to logično. Biti homoseksualac u Zagrebu puno je jednostavnije nego u Beogradu, a i dečko u Zagrebu ima dobar posao u javnoj upravi. Ivan se nije premišljao, spakirao je kovčege i uputio se u Zagreb, gdje je odmah počeo tražiti posao. Iako je diplomirao geografiju, nije birao. Prijavio se za posao prodavača.
Mislio je, bit će dovoljno da ga netko zaposli, traži radnu dozvolu za njega i da će tako dobiti i boravišnu dozvolu.
– Da stvar bude zanimljivija, pozvan sam na jedan razgovor, prošao sam sve krugove i na kraju se dogodilo da ne mogu dobiti radnu dozvolu jer ne postoje radne dozvole za prodavače u trgovini – priča Ivan.
Kako je zakonski u šest mjeseci imao pravo na turistički boravak u Zagrebu u trajanju od 90 dana, koje je tada iskoristio, Ivanu nije preostalo ništa drugo nego da spakira kovčege i vrati se u Beograd. Povratak mu je, kaže, bio težak, depresivan i bolan, ali nije bilo druge. U idućih godinu dana selio se natrag u Beograd nekoliko puta, a ono što je Ivana i njegovu ljubav spašavalo da ne polude bilo je obećanje da će se homoseksualnim parovima zakonski omogućiti sklapanje životne zajednice.
– Ministar Arsen Bauk u kinu Grič u Zagrebu 18. prosinca 2013. godine na javnom savjetovanju o zakonu o životnom partnerstvu najavio je taj zakon početkom proljeća. Vođen tom izjavom, opet sam dao otkaz u Beogradu na poslu koji sam bio našao i došao u Zagreb da s partnerom čekam dan kada ćemo se registrirati – priča.
Našao sreću
Međutim, kako sada stvari stoje, kovčege će morati pakirati još jednom. Jer u Zagrebu Ivan može ostati najviše do 29. svibnja. A do tada, barem prema sadašnjim planovima Vlade, od Zakona o životnom partnerstvu neće biti ništa.
– Naravno da me to ljuti. To je igranje sa životima ljudi – očajan je Ivan. U Beograd se praktički nema ni gdje vratiti. Obitelj ga još uvijek pušta u stan, ali pod posebnim uvjetima. A to je da nikoga ne smije dovesti u kuću i mora tajiti da je homoseksualac – kaže.
Uz Beograd ga, dodaje, više ništa ne veže. U Zagrebu ima obitelj, prijatelje. U Zagrebu je, kaže, napokon pronašao svoju sreću i nada se da mu Vlada RH neće dodatno otežavati život. Neka samo zamisle, kaže, kako bi njima bilo da im netko uzme člana obitelji.
evo sve suze ronim zbog vaših "problema"...