Dvije godine traje rat za prava radnika Dalmatinke

Ratujući za svoja prava s poslodavcima, braćom Ladini iz Trsta, radnici Dalmatinke već dvije godine ne rade. Prethodilo je tomu šikaniranje čelnice podružnice Nezavisnog sindikata Ive Radonje, a nastavilo se njezinom suspenzijom i udaljavanjem s posla još desetak radnika.

Otkazi radnicima
U toj tvrtki prestala je proizvodnja i zbog financijskih dubioza, dugova ne samo radnicima već i drugim vjerovnicima. Radnici su zbog neisplaćenih plaća pokrenuli stečajni postupak početkom prošle godine, ali je obustavljen nakon sporazuma o podmirenju obveza prema radnicima sklopljenog u Vladi, uz obećanje da će se obnoviti proizvodnja u kolovozu prošle godine.

No, od toga se ništa nije dogodilo, a radnici nisu dobili plaću lani od rujna pa sada ponovno pokreću stečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Splitu. Prošle godine proglašen je višak od čak 120 radnika i oni su nedavno dobili otkaz bez isplaćenih plaća i otpremnina.

– Smuči mi se kad pogledam s ceste prema ulazu u tvornicu u kojoj sam provela 27 godina radeći od čistionice do proizvodnog pogona. Proglašena sam viškom, ali radnu knjižicu neću uzeti dok ne dobijem zaostale plaće i otpremninu od 5164 kune.

U ove dvije godine dobila sam 7600 kuna zaostalih plaća iz 2008. i 2007. U obitelji nas je petero. Dvije kćeri su studentice, jedna ide u osnovnu školu. Suprug mi je kao hrvatski branitelj do prije godinu dana bio na skrbi i primao 740 kuna, a danas je u mirovini s 2400 kuna. Nemamo drugih prihoda, osim što zasadimo povrća koliko je nama potrebno – kazala je Marija Runje iz Obrovca Sinjskog.

Nema nade
Da se izgubila svaka vjera u Dalmatinku Novu i njezine vlasnike, zorno nam je pokazala Snijega Klarić, koja pomaže suprugu u društvenim prostorijama sinjskih umirovljenika. Nije bila raspoložena za razgovor, samo nam je dobacila gnjevno: “Dosta mi je Dalmatinke. Ne želim više ni čuti za nju!”

– Muž i ja radili smo u Dalmatinki, on do prvog stečaja, kada je proglašen viškom. Bio je u HV-u, danas radi na određeno vrijeme u drugoj tvrtki. Pomažu nam njegovi roditelji, ujaci, tetke i susjedi kako bismo mogli kako-tako živjeti. Borimo se da duhom ne klonemo. Na sreću, djeca su nam svjesna situacije i ne pitaju – kaže Vesna Masle iz Brnaza, koja ima 22 godine staža u Dalmatinki.