Dvije godine zatvora jer je rušio crkvu sv. Ivana Nepomuka u Glini

Ranko Birač (63) na zagrebačkom Županijskom sudu u odsutnosti je nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika, konkretnije zbog rušenja crkve sv. Ivana Nepomuka u Glini tijekom 1994.

Dvojno državljanstvo

Prema optužnici, Birača, koji ima prebivalište u Zemunu, a uza srbijansko ima i hrvatsko državljanstvo, tereti se da je od 2. kolovoza do 31. prosinca 1994. organizirao potpuno rušenje prije oštećenih zidova crkve te je svojim kamionom odvezao otpad u staro korito rijeke Gline. Crkva sv. Ivana Nepomuka bila je katolička, a Birača je Izvršni savjet općine Glina tzv. Republike Srpske Krajine 2. kolovoza 1994. imenovao nositeljem svih aktivnosti vezanih uz rušenje crkve. Nakon tog “posla” crkva je potpuno sravnjena sa zemljom, a na mjestu crkve ostala je livada.

Birač je ispitan preko Međunarodne pravne pomoći, a iskaz je dao pred Prvim općinskim sudom u Beogradu. U njemu je porekao da je podmetao i aktivirao eksplozivne naprave ispod crkve, a zanijekao je i da je organizirao prijevoz srušenih zidova i temelja.

– Vozač sam kamiona i u to vrijeme angažirala me 24 brigada vojske RSK. Kasnije sam i mobiliziran, a vojska me najčešće angažirala da prevozim kamen iz kamenoloma Slatina i njime posipam seoske putove. Mobiliziran sam 15. kolovoza 1991. i to je bilo moje zaduženje sve do protjerivanja, odnosno pada Krajine. Znam da je crkva sv. Ivana Nepomuka od 1991. do 1994. bila minirana pet do šest puta. Čuo sam te eksplozije, prolazeći pored crkve vidio sam i da je oštećena, no u tome nisam sudjelovao. I ne znam tko je to učinio – branio se Birač pred sucem u Beogradu.

Toranj pao 1991.

Kazao je da je još 1991. pao crkveni toranj te da je to tako stajalo tri godine. A potom je, tvrdi Birač, u rujnu 1994. dobio nalog od vojske da ode s kamionom do crkve i odveze šutu i srušene zidove.

– Nisam to radio sam, bilo nas je pet-šest. Vidio sam vojnike koji su minirali temelje, odnosno ostatke crkve. Šutu i ostatke vozio sam do korita rijeke Gline i bacao na deponij – tvrdio je Birač.

Sudsko vijeće nije povjerovalo Biračevoj obrani navevši da je iz dokumentacije priložene spisu vidljivo da on nije bio samo izvođač radova nego i organizator tih radova te nositelj aktivnosti. Nadalje, vijeće nije povjerovalo Biraču ni kada je tvrdio da je ruševna crkva bila opasnost za okolinu pa da je to upravo bio razlog što je ostatke te ruševine odvozio u korito rijeke Gline.

“U spisu postoji nalaz stručne grupe iz kojeg je vidljivo kako ona misli da ruševna crkva ne ugrožava nikoga te da se dijelovi objekta mogu koristiti takvi kakvi jesu prije restauracije. Sve upućuje na to da rušenje katoličke crkve nije bilo motivirano zaštitom prolaznika i brigom za zaštitu okoliša, već zatiranjem svega onoga što ta crkva predstavlja hrvatskom narodu”, navodi se u obrazloženju.